Istraga o zločinu za koji je godinama optuživana srpska vojska, a za koji su, po priznanju, odgovorni pripadnici zloglasne "Ševe", do danas nije otvorena.

Spontano, iskreno, srednjoškolski - kako sve prave ljubavi počinju. Boško i Admira upoznali su se u vrijeme kada je u Sarajevu život bio pun radosti, na Olimpijskim igrama '84. Ljubav koja je trajala devet godina i o kojoj je pričalo cijelo Sarajevo, završila je brutalnim ubistvom.

Zbog Admire je Boško 1992. iz grada na Miljacki ispratio roditelje i starijeg brata. Godinu dana je nosio preteško ratno breme Srbina u Sarajevu. A onda su zajedno odlučili da pobjegnu na srpsku teritoriju.

Sa obje zaraćene strane bijeg je bio dogovoren preko Vrbanja mosta – tada Ničije zemlje. Ali, Sarajevo je pogazilo dogovor.

- Čitava je linija znala, svaki vojnik, je znao, da oni prelaze -jedna Muslimanka i jedan Srbin. Vidio sam ih. Batina djevojka je mahala torbom, držali su se za ruku. Najednom ih je presjekao rafal i legli su zagrljeni jedno pored drugog, na mjestu mrtvi - izjavio je tada očevidac Saša Bogdanović.

Pogođeni su u leđa, sa zgrade Steleksa, a muslimanskih položaja.

Slika tragedije obišla je svijet, a dva zagrljena tijela sedam dana su ležala na sarajevskom asfaltu – Vrbanja mostu, tada ničijoj zemlji. Ni Unprofor nije smio, ili nije htio da ih evakuiše. Učinila je to srpska vojska.

Tragediju je u svijet prvi odaslao ratni reporter Kurt Šork, koji je 2000.godine ubijen na zadatku u Sijera Leoneu. Po ranijoj želji, sahranjen je odmah pored sarajevskog Romea i Јulije.

Na priču o tragičnoj ljubavi studentkinje hemije i studenta turizma, podsjeća stotine novinskih članaka, nekoliko dokumentaraca, filmovi, pjesme. Američki mediji ovu priču uvrstili su u četiri najstrašnije svjetske priče.

Izvor: rtrs.tv