O sudbini sporazuma između Grčke i Makedonije odlučit će oni koje se on i tiče. A kada je naša politička pamet u pitanju, o njoj najbolje govori situacija u kojoj se sami nalazimo. Takva pamet zasigurno nikome nije potrebna, te je o njenom “izvozu” sasvim izlišno govoriti. Zato, jedino što nam preostaje je da učimo, i čekamo neke svoje zaeve i zsiprase.

Od Opštih izbora u Makedoniji, održanih 11.12. 2016. godine pa do danas, lideru makedonskog SDSM-a, Zoranu Zaevu mnogi su predviđali brz politički kraj. Da podsjetimo, nakon pomenutih izbora, Zaev je uspio sakupiti potrebnu većinu , preživjeti sve napade, uključujući i one prilikom upada demonstranata u Sobranje, te na kraju dobiti potpis predsjednika Makedonije za sastav nove Vlade.

Ubrzo nakon toga, u oktobru 2017. godine na lokalnim izborima u Makedoniji, VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog potučen je do nogu. Na tim izborima SDSM je dobila gradonačelnike u 56 od 80 opština u Makedoniji. Iako se radilo o lokalnim izborima, teško je ne zaključiti da je Zaev ovom pobjedom SMSD-a dobio pečat na svoj legitimitet od srane građana Makedonije, dok je, sa druge strane, njegov dugogodišnji politički oponent Gruevski, maja 2018. godine osuđen na dvije godine zbog, kako se navodi, poticanja nezakonite nabavke luksuznog mercedesa 2012. godine.

Nakon ovako trnovitog puta kojeg je Zaev prešao da bi se učvrstio na vlasti, shodno praksi političara na Balkanu za očekivati je bilo da se prepusti benefitima i ugodnostima koje sa sobom nosi vlast, moć i uticaj, te u cilju ostanka na vlasti pribjegne dobro isprobanom receptu politikanstva, dnevno političke retorike i populizma.

No, Zoran Zaev odabrao je nešto sasvim drugo, suprotno od onoga što smo navikli gledati i slušati od većine “lidera” zemalja regiona. Odbacivši konformizam, isprazne floskule i svoju ličnu političku sigurnost, Zaev je postao prvi makendonski zvaničnik koji je u rješavanje problema koji Makedonija sa Grčkom ima u vezi svoga imena, ušao sa ozbiljnom namjerom i čvrstom odlučnošću da ga riješi.

Prvi korak je učinjen. Nakon više od dvije i pol decenije blokada, prijetnji i zategnutih odnosa, u mjestu Psarades na grčkoj strani Prespanskog jezera ministri vanjskih poslova dvije države Nikola Dimitrov i Nikos Kotzias, te međunarodni posrednik Ujedinjenih naroda u pregovorima Matthew Nimetz, potpisali su dogovor koji su malo prije toga postigli Zaev i Tsipras,a u skladu sa kojim bi Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija trebala u budućnosti nosti naziv Republika Sjeverna Makedonija. Kako sporazum nalaže, Makedonska vlada je već usvojila prijedlog zakona o ratifikaciji Sporazuma o promjeni imena. Da bi dokument postao pravosnažan, potrebno je da prethodno bude ratificiran u makedonskom parlamentu, potpisan od strane predsjednika države, te prihvaćen na referendumu. Dakle, dug je put, ni lagan ni izvjestan. Opozicije u Makedniji i Grčkoj već su organizovale proteste i najvljuju dalju borbu protiv stupanja na snagu ovog Sporazuma, što je legitimni politički stav i njihovo pravo.

Blokade u napredku Makedonije koje je Grčka sprovodila koristeći svoj položaj kao članica Evropske Unije i NATO-a, ovim činom su na dobrom putu da postanu istorija. Interes koji  je Makedonija imala da napravi ovakav jedan korak jasan je-otvoren put ka, prije svega Sjevernoatlantskom savezu, a onda i ka EU.

