Kako piše magazin ’’Time’’, praćenje kontakata pomalo liči na detektivski rad, to jest, stručno osoblјe intervjuiše lјude kojima je dijagnostikovana zarazna bolest kako bi otkrili sa kim su nedavno bili u kontaktu. Zatim, tim lјudima, to jest bliskim kontaktima, kažu da su možda bili izloženi, podstičući ih na samoizolaciju kako bi se spriječilo dalјe širenje bolesti.

’’Praćenje kontakata dobilo je svoj trenutak slave sa COVID-19 zbog presudnog značaja za brzo identifikovanje onih pojedinaca koji su bili izloženi, njihovo izolovanje ili stavljanje u karantin’’, smatra dr Laura Briher sa ’’Mayo’’ klinike.

Praćenje kontakata korišteno je tokom epidemije ebole 2014. godine, kao i kod epidemije SARS-a 2003. godine. Takođe, koristi se u borbi protiv seksualno prenosivih bolesti, kao i drugih zaraznih bolesti poput tuberkuloze.

Nakon što se za nekoga utvrdi da je zaražen virusom, kao što je pozitivan test na SARS-CoV-2,  obučeno osoblje pokušava da pronađe ostale koji su imali dugotrajnu izloženost uzročniku kada je ta osoba možda bila zarazna. Obično, to izlaganje znači da se nalazi unutar 2 metra od zaražene osobe duže od 10 minuta, kaže dr Briher, mada se u okruženju poput bolnice, ta granica spušta na pet minuta.

Zdravstveni radnici pokušavaju da se jave svakom od tih kontakata, kažu im da su možda bili izloženi i daju im uputstva šta dalјe da rade, kao što je ukazivanje na moguće simptome ili usmjeravanje na samoizolaciju.

Praćenje kontakata je zasigurno naporan proces. Za ispitivanje zaraženih pacijenata i uspostavlјanje desetaka kontakata, treba vremena, i upravo iz tog razloga, praćenje kontakata najbolјe funkcioniše kada u zajednici postoji nizak nivo infekcije. Sa virusom poput SARS-CoV-2, koji se prenosi vazduhom, stvari se mogu brzo zakomplikovati, jer praćenje kontakata može dovesti na kraju do pokušaja da  se pronađu osobe koje su sjedile blizu zaražene osobe u avionu ili autobusu, čak i ako ih bolesna osoba nikad nije upoznala. To je radikalno drugačiji zadatak od pronalaska kontakata kod seksualno prenosivih infekcijom poput HIV-a, koja obično uklјučuje mnogo kraću, jasniju listu kontakata za istražitelјe. Takođe, zdravstveni radnici mogu imati problema sa kontaktima ako telefonski podaci nisu ažurirani ili ako je zaraženi pacijent već previše bolestan da bi mogao da identifikuje nedavne kontakte.

Praćenje kontakata nije od velike pomoći kada države i lokalne samouprave izdaju naredbu o zatvaranju i kada se većina lјudi ionako samoizoluje. Međutim, kada dođe do pada broja zaraženih i popuštanja restriktivnih mjera, praćenje kontakata, u kombinaciji sa rigoroznim testiranjem, može suzbiti potencijalni drugi talas zaraze i spriječiti skok novih slučajeva.

Danas, većina zemalja koristi klasične tehnike praćenja kontakata u kombinaciji sa tehnološki naprednijim metodama. Međutim, koliko nove tehnologije mogu pomoći u praćenju kontakata?

Nedavno je došlo do zajedničkog poduhvata kompanija „Apple“ i „Google“ da se na njihove pametne telefone doda softver koji bi pomogao u praćenju kontakata. Pojedini stručnjaci sumnjaju da će projekat promijeniti bilo šta, navodeći moguće probleme kao što je eksces lažno pozitivnih rezultata. Ali, dr Frank Esper, specijalista za infektivne bolesti kod djece, smatra da tehnologija obećava, čak i ako identifikuje više kontakata nego što je potrebno.

’’Bolјe je da identifikujete više lјude nego da propustiti nekoga ko je bio zaražen ili je potencijalno zaražen. Praćenjem kontakata pokušava da otkrije taj krug pojedinaca, onih koji su zaraženi od strane nultog pacijenta, kao i onih koji nisu zaraženi od strane nultog pacijenta, kako biste stvorili krug koji možete da izdvojite i tako spriječite dalje širenje", naveo je dr Esper.

Frontal/D.M.