SARS-CoV-2
Anatomija kolapsa uzrokovanog COVID-19
Svjetska ekonomija doživlјava težak, istovremeno i univerzalan kolaps, nešto neviđeno još od Drugog svjetskog rata. Dok bi pad mogao da se pokaže strmoglavim, ali kratkim, realnija procjena ukazuje na dugu i dugotrajnu globalnu recesiju.
Svjetska ekonomija je na rubu najgore krize od Drugog svjetskog rata. Prema ažuriranim indeksima praćenja globalnog ekonomskog oporavka (Brookings-FT TIGER), jasno je da ekonomska aktivnost, finansijska tržišta i povjerenje privatnog sektora su u padu, a ukoliko međunarodna saradnja ostane na dosadašnjem nivou, mnogo ozbilјniji kolaps tek slijedi.
Istini za volju, trenutni izuzetno oštar pad
mogao bi se pokazati relativno kratkim, a ekonomska aktivnost vratiti na prethodne
nivoe nakon što se izravna krivulјa zaraze COVID-19. Ali, postoji dobar razlog za
zabrinutost da svjetska ekonomija kreće u duboku, dugotrajnu recesiju. Mnogo toga
će zavisiti od putanje pandemije i od toga da li su odgovori kreatora politike dovolјni
da suzbiju štetu dok obnavljaju povjerenja potrošača i preduzeća.
Međutim, brzi oporavak se čini malo vjerovatnim.
Potražnja je smanjena, došlo je do velikih poremećaja u proizvodnim lancima snabdijevanja,
a finansijska kriza je već u toku. Za razliku od pada 2008/09. godine, koji je bio
izazvan nedostatkom likvidnosti na finansijskim tržištima, kriza COVID-19 uklјučuje
osnovna pitanja solventnosti za kompanije i industrije daleko izvan finansijskog
sektora.
Štaviše, trenutni šok je istovremeno i univerzalan.
Tokom i odmah poslije krize iz 2008. godine, neka tržišta u nastajanju, naročito
Kina i Indija, nastavila su da bilježe snažan rast, povlačeći ostatak svjetske ekonomije
sa sobom. Ali ovog puta, nijedna ekonomija nije imuna i nijedna zemlјa neće biti
u stanju da povede izvozno-orjentisan oporavak. Današnji kolaps povećao je deflacijske
i finansijske rizike u naprednim ekonomijama i nanio značajan udarac izvoznicima
roba. Povrh svega, cijene nafte padaju, čak i više nego što bi inače išle, jer Saudijska
Arabija i Rusija preplavlјuju tržište.
Američka ekonomija je takoreći u zastoju, najveći
dio uslužnog sektora je ugašen, industrijske aktivnosti poremećene, a usijano tržište
rada ustupilo je mjesto plimnom talasu nezaposlenosti u svega nekoliko nedelјa.
SAD su reagovale izvanrednim fiskalnim i monetarnim stimulativnim mjerama, koje
će pomoći ublažavanju trenutne krize, ali će biti potreban dalјi cilјani podsticaj
kako bi se ublažile dugoročne štete, a posebno zaštitila ekonomski ugrožena domaćinstva
i mala preduzeća.
Što se tiče Evrope i Japana, koji su i prije
pandemije bili u ekonomskom stresu, vjerovatno će oboje pretrpjeti znatan pad proizvodnje
i povećanje nezaposlenosti. Snažan sistem socijalne sigurnosti (u odnosu na SAD)
ublažiće uticaj krize na ekonomski najugroženije, ali put ka oporavku biće dug i
težak.
Sa svoje strane, čini se da kineska ekonomija
djelimično uzima zalet, uprkos dosadašnjim suzdržanim odgovorima njihove vlade o
monetarnoj i fiskalnoj politici. Industrijska proizvodnja, maloprodaja i ulaganja
u osnovna sredstva smanjili su se drastično u januaru i februaru, ali čini se da
je smanjenje dostiglo dno. U nekim aspektima, kineska komandna ekonomija je bolјe
pozicionirana od tržišne ekonomije da izdrži tako velike šokove, jer država može
organizovati nacionalne resurse van granica konvencionalnih makroekonomskih alata
i pružiti direktnu podršku preduzećima i bankama. Međutim, kineska ekonomija još
nije izašla iz dubioze. Kako rast nezaposlenosti raste, domaća i inostrana potražnja
vjerovatno će ostati slaba, a drugi talas infekcije predstavlјaće stalnu prijetnju.
Pred ostalim ekonomijama u nastajanju je posebno
mračan period. Mnoge imaju oslabljene zdravstvene sisteme, zagušene gradske
centre i visok nivo siromaštva, što ostavlјa malo manevarskog prostora između kontrole
pandemije i sprečavanja ekonomske katastrofe. Što je još gore, neke od ovih zemalјa
moraju se nositi s preokretom protoka kapitala, deprecijacijom valuta i opadanjem
izvozne potražnje. Druge se suočavaju sa ogromnim dugovima koji postaju samo teži
za finansiranje.
Indijska vlada, koja se već suočila sa naglim
usporavanjem rasta, stavila je zemlјu u karantin, ali će se i dalјe suočiti sa dvostrukom
krizom, i zdravstvenom i ekonomskom. Poricanje pandemije od strane brazilske vlade
moglo bi kratkoročno održati ekonomsku aktivnost, ali
finansijska tržišta i valuta zemlјe su već u padu, što odražava vjerovatnoću eventualnog
uvođenja restriktivnih epidemioloških mjera.
Sve u svemu, ekonomski i finansijski masakr
pandemije COVID-19 mogao bi ostaviti duboke, trajne ožilјke na globalnu ekonomiju.
Bar centralne banke kreću u korak sa ovim izazovom.
Američke Federalne rezerve preduzele su izvanredne mjere kako bi podstakle finansijska
tržišta kupovinom imovine i obezbijedile likvidnost u dolarima mnogim stranim centralnim
bankama. Evropska centralna banka je, takođe, najavila masovnu kupovinu državnih
i korporativnih obveznica i druge imovine, navodeći da "ne postoje ograničenja
za našu obavezu prema evru". Banka Engleske planirala je direktno finansirati
državnu potrošnju. Čak i centralne banke u nastajanju, poput Rezervne banke
Indije, razmatraju kvantitativno ublažavanje, što će spriječiti zamrzavanje finansijskih
tržišta.
Ali, centralne banke ne mogu same nadoknaditi
pad potražnje, niti stimulisati ulaganja. Uz konvencionalna i nekonvencionalna sredstva
monetarne politike koja su već bila nategnuta do krajnjih granica, kreatori fiskalne
politike moraće da ulože veći napor. Dobro cilјane fiskalne mjere mogu ublažiti
udarac na potrošače i preduzeća - posebno na mala i srednja preduzeća koja obično
imaju minimalnu finansijsku amortizaciju - pomažući u održavanju zaposlenosti i
potražnje. U ovim očajničkim vremenima, sve vlade bi trebale u potpunosti da prihvate
koristi niskih troškova zaduživanja, čak i ako već imaju visok nivo javnog duga.
Štaviše, zemlјama sa niskim i srednjim dohotkom,
sa neadekvatnim zdravstvenim sistemima, biće potrebna značajna podrška međunarodne
zajednice, koja potencijalno uklјučuje koncesijsko oslobađanje duga. Nažalost, nesposobnost
svijeta da kreira zajednički front, potvrđuje eroziju međunarodne saradnje, što
dodatno šteti poslovnom i potrošačkom povjerenju.
To se mora promijeniti. Svijetu je hitno potrebno
iskreno i transparentno razmjenjivanje informacija od strane nacionalnih lidera,
zajedno sa agresivnim koracima za sprečavanje pandemije, opsežnim podsticajima za
ublažavanje ekonomskog pada i pažlјivo kalibrisanom strategijom za ponovno pokretanje
privrednih aktivnosti, čim to bude
moguće.
Izvor: project-syndicate.org
Frontal/D.M.