Sa druge strane, ono što se u dijelu javnosti postavlja kao pitanje ovih dana je da li je Grčka sa ovim potezom izgubila glavnu polugu uticaja kojim je mogla kontrolisati i usmjeravati put kojim ide Makedonija? Na ovakvu vrstu pitanja, čini se, najbolje je odgovoriti kontrapitanjem: Zašto bi jedna zemlja koja je članica NATO-a i EU, na tom putu stvarala probleme svom susjedu? Pogotovo susjedu kakav je Makedonija. Susjedu kojem je prijeko potrebna stabilnost i sigurnost koju donosi članstvo u NATO-u? Nije li, sa stanovišta grčkih strateških i dugoročnih interesa, pored sebe bolje imati jednu takvu Makedoniju, nego onu i onakvu koja je do prije samo godinu dana bila na granici unutrašnjeg konflikta za koji niko sa sigurnošću ne bi mogao tvrditi da se ne bi proširio i preko makedonskih granica?

Balkanska “politička filozofija”, onakvu kakvu je poznajemo već tri decenije, počiva na pristupu ucjena, konflikata i otvorenoj ili prikrivenoj želji da se u jednom momentu, “istorijski pogodnom”, onome preko puta zagorča život, blokira svaki demokratski proces i napredak, te po mogućnosti prisvoji komad teritorije na nakoji se polaže “istorijsko pravo”. Toj filozofiji, Zaev i Tsipras upravo su okrenuli leđa i zadali težak udarac.

Diplomatska energija koja je uložena u postizanje ovog sporazuma između Makedonije i Grčke, te čestitke i podrška koja dolazi od strane zemalja članica NATO-a i EU, ali i zvaničnika većine zemalja regiona, potvrda je, iako je to već odavno jasno, da je politika konflikata i blokada nešto što neće biti prihvatljivo, i što će bez sumnje biti, od strane pomenutih aktera izolovano i osuđeno na neuspjeh i političku propast-propast onih koji takvu politiku na Balkanu, na ovaj ili onaj način promovišu.

Pred Zaevom je još uvijek dug put, ali hrabrost i odlučnost koju je pokazao, te spremnost da svoju ličnu političku budućnost zarad dugoročnih, strateških interesa zvoje zemjlje stavi na kocku, čini ga ne samo “drugačijim političarem” od onih kakve smo navikli gledati na Balkanu, već i neugodnim političkim protivnikom, neki će reći-pravim liderom.

Na kraju, treba se osvrnuti i na veliki broj onih, ne samo u BiH, već i u zemljama koje nas okružuju, a koji su se našli pozvani da komentarišu detalje sporazuma nazivajući ga i, za jednu od strana, “ponižavajućim”. U tom smislu treba se zapitati imamo li sa stanovišta političke i svake druge etike, pravo mi, njihovi balkanski susjedi da sudimo o tome, da ulazimo u meritum same odluke i donosimo sudove da li je ova odluka prihvatljiva ili “ponižavajuća” za građane Makedonije ili Grčke? Nije li to, blago rečeno, nepristojno i politički nekorektno od strane nas koji, prije svega, nismo ni makedonski ni grčki građani i kojh se takvo nešto ne tiče? Na kraju, nas, koji ne samo da nismo u stanju da riješimo svoje sopstvene probleme, već na dnevnoj bazi stvaramo nove-i sebi i drugima, što dovoljno govori o našim sposobnostima da uredimo svoj lični društveno-politički okvir.

O sudbini sporazuma između Grčke i Makedonije u svakom slučaju odlučit će oni koje se sam sporazum i tiče. A kada je naša politička pamet u pitanju, o njoj najbolje govori situacija u kojoj se sami nalazimo. Takva pamet zasigurno nikome nije potrebna, te je o njenom “izvozu” sasvim izlišno govoriti. Zato, jedino što nam preostaje je da učimo, i čekamo neke svoje zaeve i zsiprase.  

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije