Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Nije SNSD toliko dobar koliko je „Savez za promjene“ loše organizovan
Odmah da raščistimo lokalne izbore u Republici Srpskoj nije odlučio referendum koji je SNSD nastojao, i još uvijek nastoji da kapitalizuje. Nije presudila ni politika Saveza za promjene na BiH nivou, ma koliko god nam tu dimnu bombu svakodnevno podmeće Dodik. Nije odlučio ni RTRS, kojeg gleda onaj ko mora i kome skoro niko ne vjeruje.
Rezultate ovih izbora je odlučila partijska disciplina i organizacija.
A evo i zašto.
Sa danom izbora SNSD je imao 185.000 članova. Ne fiktivnih, već sa brojevima telefona, mejl adresama, rođendanima, matičnim brojevima. U dobro organizovanoj stranci to je sigurnih 185 000 glasova ili 15,5% glasova od ukupnog broja glasača u Republici Srpskoj. SNSD nije ni socijalna, ni demokratska stranka, ali je sigurno najorganizovanija partija u BiH. Zato je dobila i ove izbore.
Istina, na ovim lokalnim izborima osvojiće maksimalno 200 000 glasova, što je za 15 000 manje u odnosu na parlamentarne izbore 2014. godine. SNSD ima ozbiljan problem jer iako joj raste broj članova opada broj glasača. Znamo zašto raste broj članova partije, ali će oni morati utvrditi zašto broj glasača opada.
Iako SNSD tvrdi da je ovo „veličanstvena pobjeda“i ako je zavladao Prnjavorom, Gradiškom i Trebinjem, Dodik bi mnoge novoosvojene opštine dao za vlast u Prijedoru, Doboju i Bijeljini.
Znam da niste pročitali moj blog „Izbore u Banjaluci će odlučiti apstinenti“, ajde što niste vi nego to nije uradio ni „Savez za promjene“. Fino sam im objasnio da moraju da rade na povećanju izlaznosti nezadovoljnih građana Banjaluke ako hoće da pobjede.
Rezultati izbora su upravo to potvrdili. Za Igora Radojičiča su glasali članovi svi oni koji su glasali za SNSD, DNS, Socijalističku partiju i Ujedinjenu Srpsku i to je 51458 zahvalnih članova partije, uposlenih u javnom sektoru i radnica Beme, dok je samo 3659 glasova dobio od ostalih građana. Istovremeno za Dragana Čavića su glasali članovi SDS, NDP, PDP ili 25516 simpatizera ove tri partija i 13198običnih građana. Da je „Savez za promjene“ uspio da motiviše da nezadovoljni građani Banjaluke izađu na glasanje moglo je biti svašta.
Izbori su prošli a dolazi zima duga i hladna.
