Moja baka, koja je bila prosvjetni radnik (učitelj), iako ne formalno, bila je i moja učiteljica. Ona me opismenila i od malih nogu naučila neke stvari za koje sam kasnije shvatio da ih mnogo ljudi ne zna. Počevši upravo od učitelja. 

Ne čudi me što političari ne znaju srpski jezik, pa svakodnevno upotrebljavaju termine poput „obzirom“, „svo vrijeme“, „izvinuo“, „s nikim“, „od ničega“, „šesto“ i mnoge, mnoge druge. Od njih to i nije neočekivano. Međutim, ne kaže se bezveze: „ Kakav narod – takva vlast!“

A naš narod, naše društvo uopšte, je toliko posrnulo da su učitelji poput moje bake iščezli ili iščezavaju, a na njihovo mjesto dolazi nepismeni kadar sa završenim fakultetima. Bukvalno nepismen i pored završenog fakulteta, te i dalje ne zna da se služi svojim sopstvenim jezikom! Siguran sam da je svako od vas više puta nailazio na ovakve „slučajeve“. Kada ih posmatrate samo kao pojedinačne i izolovane slučajeve, to ne djeluje toliko strašno. Međutim, strašno djeluje kada pogledate širu sliku, koja se ogleda u tome da će ti polupismeni ljudi, u budućnosti polupismeno (pod)učiti moju djecu, a i djecu svakoga od vas.

Nećemo se ni okrenuti, a ta djeca će postati polupismeni odrasli ljudi, sa fakultetima, doktoratima i ko zna čim ne, a da pritom ne poznaju pravopis jezika kojim pričaju.

Ovaj problem je prodro u svaku poru našeg društva, ali je posebno zabrinjavajuća ona učiteljska pora. To je pora koja ima ogroman kancerogeni potencijal, pa će kao rak-rana ubrzo metastazirati, a onda će biti kasno.

Pozdravio sam odluku FPN-a u Banjaluci, da na smjer novinarstva na prve dvije godine, kao obavezan predmet uvede srpski jezik. Ali, kada pričamo o reformi obrazovanja, neophodno je da krenemo od elementarnog obrazovanja, koje jednom kada se (pogrešno) usvoji, teško ga je tek tako promijeniti i ispraviti. Teško je promijeniti lavinu nepismenih ljudi koje su u školama (pod)učile lavine nepismenih učitelja. Neophodno je početi baš sa tim učiteljima! A to uraditi tako što će se kriterijumi za buduće učitelje drastično povećati. Jer stanje kakvo je danas, predstavlja paušalni „na jedno ušlo, na drugo izašlo“ sistem. A to u krajnjoj konsekvenci vodi i praznim mozgovima koji se sa diplomama šepure po školama, uopšte ne znajući suštinu onoga zbog čega su potrošili tolike godine na fakultetima.

Naravno da u svemu ovome ima izuzetaka. I naravno da je to za pohvalu! Ali, ti izuzeci su daleko od respektabilne većine. To je ona manjina, koja postaje poput polarnog medvjeda ili divljeg konja. Ugroženi su drugim vrstama životinja (prvenstveno čovjekom), koje na njihovo znanje gledaju kao na naučno – fantastični film, koji hiljadama godina odskače od realnosti u kojoj se nalaze.

Danas je „in“ položiti ispit tako da ga prepišeš, neko ti šapne ili te jednostavno „potrefe“ pitanja. Nema tu budućnosti. Izgleda da će se uskoro učeni ljudi toliko marginalizovati, da će morati da se pretvaraju da su kao ostali, jer će biti izloženi podsmijesima i ruganjem.

I da, kaže se: „s obzirom“, „sve vrijeme“, „izvinio“ (osim ako se ne nisi izvio), „ni sa kim“, „ni od čega“ i ne biste vjerovali „šeststo“!

1) Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka šest sati od objave bloga

2) Linkovanje mora biti na vidljivom mjestu, obavezno na početku bloga koji se prenosi

3) Slika blogera mora biti slika koja je objavljena uz tekst na Frontalu