„Svaka vlast kvari, apsolutna vlast apsolutno kvari.“

Kao što većina vas zna, autor ove izreke je lord Acton. Jedino što bih dodao jeste da konstantna vlast uzrokuje gubljenje percepcije realnosti društva kojim vladate/upravljate.

To je prava identifikacija problema predsjednika SNSD-a, Milorada Dodika. Predsjednik SNSD-a Dodik je potpuno izgubio osjećaj za realnost, vjerovatno usljed dugogodišnje vladavine.

Zbog nemogućnosti da adekvatno opravda silne ekonomske migracije koje se sve brže i brže ireverzibilno odvijaju na relaciji Republika Srpska – Zapadna Evropa/SAD, on je (rekao bih) nesvjesno počeo da negira postojanje tih i takvih migracija. Zvuči jako čudno, ali predsjednik SNSD-a je u emisiji Aktuelni razgovor koju možete pogledati ovdje, ponovio sljedeće: „Mi ove godine bilježimo i smanjenje nezaposlenih. Neki će reći, oni zlonamjerni, da je to zato što narod odlazi i traži posao negdje drugo. Ali ja vam kažem, dovedite mi tih deset ljudi koji su otišli u zadnjih godinu dana. Dovedite.“ (pogledati na 1:01:30)

Znate predsjedniče, ja ću ovdje da vam navedem deset ljudi. Pokazaću vam deset ljudi, koji su nekada bili moji prijatelji. I danas su, ali su prijatelji koji žive mnogo daleko od vaše Republike Srpske. Pritiskom na link, na društvenoj mreži Fejsbuk možete da pogledate moje prijatelje/drugove.

Milan Komljenović, Aleksandar Marjanović, Milica Milošević, Filip Ginder, Dario Bilić, Bojana Marčeta, Daca Konić, Milana Vuković, Slavko Radonjić, Slaviša Pavlović i mnogi, mnogi drugi.

Izgledaju kao da im je mnogo lijepo, zar ne? I da, po njihovim riječima, većina njih se neće vratiti u vašu Republiku Srpsku. Kažu, ne mogu se zaposliti, živi se gore nego ikad, a tuđa zemlja im je pružila mnogostruko i neuporedivo više od njihove otadžbine. Od zemlje, za koju su njihovi očevi i djedovi ginuli.
Jer da, ovo je vaša Srpska.

U mojoj Srpskoj ljudi žive srećno, smiju se, imaju posao i plate po 1000 maraka, ne iseljavaju se i gledaju u budućnost sa širokim osmjehom. Umjesto brige o ratu ili o tome šta će sutra da jedu, oni brinu da li će da ljetuju u Italiji ili Egiptu. Moja Srpska je nadasve poštena i časna, predsjedniče. Nudi iste šanse svima, a ne samo kumovima i rođacima, nepismenim starletama po zgradi Vlade i nestručnim kadrovima u javnim preduzećima. SVIMA! To je moja Srpska!

Ovih deset ljudi ipak nije najveći problem, predsjedniče. Najveći problem je što svako od ljudi koji čita ovu kolumnu, zna još deset ljudi. I makar tri puta više onih koji se spremaju i „ganjaju“ da odu zauvijek. Ne, kada odu, neće se ni oni vratiti. Ko posljednji izađe, neka... Znate već.

I da, ako već hoćemo da se otcijepimo, dajte da se odmah otcijepimo. Sutra raspišite referendum, da znamo na čemu smo. Pa da, ili ponovo ratujemo, ili da se napokon posvetimo našem narodu i da mu damo ono što zaslužuje više nego ijedan narod na svijetu. Život dostojan čovjeka!