„U Bosni i Hercegovini, ali i u drugim dijelovima Balkana, već duže vrijeme posmatramo povećanu pojavu potpunog pokrivanja žena. To je sa našeg stanovišta razvoj događaja koji zabrinjava, jer potpuna pokrivenost nije izraz religioznosti nego je simbol protu-društva i otežava suživot. Stoga se moramo koncentrisati na to, da djelujemo protiv razvoja protu- i paralelnih društava.“, izjavio je ministar inostranih poslova Austrije Sebastian Kurz.

Ministar reče „posmatramo povećanu pojavu potpunog pokrivanja žena“ a zbog šumova u  ušima  direktorice, novinarke, Islamske zajednica u BiH, i večine političkih analitičara pretvori se u „hidžab“. 

„Kako ova izjava šteti Bosni i Hercegovini i ženama koje nose hidžab ...zašto ova izjava, šta ona sugeriše i na šta novodi?“ (novinarka N1, koja nosi ljetnju haljinicu na bretelice,) postavlja Dževadi Šuško, Direktorici instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, koja nosi hidžab, u emisiji na N1, u Temi jutra, 23. avgusta ove godine.

Direktorica se u emisiji više ponaša kao politička analitička, a manje kao vjerska analitičarka, koja ne odgovara na postavljena pitanja, već se stavlja u ulogu političke analitičarke, koja tvrdi da ova izjava „uopšte ne stoji...nažalost, već više ukazuje na jedan populizam koji je sve prisutniji, pogotovo u predizbornoj kampanji ...služi  se  (on) jednom retorikom  koja više radi na širenju jedne netrpeljivosti, netolerancije prema muslimanima...gdje se religija koristi za političke svrhe, gdje se nastoji manipulisati masama pomoću jedne takve retorike!“

Njene izjave, izjava voditeljke, izjava Islamske vjerske zadnice BiH i drugih političkih analitičara i pojedinaca jesu primjer manipulisanja sa sadržajem ministrove izjave, tako što tematiziraju nešto što Sebastian Kurc nije uopšte rekao.

Svi oni centralno pitanje izjave ministra koji naglašava  „povećanu pojavu potpunog pokrivanja žena“ u Sarajevu i Prištini „slučajno zaboravljaju“ i mijenjaju sa izrazom hidžab, i sa te pozicije kritikuju Sebastiana Kuca za sve i svašta.

Dževada Šuško, Direktorica instituta za islamsku tradicuju Bošnjaka, kao i svi oni obrazovani građani BiH, a među njih ubrajam i sebe, dobro poznaju stvarnu bosanskohercegovačku istoriju  i znaju značenje sljedećih pojmova: feredža, zar, hidžab, nikab, burka.

Da bi svi čitaoci razumjeli moj komentar moram opisati feredžu, zar, hidžab, nikab i burku.

Feredža je vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, s velikom „jakom“ (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene. Uz nju su se nosila i tri prekrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica , odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jačmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa, i zvao se dušeme. Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju.

Takva feredža se kod žena islamske vjeroispovjesti u Bosni i Hercegovini uglavnom zadržala do 19. vijeka, a potom ju je zamjenio zar. Zar je „vrsta šireg nekrojenog ogrtača koji je, skupljen u struku, činio suknju u donjem dijelu, a gornji dio se samo prebacivao preko glave i ramena. Zar se kombinovao i sa pečom (crni veo preko lica).

Nikab je deo odjeće koji pokriva žensko lice, s prorezom ostavljenim za oči.

Burka u Bosni i Hercegovini  – način pokrivanja koji se raširio nakon rata 1992-1995. godine, povezan s dolaskom vehabija, je odjeća koja se nosi uglavnom u Avganistanu i drugim zemljama gdje postoje selefije, i bila obavezna po zahtjevima Talibana, i ona pokriva cijelo lice, s ili bez mreže preko očiju.

Hidžab je veo ili marama koju nose žene islamske vjerosipovjesti kojom se pokriva kosa . Hidžab ne obuhvata pokrivanje lica i ruku.

Žene islamske vjeroispovjesti su u Sarajevu sve do pedesetih godina prošlog vijeka slobodno nosile feredžu i zar , koje su tada zakonom zabranjene, uz punu saglasnost Islamske zajednice.

Hidžab, veo, marama nije tim zakonom zabranjem.

