Odgovor Južne Koreje na epidemiju COVID-19, može poslužiti kao primjer i pomoć drugim vladama i grupama civilnog društva u borbi protiv pandemije.

Vlada Južne Koreje usredsredila se na agresivno testiranje i praćenje kontakata radi sprečavanja prenosa virusa u zajednici, te uspostavila strogi sistem trijaže kako bi zaštitila zdravstvene radnike. Međutim, samo testiranje i praćenje kontakata nije zaustavilo širenje virusa. Civilno društvo ove zemlje - uklјučujući nevladine organizacije i sindikate - igralo je klјučnu ulogu, prateći situaciju pažlјivo, pomažući da vlasti budu odgovorne i dođu do najugroženijih društvenih grupa.

Vlada je nabavila visoko kvalitetne dijagnostičke setove, zasnovane na čvrsto koordinisanom prenosu tehnologije koja se finansira iz javnih sredstava privatnim proizvođačima, i brzo je uspostavila sistem masovnog testiranja,u kojem su javni zdravstveni centri igrali glavnu ulogu. Ove rane intervencije su se isplatile: zemlјa sada ima više od 600 lokacija za testiranje, uklјučujući 80 centara za masovno testiranje, sposobnih da testiraju ukupno 20 000 lјudi dnevno. Štaviše, osobe sa sumnjom na simptome COVID-19 i istorijom kontakata imaju zakonsku mogućnost da se besplatno testiraju.

Svaki put kada je identifikovan novi slučaj, lokalne samouprave su koristile praćenje kontakata kako bi potencijalne prenosioce stavili u karantin, te javno objelodanile svaku pojedinačnu istoriju putovanja kako bi obavijestili lokalno stanovništo o njihovoj potencijalnoj izloženosti. Ovo je pomoglo u obuzdavanju klastera, a trijažni sistem u bolnicama pomogao je u sprečavanju da pacijenti sa ozbiljnim simptomima neselektivno zaraze zdravstvene radnike i druge pacijente.

Što se tiče praćenja kontakata, vlasti su se oslanjale na GPS podatke mobilnih telefona, zapise o transakcijama na kreditnim karticama i CCTV snimke. Iako je upotreba ličnih podataka u Južnoj Koreji legalna i pokazala se efikasnom u borbi protiv virusa, to je takođe izazvalo značajna pitanja privatnosti. Tokom posljednja dva mjeseca, pacijenti čija je detalјna istorija putovanja objavlјena su okrivljeni da su nepromišlјeno doveli druge u opasnost od zaraze. Nacionalna komisija za lјudska prava u zemlјi i organizacije koje zagovaraju ljudska prava, pozvale su na odgovarajuću ravnotežu između zaštite javnosti i poštovanja prava pojedinaca, a ova debata se nastavlјa i danas.

Takođe, sindikati, nevladine organizacije i javnost su bili klјučni za podsticanje vlasti da zaštiti ranjive građane, poštuju njihova osnovna lјudska prava i riješe duboko ukorijenjene nejednakosti koje su mjere socijalnog distanciranja izbacile na površinu.

Na primjer, mnogi radnici sa niskim platama nisu mogli da rade na dalјinu ili uzimaju plaćeni dopust da bi izdržavali sebe i porodice. Call centar na jugozapadu Seula, gdje su radnici u gurani u malu, slabo prozračenu kancelariju, istakao se kao jedan od najvećih klastera COVID-19 u zemlјi. Takođe, jedan radnik dostave je umro na poslu, kolabirajući od iscrplјenosti zbog ogromnog porasta onlajn narudžbi. Sindikati su informisali javnost i kreatore politika ot akvim problemima, na osnovu izvještaja svojih redovnih članova, zalažući se za veću sigurnost zapošlјavanja, plaćena bolovanja i adekvatnu zaštitnu opremu, uklјučujući i zaštitne maske.

Slično tome, javne bolnice, koje su dugo patile od nedovolјnog ulaganja u njih, počele su da preuzimaju vodeću ulogu u prihvatanju pacijenata. Istovremeno, kriza COVID-19 ukazala je na neadekvatnost privatnih bolnica Južne Koreje, koje čine 90% bolničkih kreveta u zemlјi. Kada ih je virus pogodio, nedostajalo im je i odgovarajuće opreme i jedinica za izolaciju, jer to u normalnim vremenima nije bilo isplativo. Kao rezultat toga, grupe civilnog društva sada zahtijevaju proširenje državnog sistema zdravstvene zaštite u zemlјi.

Pored toga, nevladine organizacije su blisko sarađivale sa lokalnim pružaocima usluga  zaštite. Nadgledale su ustanove za potpomognuti život, prihvatilišta za beskućnike i one ranjive lјude u kući, kako bi osigurale da ta populacija dobije odgovarajuću pažnju. I volonteri iz zajednice pružili su dodatnu podršku tamo gdje je lokalnim samoupravama nedostajao kapacitet za to.

I na kraju, vlada je odgovorila na zahtjeve organizacija civilnog društva da migranti i izbjeglice - koji su često meta rasizma i antimigrantske retorike - imaju pristup testiranju i liječenju. Na primjer, Ministarstvo pravde je početkom marta najavilo da bii legalni migranti mogli biti testirani na COVID-19 bez rizika deportacije i objavilo više jezične informativne materijale. Nevladine organizacije koje rade sa migrantskim zajednicama u Južnoj Koreji sada šire ključne informacije o pristupu zdravstvenoj zaštiti i plaćenom odsustvu za podršku ovim grupama.

Kako vlade širom svijeta sve više usvajaju ratne mjere u borbi protiv pandemije, grupe civilnog društva moraju da sprečavaju kreatore politika da odgovore na načine koji bi dodatno pogoršali nejednakosti ili marginalizovali najugroženije grupe. Ovi napori bili su presudni za uspjeh Južne Koreje, a mogu da pomognu i drugim zemlјama da pobijede virus.

Izvor: www.project-syndicate.org
Frontal/D.M.