Vlada Velike Britanije je izašla sa podatkom o pojavi novog soja virusa SARS-CoV-2 koji se na lakši način širi između lјudi kao rezulat serije mutacija koje su otkrivene u genetskom kodu patogena.

Prema riječima britanskog premijera, novi soj virusa može biti i do 70% prenosiviji, što povećava R broj (efektivni reprodukcijski broj), broj koji ukazuje na to da li se epidemija smiruje ili razbuktava, za 0,4.

Čini se da je ''Super COVID'' krenuo u Londonu ili negdje drugo na jugu Engleske i čini već 60% novih slučajeva COVID-19 u Londonu, a s obzirom da je dvostruko infektivniji, širi se poput dibljeg požara opterećujući zdravstveni sistem Velike Britanije.

Naivno je misliti da tako infektivan virus kao što je ''Super COVID'' neće stići do Amerike ili kontinentalne Evrope, a Zapad se već bori sa ''normalnim'' COVID-19.

Epidemiolozi su pretpostavljali da ako se novi sojevi i razviju, oni će se širiti brže, ali biti manje smrtonosni, jer se na taj način bolesti prilagođavaju u pandemijama. Međutim, to se izgleda nije desilo u ovom slučaju. Umjesto toga, virus je mutirao u oblik koji se brže širi, ali nije postao manje smrtonosan. Zbog toga su to loše vijesti - ista stopa smrtnosti, mnogo, mnogo veća stopa zaraze.

''Super COVID'' je nešto što nikada nije trebalo postojati. To se desilo, jer je u Velikoj Britaniji dozvoljeno virusu da se širi. A kad dopustite virusu da se širi, on će mutirati. Što više virusa u cirkulaciji, to će biti i više mutacija - ne samo linearno, već često i eksponencijalno, dok količina genetskog materijala raste. Stoga, pošto je virusu bilo dopušteno da se širi u Velikoj Britaniji, počeo je sve više mutirati, sve dok konačno nije mutirao u potpuno novi soj.

Postoje dva načina na koja virus može postati ''gori''. Prvi, može postati virulentniji. Drugi, može postati smrtonosniji. Ovaj novi soj nije smrtonosniji, ali je gotovo dvostruko virulentniji. U tom smislu, to je "Super COVID".

Inače, novi sojevi se pojavljuju širom svijeta, od Južne Afrike do Danske. O njima postoji manje podataka, pa se ne zna koliko su opasni. Stoga, britanski ''Super COVID'' nije posljednji - vjerojatno je jedan od prvih.

Postavlja se pitanje: Hoće li nas vakcine zaštiti od novih sojeva SARS-CoV-2? Odgovor je: Ne zna se, možda. To nije baš dobar odgovor, ali trenutno se dosta toga ne zna. Nije poznato, na primjer, daje li neka od vakcina dugoročni imunitet protiv postojećih sojeva SARS-CoV-2, jer nije bilo dovoljno vremena za testiranje. Ne zna se koliko širok imunitet daju, jer se novi, ''super'' sojevi pojavljuju nakon testiranja vakcina.

Međutim, ako vakcina i štiti od novih, ''super'' sojeva SARS-CoV-2, vakcinacija cijelih država će potrajati do ljeta. U tom kontekstu, pojava ''super COVID-a'' je loša vijest. To znači da društva već sada moraju prebroditi oko šest mjeseci ili više sve jače krize. Sistemi zdravstvene zaštite već su prenapregnuti, ekonomija se muči, ljudi su umorni, a vlade zbunjene i nedorasle zadatku.

Uspon ''Super COVID-a'' je izuzetno loša vijest. Još je gore što se ništa od ovoga nije moralo desiti. Da je, na primjer, vlada Borisa Džonsona shvatila COVID-19 jednako ozbiljno kao što je to učinila Jacinda Ardern na Novom Zelandu, stvari nikada ne bi došle do ove tačke. A poenta svega je scenario u kojem će Velika Britanija uskoro zaraziti Zapad, ako ne i svijet, prvim ''Super COVID-om'' - prvim od mnogih koji dolaze.

Frontal/D.M.