U Sarajevu je krajem dvadesetog i početkom dvadesetog prvog vijeka povremeno, a danas sve više smo svjedoci pojava pokrivanja lica žena islamske vjeroispovjesti, odnosno nošenje feredže i nikaba kojima se pokriva cijelo tijelo i lice, ostavljajući samo oči slobodnima. Taj stil oblačenja može se imenovati kao nošenje burke. Ovaj novi način iskazivanja vjere donijeli u u ratu i poslije rata vehabije (selafije) jer je njihovo učenje islama radikalno i nametljivo, a pridonose tome i izgledom. Muškarca vehabiju možemo prepoznati po hlačama kratkim do pola lista, dugoj bradi i bijeloj kapici na glavi ili marami arafatki prebačenoj preko glave. Žene ovih vehabija donijele su u BiH nikab i burku, odnosno potpuno pokrivanje žene, čak i lica i očiju.

Ministar inostranih poslova Austrije Sebastian Kurc mislio i to je i rekao na „povećanu pojavu potpunog pokrivanja žena“, koji je rezultat i posljedica prihvaćanja pogleda na svijet čiji nosioci su vehabije (selefije) koji žive u stvarnim protu-društvima, paralelnim društvima koje  Islamska vjerska zajednica u BiH imenuje kao  paradžemati, koji su i za Kurca i za Islamsku zajednicu u BiH izvor nasilništva, radikalizacije i ekstremizma i terorizma. Mnogo je informacija ovih dana potvrđuju i povezuju vehabije sa  radikalizacijom, ekstremizmom i terorizmom.

Poznato je da Islamska zajednica u BiH, kao i svi oni koji poštuju ljudska prava „stoji-(e) na stanovištu da svako ima pravo,  da se oblači na način koji želi...a pogotovo se to odnosi na one žene koje praktikuju islam“. Ja baš najbolje ne shvatih na koji oni islam misle, i zato sam zbunjen današnjim stavom Islamske zajednice u BiH koja podržava žene pripadnice selefija da nose burke, odnosno da pokrivaju tijelo i lice. Ne razumijem zašto se onda Islamska zajednica BiH bori protiv paradžemata, i njihovog pogleda na islam. Koliko ja znam, još nisam čuo a ni vidio da žene islamske vjeroispovjesti  koji pripadaju islamskoj tradiciji Bošnjaka danas pokrivaju tijelo i lice.

Već sam naglasio da zakon iz pedesetih godina prošlog vijeka u BiH,  koji je ukinuo i zabranio  nošenje feredže i zara nije zabranio nošnje hidžaba, vela, marame. Danas mnoge bosanskohercegovačke žene nose hidžab u kao znak vjere, što je praktikuje i Dževada Šuško, Direktorica instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, a druge žene kao dio mode. Večini građana u BiH to podržavaju, a ne smeta to ni Kurzu.

Ne vjerujem da ministru smetaju iskrene vjernice islamske vjere koje u Sarajevu i Prištinu pokrivaju cijelo tijelo i glavu. Smeta mu praksa da se osobama „ko fol vjernicama“ kojima se  daje novac „da bi se pokrivale te na taj način mijenjale imidž gradova.”

Smetaju i meni te glumice i glumci vjernici,  a nadam se i svakom bosankohercegovačkom dobronamjernom građaninu, i osuđujem takvo ponašanje. Kurc je u pravu i siguran sam da raspolaže sa istinitim informacijama. I danas se mogu na društvenim mrežama pročitati izjave žena koje kažu da su plaćene da se pokriju, a godinama dobijamo informacije da je to istina. Drugo pitanje je koliko je to raspostranjeno i kolika je to opasnost po naše i evropsko društvo?

Razočaran sam duboko sa većinom današnjih komentara, koje sam pročitao, koji zlonamjerno i tendenciozno zaboravljaju u svojim komentarima da je ministar inostranih poslova Austrije Sebastian Kurc kritikovao “povećanu pojavu potpunog pokrivanja žena” u Sarajevu i Prištini . Namjerno to rade i sve svode na to da on zabranjuje nošenje hidžaba(veo, marama), da bi  onda to kritikovali ko problem, pri tom sklanjajući u stranu stvarni problem koji je on osvjetlio ovom izjavom.

Kritičari radikalizmom, ekstermizom i terorizmom  u mišljenju kriju radikalizam, ekstremizam i terorizam koji postoji u nekim praksama praktikovanja islama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Kad smo već kod Kurca nemojte nam prodavati burku za hidžab.