Unija studenata Republike Srpske je februara ove godine pokrenula sopstveni časopis „Avangarda“, čije je uredništvo kao i samo rukovodstvo ove organizacije sa aksiološkog, moralnog ali i stanovišta kompetencije veoma sporno.

Ti ljudi, koji sebe nazivaju studentskim predstavnicima (što po meni uopšte nisu niti ih kao takve osjećam i percipiram), u navedenom časopisu intervjuisali su bivšeg izvršnog sekretara Saveza nezavisnih socijaldemokrata Rajka Vasića, koji je, prije nešto više od dvije i po godine studente javno nazivao kopiladima. Za ove istupe Vasić je dobio šut kartu iz rukovodstva SNSD-a, ali nikako svojom voljom. To je bilo naređenje vrha stranke, dok je Vasić kao osvjedočeni komunističko – totalitaristički učenik i dalje smatrao da je u pravu, pa čak i da je žrtva! Šut kartu iz SNSD-a, ali topli pozdrav današnjeg USRS-a, svojih omiljenih kopiladi.

Reče Rajkan: “Otkud toliki altruizam među kopiladima?“ Reče i osta živ. I osion! Tada smo nekoliko mojih prijatelja i moja malenkost (u to vrijeme student treće godine politikologije), odlučili da kao prozvani studenti odbranimo čast ove populacije. Poslali smo otvoreno pismo Vasiću, koje možete pročitati ovdje.

Studentsko rukovodstvo se dvije i po godine nakon svih ovih dešavanja, drznulo da tri strane svog „časopisa“ pokrije ni manje – ni više, nego Rajkanom, ocem svih studentskih kopiladi Srpske. I tu ih Rajko ponovo tako nazva. Ovog puta sa pridjevom "politička". Ali šta? Kopile je kopile!

Bez imalo srama, šta više sa ponosom, kopilad se vrnula na ruke oca njihovog. Ali zašto?

Racionalno posmatrajući, za ovakav potez tzv. Avangarde, mogu postojati tri razloga:

1) Možda su studentski predstavnici zaboravili sva ova dešavanja, jer to je bilo prije dvije i po godine, što je ogroman period za čovječju ribicu, a kamo li za studentske predstavnike

2) Možda su pod patronatom političke vlasti, jer je poznato da studentski lideri često završavaju u politici

3) Možda su zaista kopilad, pa im zato i ne smeta

Ni meni ne smeta. Koji god da je razlog u pitanju, nije pretjerano častan. Ako su ispostava vlasti, onda im se dupeuvlakaštvo podrazumjeva kao CONDITIO SINE QUA NON. Na kraju krajeva, nijedna vlast nije vječna, ali njihov obraz jeste. Vječan je u brisanju podova. Tu će i ostati.

Ako su kopilad, onda i razumijem taj potez. Nema mjesta ljutnji. I to je vječno...