Dragi moji Danijele,

Evo da ti odgovorim na sve što si me pitao.

Odakle mi hrabrost da nazovem bezdušnim sve one koji sumnjaju da li su se nosile bijele trake u Prijedoru 1992. Godine i da vam nije žao ubijenih žena i djece?

Vidiš birao sam riječi i nazvao sam vas bezdušnim, umjesto da vaz nazovem bezobraznim i pokvarenim. Bezobrazni ste jer godinama kao papagaji ponavljate nešto što je odavno već poznato, a pokvarenim što kada vam se predoče činjenice to svjesno ignorišete. Evo za samo nekoliko sati sam uspio da vam nađem materijalne dokaze, Bošnjake i ostale iz Prijedora, koji će vam posvjedočiti da su nosili bijele trake oko rukava:

1. Nusreta Sivac (živi u Prijedoru)
2. Sabiha Turkanović (živi u Prijedoru),
3. Emsuda Mijagić (živi u Prijedoru),
4. Mesud Blažević (živi u Prijedoru),
5. Alma Semanić (živi u Prijedoru),
6. Rubija Tatarević (živi u Prijedoru),
7. Dijana Draganović (živi u Prijedoru),
8. Nusret Sivac (trenutno je u Prijedoru),
9. Tesma Elezović (trenutno je u Prijedoru),
10. Jadranka Cigelj (dođu u Prijedor, ali ne tako često),
11. Suara Ramić (dođu u Prijedor, ali ne tako često),
12. Mirsad Duratović (od nedelje u Prijedoru).

Evo prilike, ja ću ti posredovati oko kontaktiranja,  da pitaš ovih živih 12 materijalnih dokaza kako im je maja 1992. godine palo na pamet da nosaju „bijele trake“ na rukavima po Prijedoru i zašto nemaju fotografije sa trakama?

Što se tiče tvoje ljubavi prema svom narodu  ne znam šta da ti kažem,  voli koga hoćeš i koliko hoćeš to je tvoj izbor i tvoje pravo.

U trećem pasusu pričaš o cikličnoj katarzi koju žali Puhalo i ona dvojica autošovinista (super etiketa, jel tako?) Šušnica i Bursać, e pa da ti i to objasnim. Kada se o bijelim trakama, Tomašici, Keratermu, Omarskoj, Trnopolju, Manjači, Korićanskim stijenama bude svakog 31. maja, ali i drugim važnim datumima, govorilo na RTRS-u i pisalo u dnevnim novinama u Republici Srpskoj, jer su oni u Republici Srpskoj, onda ćemo mi prestati da pišemo i pričamo o tome. Kada delegacija Predsjednika, Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske bude polagala vijence i odavala počast na ovim mjestima, onda ćemo ja i ova dvojica autošovinista (baš dobra fora) biti suvišni. Kada se Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske uključi u traženje nestalih Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora, mi ćemo postati nebitni.

Eto mi takvu katarzu tražimo, jel to nešto mnogo?

Što se tiče „američkog dvopeka“ moram ti priznati da se trenutno borim sa trigliceridima i holesterolom, a to nije od dvopeka. Trigliceride i holesterol su mi napravili pored Amerikanaca još i neke ambasade, štiftunzi, vehabije i masoni, ali ti i takvi kao ti to već odavno znate.

Što se tiče „planske i sumanuto nacifikacije Republike Srpske“ od strane Bošnjaka, to moraš sa njima raspraviti, ali i sa samim sobom,  ja takve sintagme ne koristim.

Takođe moraš imati na umu da se o „bijelim trakama“ govori još od 1997. godina kada je donesena presuda Dušku Tadiću, paragraf 151. u kojem se kaže;

“Nakon neuspjelog pokušaja manje grupe slabo naoružanih ne-Srba da 30. Maja 1992. vrate kontrolu u Prijedoru, ne-Srbima u Prijedoru naređeno je da bijelim krpama označe svoje kuće u znak predaje. Na kraju su podijeljeni u dvije grupe: muškarce izmedju 12 i 15 ili 60 do 65 godina, i žene, djecu i starce. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, a žene u logor Trnopolje. Pored toga, uništen je stari dio grada Prijedora, poznat kao Stari Grad, u kojem su živjeli uglavnom Muslimani. Nakon čišćenja Prijedora, svi preostali ne-Srbi su morali nositi bijele trake na rukavima kako bi se mogli razlikovati. Ne-Srbi su živjeli u strahu, jer su ih bivši prijatelji prijavljivali vlastima, a nestanak ne-Srba postao je svakodnevna pojava.“

Znam sada ćete vi Danijeli reći da je to politički sud, bla, bla, bla, ali ipak to je sud koje su osnovale Ujedinjene nacije.

