Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Izbore u Banjaluci će odlučiti apstinenti
Evo čitam novo, septembarsko, istraživanje javnog mjenja „Ipsos-a“ na uzorku od 1021-og stanovnika Banjaluke, gdje Igor Radojičić „razbija“ Dragana Čavića. Tako se barem može naslutiti iz naslova medija. Prema rezultatima istraživanja Radojičić ima 54% glasova, a Čavić 43% glasova.
Na prvi pogled Radojičić bi sa 11% posto glasova prednosti, u septembru trebao mirno i staloženo da privede kampanju kraju vodeći računa da ne napravi neku katastrofalnu grešku i da se ne upusti u TV duel, 1 na 1 sa Čavićem, i postane novi gradonačelnik Banjaluke.
Da li je baš tako?
Naravno da nije tako, a to znaju i Igor Radojičić i Dragan Čavić.
Ako pogledamo septembarske rezultate rejtinga političkih partija vidjećemo da SNSD, Socijalistička partija, Ujedinjena Srpska i DNS zajedno u Banjaluci imaju 47% glasova, dok su SDS, NDP i PDP skupili 46%. Znači izjednačeno, jer glasanje za partiju znači i glasanje za određenog kandidata.
Pogledamo li istraživanje iz juna ove godine možemo da vidimo još nekoliko zanimljivih stvari.
Prvo, da su opozicione partije (SDS, NDP i PDP) za dva mjeseca izgubila 12% glasača što je malo vjerovatno i prilično teško racionalno objasniti, a da su SNSD, Socijalistička partija, Ujedinjena Srpska i DNS podigli svoj rejting za 4% što je možda realno stanje na terenu a možda i očekivana statistička greška.
Druga stvar je još interesantnija Radojičić je u junu mogao očekivati 42% glasova, a u septembru 54% što je porast za 12%. Istovremeno, Dragan Čavić je imao u junu 23%, a danas 43% što je bez kampanje skok od 20%. Taj procenat kod Čavića može još više rasti tokom kampanje.
Ono što nijedno od ova dva istraživanja ne govori je koliko je ispitanika odbilo da odgovori na pitanja o gradonačelniku i glasanju za političke partije, a vjerujem da ih je bilo najmanje 30%.
Iskustvo nam govori da ispitanici koji ne žele da kažu za koga će glasati, a planiraju da izađu na izbore, obično su nezadovoljni aktuelnom vlašću, ali ih je strah da to javno kažu zbog mogućih posljedica. To je velika šansa za Dragana Čavića i partije koje ga podržavaju.
Ako u narednih 15 dana Čavić i njegovi jataci uspiju da se prikažu kao iskrena i relana alernativa vlastima u Banjaluci i ako uspiju da animiraju sve nezadovoljne građane i artikulišu to nezadovoljstvo u veliku izlaznost, velika je mogućnost da postane gradonačelnik Banjaluke.
Da li će to uspjeti i kako će to izvesti neka razmišlja on i negov izborni štab.
