Muti vodu da izgleda dublja.

Ovako se može objasniti politika koju vodi predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata. S jedne strane, pravi se pakt sa HDZ-om oko Zakona o Ustavnom sudu BiH (koji bi eliminisao strance), poziva na ukidanje kancelarije visokog predstavnika, a sa druge strane poziva se na vraćanje „izvornom Dejtonu“.

Iako je jasno da povratka na izvorni Sporazum neće biti, nego da se takva retorika isključivo vodi u svrhu dobijanja političkih poena, ne škodi da se ova tematika još jednom pretrese.

Šta u stvari znači „izvorni Dejton“?

Izvorni Dejton predstavlja povratak na Opšti okvirni sporazum za mir, koji u svom Aneksu IV (Ustav BiH) u članu VI eksplicitno kaže: „Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova. a) Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana Skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom.“(na mandat od 5 g. min.)

Dakle, ukoliko se Dodik zalaže za „izvorni Dejton“, on se zalaže za ostanak stranih sudija u Ustavnom sudu BiH.

Međutim, da stvar bude još gora, pozivanje na „izvorni Dejton“ još jednom potvrđuje i vraća na početak i visokog predstavnika u BiH.

U Aneksu X Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije u njegovom drugom članu piše: „S obzirom na kompleksnosti sa kojima se sreću, strane zahtjevaju imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama SB UN, da bi pomogao kako bi olakšao vlastite napore strana i mobilizirao, kako bude potrebno, da se koordiniraju aktivnosti organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog sporazuma provođenjem, kako mu povjeri rezolucija SB UN...“ Nakon ovoga, pobrojane su i nadležnosti visokog predstavnika.

Jasno je da se ne možete, s jedne strane, zalagati za odlazak visokog predstavnika i stranih sudija, a sa druge vraćanje izvornom Sporazumu, jer su te dvije stvari u protivrječnosti.

Šta onda Dodik želi?

Kako možemo uvidjeti, paradoksalne Dodikove izjave nemaju nikakvog smisla, osim ako se u taj kontekst ne uzme još jedna stvar, a to je Zakon o Sudu BiH i Zakon o Tužilaštvu BiH, koga su u PD PS BiH prije 15 godina izglasali upravo predstavnici SNSD-a.

Tada je politički kontekst bio drugačiji od današnjeg, pa SNSD-u izglasavanje ovih zakona nije smetalo. Vraćanje na „izvorni Dejton“ bi eliminisalo ova dva zakona, što bi značilo da bi sve kriminalne afere koje se pokreću u ovim institucijama bile zaustavljene.

Da li je to možda razlog zalaganja za ovu vrstu politike, ostavljam čitaocima ove kolumne da sami ocijene.

Ja ću završiti sa drugom ocjenom: visokog predstavnika i strane sudije u Ustavnom sudu BiH se može odstraniti jedino principijelnom implementacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ukoliko se strane (prvenstveno Savjet za implementaciju mira) uvjere da je BiH postala sigurna zemlja za život, bez podizanja političkih tenzija i otvaranjem priča o sukobima, i visoki predstavnik i strane sudije mogu pokupiti kofere, jer se tada njihova misija okončala. Tada ne bi postojao nijedan valjan razlog zašto bi i dalje ostali, a i sama međunarodna zajednica bi vjerovatno izvršila pritisak da se usvoji Zakon o Ustavnom sudu.

Dragi čitaoci, razmislite o tome.