Istaknuti bošnjački istoričari i političari iz stranke SDA, u Sarajevu, više mjeseci u svojim javnim izjavama iznose  argumente, na osnovu kojih je ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS Elvir Kazazović donio odluku 15. marta ove godine, kojom se vrše dopune već postojeće tematske cjeline "Bosna i Hercegovine u XX stoljeću" u okviru predmeta istorija za deveti razred osnovne škole. Nastavnici se obavezuju da učenicima osiguraju kroz osam časova obrađivanje tema: opsada Sarajeva;  svakodnevni život građana u opkoljenom gradu; etničko čiščenje i ratni zločini počinjeni u BiH u periodu 1992-1995. godine;  te o genocidu u Srebrenici.

Iako polaze od stava “Moramo na profesionalan, pedagoški način djeci objasniti šta se desilo, koristeći se isključivo  međunarodnim izvorima.”, istoričari i ministar javno izjavljuju da odustaju od večine karakteristika naučnog profesionalizma. Tvrde da će profesionalno i pedagoški pristupiti pripremi pedagoškog materijala, kurikuluma, za ove teme, a u stvari oni će na neprofesionalan, nenaučan i nepedagoški način, odbacujući naučne i pedagoške  pricipe, (jer će primjenjivati monofunkcionalan naučni pristup, koristeći samo jedan izvor, haške presude) istorijske sadržaje pretvoriti u sredstvo propagande.

Istorija mora da bude zasnovana na principima nauke i ne smije da bude sredstvo propagande. Nastava predmeta istorije treba, mora biti zasnovana na multiperspektivnom naučnom pristupa i ne smije biti sredstvo propagande i manipulacije kroz montirane slike i nacionalističke verzije prošlosti, negiranja istorijskih činjenica koje im ne odgovaraju, i zloupotrebi i selekciji istorijskih izvora.

Sarajevski istoričari i ministri, to se može vidjeti u svim njihovim izjavama, uvjereni su da je u haškim presudama sadržana apsolutna istina o događajima tokom nesrećnog sukoba u regionu, i naglašavaju da “Nisu nam potrebni ni bošnjački ni hrvatski ni srpski izvori…”

Ne tražim ja, a nadam se da to neće tražiti ni drugi, da se ne izučavaju sudske presude, i da ta saznanja ne treba da budu u udžbenicima istorije. Poznati su primjeri iz Njemačke i Perua i drugih zemalja gdje se presude izučavaju u različitim udžbenicima kao izvori činjenica o događajima iz prošlosti. Ali nemamo nigdje u svijetu primjer da se samo na osnovu sudskih presuda tumače događaji iz prošlosti, kao što to želi uraditi sarajevski ministar i njegovi saradnici.

Javno odbacujući sve srpske i hrvatske izvore, a i bošnjačke, ministru i njegovim teorijskim i političkim saradnicima, (suprotno principima istorijske nauke, da se koriste  analiziraju svi istorijski izvori, multiperspektivni pristup), dovoljne su haške presude i istine koje one sadržavaju  da “đaci koji pohađaju 9. razred osnovne škole u Kantonu Sarajevo prvi put će (imati priliku) nakon rata detaljno učiti o opsadi Sarajeva i svakodnevnom životu građana u opkoljenom gradu, etničkom čišćenju i ratnim zločinima počinjenim u BiH u periodu 1992-95., te o genocidu u Srebrenici.” Jasno je da se u nastavi istorije koristiti haška dokumentovana zbirka istina o zločinima Srba i Hrvata nad Bošnjacima

Svi u Sarajevu znaju, i učenici i roditelji,  ko je krivac za navedene zločine nad Bošnjacima koje je potencirao ministar i bez haških presuda. Volio bih i trebao je ministar da naglasi, jer meni nije jasno na osnovu kojih  će prvosnažnih haških presuda učenici u Katonu Sarajevu učiti o zločinima Bošnjaka nad Hrvatima , Srbima i Bošnjacima. Ili su već u konceptu tematske cjelina "Bosna i Hercegovine u XX stoljeću" pošli od stava, teze da nisu počinjeni zločini nad Srbima, Bošnjacima i Hrvatima od strane Bošnjaka tokom tragičnog sukoba u regionu, i zato im, vjerovatno, ne treba, višak je večina presude sudova u kojima su utvrđeni zločini nad Hrvatima i Bošnjacima i drugi istorijski izvori koje posjeduju Srbi i Hrvati.

Zanima me i pitam se hoće li autori udbenika koristiti sadržaje nepravosnažnih presuda  Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, jer pojašnjava ministar Kazazović za Faktor: “Postigli smo dogovor za historiju, a s obzirom da su izrečene pravosnažne presude u Hagu sada je vrijeme da se u okviru nastavnih tematskih jedinica obrađuju teme kao što je agresija na Bosnu i Hercegovinu, genocid u Srebrenici, opsada Sarajeva i drugi ratni zločini koji su počinjeni –…”

U pravu su Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i ministar obrazovanja dr. Dane Malešević, (i imaju puno pravo, zaosnovano na argumentima,) koji su više puta izjavili da neće dozvoliti upotrebu aktuelnih udžbenika istorije iz Federacije BiH sa temama o okoljenom Sarajevu i genocidu u Srebrenici, u Republici Srpskoj, jer u njima se govori o srpskim zločinima i srpskim zločincima i bošnjačkim žrtvama a nema ništa o srpskim žrtvama i bošnjačkim zločinicima. Niti će tema  o bošnjačkim zločinima u Sarajevu i oko Srebrenice,  biti u ovim novim udžbenicima, jer se najavljuje da će se teme za nove udžbenike pisati isključivo na osnovu haških presuda, u kojima Srbi nisu žrtve, nego su samo zločinci.

Znam da će opet biti ocjena, kad pročitaju ovaj moj tekst, od strane bošnjačkih istoričara, da su ovi moji stavovi “izmišljanja koja imaju cilj da aktiviraju međunarodnu zajednicu koja se uključuje kada je riječ o osjetljivim temama.”  Nisu izmišljanja nego ozbiljna i odgovorna razmišljanja o osjetljivoj temi u upravo zbog toga pozivam međunarodnu zajednicu da se opet aktivno uključi.

Prvo da zahtjeva, traži od ministra da poštuje “Preporuku 1454(2000) – Obrazovanje u BiH” u kojoj se preporučuje da škole privremeno obustave izučavanje tema o ratnom periodu, jer je to samovoljno kršenje moratorija. Tada su preporuku obrazložili nepostojanjem kosenzusa koji će omogućiti da na prostoru cijele Bosne i Hercegovine uz učešće svih strana dođe do sadržaja koji su zasnovani na objektivnom naučnom pristupu. Dobar primjer da su tada a i danas u pravu je ova Odluka ministra i njeno obrazloženje, gdje se očigledno vidi da su predložene aktivnosti zasnovane na neobjektivnom naučnom principu, što potvrđuju potrebu da se Preporuka još primjenjuje.

Njima i njihovim nalogodavcima, istomišljenicima smeta stav OSCE-a koji i dalje smatra da se treba poštovati moratorij na teme koje se tiču događaja u BiH od 1992. do 1995. godine, koje ne trebaju biti u udžbenicima istorije.

Znaju oni i kad se poništi taj moratorij, zahtjevaće Parlamentarna skupština Vijeća Evrope i OSCE, kao što su to zahtjevali od Republike Srbije da poštuje multifunkcionalni pristup izučavanja istorije i pripreme materijala za nastavu istorije u školama.

Rezultat pritiska i pomoči OSCE-a u Republici Srbiji je obrada istorijske teme  u udžbenicima istorije, takozvana Akcija “Oluja”. Poznato je da hrvatski autori vide samo prvi dio Oluje , a srpski autori samo drugi dio. U srbijanskom udžbeniku istorije za osnovnu školu predstavljena su oba djela Oluje. Predstavljena je i hrvatska vojna akcija i koji su uzroci za vojnu akciju, predstavljene su dileme oko te akcije. Predstavljeno je i sve što se poslije desilo-srpsko izbjeglištvo, srske žrtve, spaljene kuće i otvoreno je pitanje kroz način na koji se danas obilježava Oluja u Republici Hrvatskoj. Stavljene su fotografije  sa Tompsonovog koncerta i parastos u crkvi Svetog Marka u Beogradu.

Preporučujem ministru za obrazovanje, nauku i mlade KS Elviru Kazazoviću i njegovim bošnjačkim istoričarima da  umjesto optuživanja  međunarodne zajednicu da ovaj problem, nepostojanje konsenzusa oko istorijskih tema, stavlja pod tepih, pozovu  na sarajevski šareni čilim hrvatske i srpske istoričare iz cijela Bosne i Hercegovine, i da uvažavajući i uzimajući u obzir i njihove istorijske izvore, koristeći naučne objektivne istraživačke metode, alate, zajednički uz poštovanje konsenzusa pripreme obrađene istorijske teme iz nesrećnog ratnog sukoba u Bosni i Hercegvini za sve osnovne škole u Bosni i Hercegovini.

Poslije ovakvog radnog sastanka i konstruktivnih i opšteprihvačenih rezutata, naravno,  na letečem čilimu, moratorijum će biti poslat na smetljište istorije.

Samo pod ovim uslovima bit će ispunjena i želja sarajevskog kantonalnog ministra za obrazovanja, kulturu i mlade Elvira Kazazovića :“da ovu našu inicijativu prihvate i ostali kantoni u Federaciji BiH, “ iako ne sumnjam u izjavu ministra da “već postoji zainteresovanost i drugih kantona da primjene isti metod kao i mi u Kantonu Sarajevo.” A zna se u kojim kantonima i u kom entitetu apsolutno odbijaju ovaj metod-obradu istorijskih tema za udžbenike istorije samo na osnovu haških presuda.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.