Šta kažeš u Prijedoru bili sabirni logori, pa znaš li ti da je u „sabirnom logoru“ na Manjači ubijeno oko 80 ljudi, a evo ti jedan citat iz ratnih dnevnika generala Mladića o Prijedoru „Dvadeset sedmog maja 1993, na sastanku sa oficirima Prvog Krajiškog korpusa, za reč se javlja izvesni pukovnik Bogojević i Mladiću saopštava sledeće: "Pre 4-5 dana došao je Simo Drljača, načelnik SUP-a Prijedor, uputio ga je Ministar unutrašnjih poslova RS, a došao je u vezi rudnika Tomašica kraj Prijedora, gdje su oni zatrpali 5000 musl. leševa. Siguran sam da to svijet zna preko otpuštenih zatvorenika. Drljača je došao da to utrapi nama, a oni bi da se toga riješe (spaljivanjem, mljevenjem ili na neki drugi način). Tu ima svakakvih leševa, u to su uvukli Subotića (ministra odbrane RS – prim. D.A.). U timu je bio Drljača, on je bio nosilac i dok se to radilo. Tu je na sastanku bio gen. Subotić, Arsić, Drljača, ja i Matijević Mile iz SUP Banja Luka. Molim vaš stav." Mladić pod međunaslovom "MOJ STAV" ispisuje sledeće: "Kako su ih oni pobili, tako neka se njih reše, a treba pokrenuti istragu u vezi sa ovim slučajem i čuvati dobro podatke da ne dođu u ruke nepozvanih lica."

Hoćeš li da te povežem sa Mirsadom Duratovićem da ti ispriča tragediju svoje porodice i kako mu je bilo u sabirnom logoru Omarska, gdje je od maja do avgusta 1992. godine ubijeno između 700 i 900 nesrba. 

Što se tiče bosanskog jezika, ne znam što meni to pišeš, toga nema u mom tekstu o „bijelim trakama“, a ako baš insistiraš na raspravi onda ti to fino raspravi sa vlastima Srbije, jer tamo se bosanski jezik uči bez ikakvih problema ili da i njih nazovemo soroševcima i završimo svaku priču.

Zašto nećeš da pričaš o grobnicama? Pa to je naših ruku djelo. Nije se Tomašica sama iskopala, napunila i zatrpala. Kažu da su njezine dimenzije oko 100 m2 i duboka je oko 10 m. U njoj nađeno oko 430 ljudi. Trebalo je sve to organizovati od ubijanja, prevoza, zatrpavanja do ćutanja čitavih 21. godinu.  

Jel to katarza o koju vi Danijeli zagovarate?

Vidim i da spominješ Zapadnu Njemčku, neprimjerenost „premetanja kostiju 1971. godine“ i njihovo suočavanje sa prošlošću, e sad da vas Danijeli i tome podučim. Suočavanje sa prošlošću u Njemačkoj je počelo tek krajem 70-ih godina kada su njihova djeca zapitala očeve „Tata šta si ti radio u ratu?“. Istina tome je predhodilo suđenje Ajhmanu na početku 60-ih u Jerusalimu. Potom je kancelar Njemačke Brant je 1970. kleknuo za Njemačku u Varšavi. Kada je 8. maja 1985. godine predsjednik fon Vajceker održao govor u Parlamentu,  Njemačka se ponovo zatresla. Poznata je debata njemačkih istoričara sredinom 80-ih godina o holokaustu.

Vidite Danijeli kako to ide u drugim zemljama, a vi mislite da je dovoljno osuditi 50 ljudi i okrenuti se budućnosti. Ne ide to tako.

Kažeš da opsesivno - kompulzivno pričam o porušenim džamijama Mihiću, pa reci mi ti ljudino ko ih je porušio u Banjaluci, da li je neko za to odgovarao i ko ih je ponovo izgradio? Ako ja to ne pitam i o tome ne pišem od koga će srpska djeca znati šta im se desilo? Od RTRS-a i srpskih medija sigurno neće, evo ti dokaza kako se (ne)piše o  Ferhadiji.

Ovi vaši istoričari nikako o tome da progovore.

Da Mihiću, ja se bavim čišćenjem sopstvenog dvorišta dok ti i ostali Danijeli kosture iz 90-ih krijete u ormarima, od ratnih zločina pravite mučenike i mislite da se sve to može opravdati Jasenovcem. Ja se ne ljutim kada ti i takvi kao ti govorite o stradanju Srba, ali o tome svi pričaju u Republici Srpskoj, samo ja i ova dvojica autošovinista Bursać i Šušnica, mnogo mi se sviđa ovo etiketiranje,  pričamo o zločinima Srba i vi se mnogo zbog toga ljutite.

Budimo ljudi Mihiću, iako smo Srbi.

Ovim završavam bilo kakvu polemiku sa tobom i umjesto da mi odgovoriš, otiđi u Prijedor kod gore poimenično navedenih materijalnih dokaza i čuj njihovu priču.

Svako dobro.

Puhalo

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije