Privući turiste i pružiti im jedinstven doživljaj, nije lako. Konkurencija je velika a bez onog „wow faktora“ teško da će se gosti ponovno vratiti.

Domaća hrana, jeftino piće, 200+ sunčanih dana u godini više nisu garant atraktivnosti mjesta. Sve je više zemalja koji svoj turizam grade oko narodnih priča i vjerovanja u nadi da će baš to biti primamljiv mamac za turiste koji dolaze.

Iako nedovoljno poznatih, i Bosna i Hercegovina ima poneku priču koja se pročula van granica naše zemlje i koja je zagolicala maštu putnika namjernika.

Koliko je samo onih koje u Banjaluku privuće priča o vječnoj ljubavi i legenda o Safikadi u kojoj na kraju lijepa Safikada izvršila samoubistvo zbog zabranjene ljubavi tako što je obgrlila top u trenutku kada je pucao đule označavajući podne?!

Nezaboravna je i priča o Žutom efendiji iz Sarajeva kojem su se pripisivale nadnaravne sposobnosti i koga su se ljudi plašili. Želeći se jedne prilike s njima našaliti, prijatelji su odlučili da jedan od njih legne u kovčeg a oni su od Žutog efendije tražili da mu klanja sahranu. Kad ih je efendija pitao da li žele živom ili mrtvom prijatelju da klanja, oni su rekli naravno mrtvom jer se živim ljudima ne klanja sahrana. Nakon obreda su prijatelji vidjeli da im u kovčegu leži mrtav prijatelj.

U Hercegovini je poznata priča o izbjegavanju kupanja u Neretvi na sv. Iliju i zlatokosom strancu koji se udomaćio u Mostaru te je svoje vrijeme provodio pokraj prekrasne Neretve. Jedne prilike je odlučio osvježenje potražiti u rijeci, pa tako skoći u nju i nestade.  Danima ga nije bilo a onda se pojavio. Bio je nijem. Pričalo se je u podzemnom svijetu bio rob ali se vila zaljubila u njega. Kada je saznala da je stranac i nije znao za pravila rijeke, zamoli oca da ga pusti a ovaj pristane uz uslov da ovaj bude nijem i ne mogne nikome pričati o podzenom svijetu.

Slovenija, kao zemlja u naše bližem okruženju je upravo narodna vjerovanja i predanja dovela do savršenstva, tako da svaki prirodni biser, a koji kao magnet privlači posjetioce, krije po jednu narodnu priču koju turisti rado prepričavaju.

Ovo su tri najpoznatije narodne priče iz gorenjske pokrajne, koje čine okosnicu slovenskog turizma te regije.

1. Priča o skamenjenoj djevojci

(Lice djevojke je priroda uklesala u planinu Prisank)

Ajdovska deklica je vjerovatno jedna od najpoznatijih priča gorenjske pokrajne. Priča o djevojci, čije je lice ostalo uklesano u stijenu privuće hiljadama turista. Prema predanju, na obroncima planine Prisank, nedaleko od Kranjske Gore, živjela je djevojka koja je rado pomagala putnicima koji su pokušavali preko Vršič prevoja prelaziti snijegom zameteni put prema Trenti. Silazila bi u dolinu, čistila put i pomagala im koliko i kako može. Zauzvrat su joj ostavljali hljeba i vina u podnožju planine, tako da nikad nije bila gladna ni žedna. Ali je ona bila i poznata kao i proročica, pa je redovito obilazila novopečene majke i djeci proricala budućnost. Upravo je to učinila jedne prilike u dolini Trente, kada je na svijet došao prelijepi dječak. Rekla je da će izrasti u poznatog i hrabrog lovca koji će jednom uhvatiti i ubiti bijelu divokozu zlatnih rogova - čuvenog Zlatoroga. Kada su za njeno proročanstvo čule njene sestre, proklele su je da se pretvori u kamen onoga trenutka kada se vrati kući. I danas na obroncima planine Prisank turisti mogu vidjeti skamenjeno lice djevojke, čiji pogled seže do Trente u kojoj je prorekla posljednju sudbinu.

