Irma Antonia Plavčić
Zašto želim ići na SparkMe 2020?
Postoje ti neki momenti koji promijene život u sekundi, pomjere ga s već poprilično utabane putanje i skrenu u nekom do tada nepoznatom pravcu. To je nekome poruka, poziv, susret ili nešto četvrto. Možda čak i nije odmah jasno da je to trenutak koji sve mijenja, ali vremenom postaje i više nego jasno.
Za mene je to bila 2018. godina, koju je čak uspjela nadmašiti 2019. ili je možda ipak bio samo prirodan slijed događaja. Ponuda za saradnju sa Frontalom mi je te 2018. otvorila nebrojena vrata. Rad sa do tada nepoznatom ekipom, mogućnost da u tekstove unesem sebe bez ikakve cenzure, razvijam se, svakodnevno učim i usavršavam i postanem dio nevjerovatne Frontalove porodice potakla me da počnem više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti i u konačnici pronađem izgubljeni dio sebe.
Upravo su oni ti koji su žarko navijali i držali fige da prošle godine uspijem postati jedan od ambasadora/službenih blogera Spark.Me konferencije i radovali se vjerovatno više od mene. Onako iskreno, kako to najbliži samo mogu. A znate kakav je osjećaj imati uz sebe ljude koji vjeruju u vas? U nekim momentima važniji nego da sami vjerujete u sebe, jer ako i nešto krene neplanirano znate da imate na nekoga se osloniti.
I bio je SparkMe 2019. fenomenalan. Riječima je teško opisati kako je predivno kada te nepoznati ljudi prihvate kao da se znate cijeli život. Maksimalno se taj vikend iskoristio, naučilo mnogo toga koje se poslije moglo primijeniti ne samo u poslu nego i u životu. Stvorila prijateljstva za cijeli život.
Pa, iskreno da ne bi SparkMe prošle godine teško da bih znala zašto moje učenice usred časa izvode nekakve plesne pokrete koje su vidjele na TicToc-u. Upravo onom o kojem sam prvi put čula na konferenciji pa počela pratiti na kakav se način može iskoristiti a one ostale u čudu kada sam im nešto drugo predložila. Valjda, u njihovim očima, mi dinosauri, komuniciramo samo preko Fejsa i ne znamo šta oni danas vole i koriste.
Zašto želim i ove godine otići? Hmmm, ako se slušaju moji učenici i moja majka koja ponavlja "a gdje bi ti to sad opet išla", neću daleko stići. Zato, njih nećemo ni pitati ni slušati. :)
SparkMe 2019. je bio događaj koji mi je promijenio život. Doslovno. Tu je donesena odluka o promjeni načina života i okretanju nekom drugačijem usavršavanju. Kao što Hana prije par mjeseci reče: "Šta je bilo na tom Spark-u da si odlučila toliko se promijeniti?" A to Hanino "toliko" je u stvarnosti 24kg manje koje su se u međuvremenu istopile i mnooooogo literature koja se redovno iščitava i postala mi je sastavni dio života.
Upravo je „Funky Business“ bila prva knjiga preporučena da je pročitam i sad bi stvarno bilo nefer da ne slušam uživo predavanje Jonas Ridderstrålea na ovogodišnjem Spark-u, zar ne?!
Ovogodišnji moto SparkMe konferencije „Dare to inspire“ je upravo ono što nam svima treba biti vodilja. Inspirisati nekoga drugog i potaknuti da izađe iz zone komfora, odvaži se nešto novo naučiti, odvikne loših osobina, dobre poboljša, naučeno primijeni, poveže sa ljudima s kojima možda u svakodnevnim okolnostima nikada ne bi.
Onako kako sam ja imala sreću u svom mentoru pronaći najveću inspiraciju, za neke je možda to prošle godine bi pobjednički startup Boostowski, koji je slučajno ušao u takmičarski dio i na kraju sve druge pomeo u finalu iskoristivši priliku koja im se ukazala. Inspiracija je i posmatranje nastanka ideja za zajedničke projekte koji se dalje razrađuju na kafe pauzama.
Tim SparkMe konferencije je inspiracija. Dovoditi redovno najveća imena i iz godine u godinu i nadmašivati sebe. To rijetko ko može, a njima redovito polazi za rukom.
A odgovor na naslov – želim ići jer mi nakon samoizolacije treba sunce, crnogorska ljubaznost, more (!!!), najiskreniji smijeh s dragim prijateljima, znanje kojim te sve vrijeme bombarduju, prilika da tvitam na njemačkom (warum nicht mit etwas weitermachen, womit man letztes Jahr angefangen hat?!) i na kraju ono uzbuđenje pred sami početak konferencije i raniji odlazak (čak sat vremena prije početka) uz Hanino i Miloševo objašnjenje "Naravno da idemo ranije. Uvijek to radimo. Moramo zauzeti najbolja mjesta."
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (27.03.2020.)