Nakon što je policija rasturila rođendansko slavlje doktora Jusufa Šabanovića, sav bijes javnog mnjenja se usmijerio na srpskog ministra Košarca. U toj hajki učestvovali su, sasvim očekivano mediji iz Federacije BiH, ali i oni izdajnički u Republici Srpskoj. Niko nije kritikovao Harija Mata Harija, Halidu će sve zaboraviti čim uzme mikrofon u ruke, Koke se iskreno pokajao, Mandićka će sebe predstaviti kao zviždača, ali ministru Košarcu ne daju oprost.

I ne samo da mu neće oprostiti, već od njega traže da podnese ostavku. Čak je i Milorad Dodik između priprema za Đurđevdan kazao “Košarac je završio što se tiče politike naše partije i u tom pogledu ću se ponašati u budućnosti. U vezi s tim preduzećemo one mjere koje su najbolje prije svega za Republiku Srpsku. Naime, imajući u vidu da smjene u Savjetu ministara mogu dovesti do gubljenja pozicija same Republike Srpske, mi ćemo svoje ponašanje prema tome odrediti. U to ne treba niko da sumnja”

Ali zašto je ministar Košarac kriv?

Zato što je više vjerovao doktoru Nestoroviću, nego Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Zato što ne zna reći ne prijateljima. Zato što on ne dijeli ljude po etničkoj i vjerskoj pripadnosti. Zato što kod njega ne postoje entitetske barijere ni kada je najteže.

Da je BiH normalna država, Košarac bi trebao da dobije Šestoaprilsku nagradu.

Ako ćemo biti pošteni mnogo je više razloga zašto ministar Košarac treba da nastavi sa svojim radom. Evo ih:

1. Zamislite da umjesto ministra Košarca može doći uvijek neko gori od njega, pa SNSD je posebno talentovan po pitanju loše kadrovske politike. Sjetimo se da je umjesto sadašnjeg ministra Vojina Mitrovića u Predstavnički dom došla već legendarna Sanja Vulić.

2. Šta ako se ovaj moralni trend „prelije“ u Republiku Srpsku, pa krenu da „pljušte“ ostavke zbog toga što smo nespremno dočekali pandemiju, zbog nedostaka medicinskog materijala u UKC Banjaluka ili zbog kupovine poljske bolnice za koju još uvijek ne znamo čija je. Tolika odgovornost bi masakrirala menadžment Republike Srpske.

3. Budimo relani, Sarajevo je pokvarilo i mnogo veće Srbe od Košarca, zato se postavlja pitanje da li treba žrtvovati još nekog Srbina ili treba raditi na jačanju integriteta Košarca. Meni je ova druga opcija mnogo bolja, jer Košarac je sada stvorio imunitet na sarajevske sećije i tek sada će biti ubojit.

4. Ako smijenimo Košarca sa ministarskog mjesta uvodimo moral na mala vrata u politiku, što je dugoročno pogubno za politiku SNSD-a, ali i svake druge partije u BiH. Kome je do morala neka ide u religiju, a ne politiku.

5. Ostavka Košarca bi u Sarajevu, a to znači kod Bošnjaka, bila doživljena kao njihova pobjeda, a Srbi ni na koji način ne smiju dozvoliti da se Bošnjaci osjećaju kao pobjednici. To bi u velikoj mjeri uticalo na samopouzdanje Srba i pogubno bi uticalo na njihov identitet.

6. Citiraću jednog ministra iz Vlade Republike Srpske koji je Košarca opisao kao „dobrog političkog operativca“ i dok se ne napravi adekvatna aplikacija koja može da zamijeni Košarca ne treba srljati u smjenu.

7. Takođe, moramo imati u vidu da je ministar Košarac jedini ministar koji je ponedjeljkom i petkom u Sarajevu na poslu, što ostavlja veliki prostor Bošnjacima i Hrvatima da lobiraju protiv Republike Srpske.

8. Treba imati na umu da smo već na polovini mandata ovog Savjeta ministara i dok se zamjena za ministra Košarca uhoda, eto nam 2022. i novih izbora.

Šta reći na kraju, mislim da sam ponudio dovoljno argumenata za ostanak Staše Košarca na mjestu ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa. On je ponudio svoju ostavku partiji. Partija treba da procijeni da li je to u interesu Republike Srpske, a mi znamo da nije. Ako ovu ujdurmu Galijašević Srbima predstavi kao zavjeru sarajevske čaršije da bi kompromitovala naše ministre, oni će oprostiti Košarcu. Nije kriv ministar što mu je bezbjedonosna kultura na niskom nivou.

Izvor: faktor.ba

Autor: Srđan Puhalo