2. Legenda o Zlatorogu i lovcu

(Statua Zlatoroga na jezeru Jasna u Kranjskoj Gori)

Dječak iz doline Trente, kojem je Ajdovska deklica prorekla budućnost, je izrastao u velikog i hrabrog lovca, koji je lovio po prostranstvima Zlatorogovog kraljevstva, kako se nazivala dolina Trente. Jedne prilike je ugledao Zlatoroga na vrhu planine i nanišanio u želji da ga ubije. U tom momentu se pojavila bijela vila upozorivši ga da to ne čini. Bit će trostruko proklet ako nanišani Zlatoroga, koji je sveta i zabranjena životinja. A na kraju, Zlatoroga je nemoguće ubiti. Čak i ako se smrtno povrijedi, iz njegove kapi krvi koja padne na tlo će izniknuti Triglavska ruža koja će obnoviti Zlatorogovo zdravlje i snagu ali ne bez posljedica. Zlatorog će uništiti plodnu dolinu i pretvoriti je u pustaru. Nedugo nakon toga se lovac zaljubi u djevojku koja mu uzvrati ljubav. Planinsko cvijeće koje joj je donosio, čuvala je kao najveće blago. Ali je vremenom popustila slatkorječivosti venecijanskog zlatara koji ju je počeo obasipati nakitom. Kako bi vratio ljubav svoje drage, lovac odluči da će je pridobiti zlatom koje se nalazi u špilji planine Bogatin, a koju čuva zmaj. Na svom putu je sreo čudnog zelenog čovječuljka koji je rekao da će mu pomoći u naumu ali da bi otvorio pečinu i pobijedio zmaja, mora donijeti rogove Zlatoroga. Iako se prisjetio upozorenja bijele vile, oglušio se o njega. Našao je Zlatoroga, nanišanio i upuco ga. Kako je krv potekla, tako je Triglavska ruža počela nicati i prvim listom vratila je snagu Zlatorogu. Lovac je prekasno uvidio svoju grešku. Zlatorog je krenuo ka njemu i stjerao ga na ivicu ponora u koji je na kraju pao. Ako se pitati šta je bilo sa djevojkom, ona je ostala i bez venecijanskog prosca ali i svoje istinske ljubavi. Mjesecima je sjedila na obali rijeke Soče prizivajući svog dragog, dok jednog dana rijeka nije izbacila njegovo tijelo. Ona je skočila u brzace kako bi napokon bila s njim.  

3. Prelijepa Soča i tri božanstva

(Rijeka Soča  Foto: H.Z.)

Dolinu Trente, koju danas krasi smaragdno zelena rijeka Soča, prema predanju je jednog dana poharao div po imenu Vodobruhec (onaj koji bljuje vodu) i počeo svojim mlazom uništavati sve što se našlo pred njim. Nakon što su počele plaviti kuće a ljudi bili u sve većem strahu, odlučili su se obratiti bogu Jalovecu za pomoć. On se pokušao uhvatiti u koštac sa Vodobruhecom, ali kako ovaj napravi korak, Vodobruhec ga potopi. Shvativši da sam baš i neće mnogo postići, bog Jalovec u pomoć pozove boga Triglava i boga Mangarta. Sva trojica odluče uhvatiti Vodobruheca, vezati ga i zatvoriti u špilju. Nakon što su to učinili, ostavili su mu samo malo usta otvorena kako bi dovoljno vode iz njih teklo i tako ponovno natopilo zemlju koju je prethodno uništio. Bog Triglav mu je rekao da će mu to biti lekcija koju će sigurno naučiti i dobro zapamtiti a kada dođe vrijeme da je kazna odlužena, vratiće se po njega i osloboditi ga. Izgleda da su bogovi zaboravili na Vodobruheca, pa se on i danas nalazi zatočen u špilji tvoreći tako izvor jedne od najposjećenijih rijeka za ekstremne sportove, Soče.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije