Završila je istoriju umjetnosti. Čak i magistrirala. Uživala u studiju i radovala se budućem poslu u struci jer je znala da će se upravo njena struka tražiti u gradu u kojem živi. Primljena je da odradi i pripravnički. Šta više tražiti kad se sve zvijezde poslože?! I tu se sve završava. U muzeju, u kojem je završila pripravnički se otvara pozicija. Sve uslove zadovoljava. Ali ne prolazi na konkursu. Kažu joj da to nije to. Primaju nekoga drugog. Nekoga ko je bliži vladajućoj strukturi. Ne dopuštaju joj čak ni da volontira nakon odrađenog pripravnočkog. Jer nije jedna od njih. Kako bi imala od čega živjeti, zapošljava se u kafiću tačno prekoputa tog istog muzeja i konobari, posmatrajući svaki dan kako neko podobniji odlazi na poziciju za koju je ona stručnija.

Doktor. Medicinu završio sa najvišim ocjenama. Uspio se zaposliti u domu zdravlja. Radi godinama savjesno. Uživa u poslu, pomažući drugima. Pacijenti ga obožavaju. Suprug. Otac. Ali... Uvijek ima ono ali. Godinama želi započeti specijalizaciju, ali ništa. Ne dopuštaju mu. Nije jedan od njih. Nije blizak partiji na vlasti. Govore kako će ubrzo napustiti zemlju i svoju sreću sa porodicom potražiti negdje zapadnije, gdje su znanje, rad i zalaganje cijenjeni. A on je samo jedan u nizu ljekara koji odlaze. Koliko ih je još, koji šute a pakuju svoje živote u kofere i planiraju svoju srežu potražiti van BiH?!

Oglas za posao. Savršen. Ono, kao izmišljen. Jest da je na određeno, ali opet nikad se ne zna šta se može dogoditi za godinu i po, na koliko je raspisna pozicija. Gleda u uslove i shvata da ih savršeno ispunjava. Ma, kao da je oglas za nju pisan. Jasno, prijavljuje se. Šalje preporuke. Vrlo brzo dobiva pozitivan odgovor i poziv na razgovor. Niko sretniji od nje. Na razgovoru joj šef govori kako je zapravo to formalnost, kako ima savršen Si-Vi i čestita joj na tome. Kaže da će se javiti kroz dan-dva. Da je impresioniran. I prolaze dani. Mučno, kao i uvijek kada se nešto čeka. Ali poziva nema. Tek nakon skoro dvije sedmice mail. Zahvaljuje na interesovanju ali eto primljen je kandidat koji je „bolje odgovarao“ navedenoj poziciji. Rekoše joj bolje upućeniji u nekom prijateljskom razgovoru, da je taj bolje odgovarajući kandidat bivša školska jaranica šefa koja se naknadno javila.

Primjeri nisu izmišljeni. Stvarni su. Predstavljaju stvarnost koja nas okružuje. Iza njih se kriju sudbine ljudi bliskih nama. naši članovi porodice. Komšije. Prijatelji.

Rečenica iz naslova da je lijepo biti stručan ali je mnogo bitnije biti podoban, nikada nije bila više opipljiva. Sumanjam da je Majda Balić, kada ju je gostujući na N1 televiziji 2015. izgovarala mislila da će njeno značenje i godinama poslije biti toliko utkano u svaku poru našeg društva.

I opet, četiri godine kasnije, ništa se nije promijenilo ako se nije samo još dodatno pogoršalo. Redovi u ambasadama kao da nemaju kraja. Autobusni prevoznici uvode dodatne linije kako bi prevezli sve one koji svoj život nastavljaju negdje drugo. A političari....pa, njih baš i nije briga. Znaju da će uvijek ostati onih koji im slijepo vjeruju i slijede ih kao kakve ovce. A i zašto ne bi. Pa uhljebili su ih. I njih i njihove potomke do trećeg koljena. Može im se.

Pa tako sretnici bijahu oni bliski PDP-u u protekle četiri godine koje uhljebiše u MIP, na budžet. Dokaz da podobnost ovdje glavnu riječ vodi, a u stručnost se uzdaju jedino oni koji zdravstvenu zaštitu dobijaju preko biroa za zapošljavanje i nadaju se da će i njima jednom sunce zasjati prije nego se odluče napustiti svoju domovinu.

A za one koji nađu vezu među vladajućom strukturom Kantona Sarajevo možda se osmjehne neko izmišljeno mjesto, na poziciji napravljenoj samo za njih. Referent za umnožavanje materijala.  Naučni radnik o liku i djelu predsjednika A.I.. Saradnik za poslove upravnog odbora. Viši referent za kontrolu i unos obrazaca u glavnu pomoćnu knjigu. To su samo neki poslovi prikazani u nedavno objavljenom Registru zaposlenih u javnom sektoru Kantona Sarajevo, koji je iznjedrio sav apsurd zapošljavanja, pardon, uhljebljavanja podobnih partijskih poslušnika.

Mi, malo naivniji, ostadosno nemalo iznenađeni kreativnošću partija glede izmišljanja poslova, dok su mnogi davno shvatili da je privlačnije biti podoban nego sposoban ako želiš opstati u Bosni i Hercegovini.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije