Iako u Reformskoj agendi nije navedena neophodnost povećanja akciza na naftu i naftne derivate (agendom je samo predviđeno mijenjanje Zakona o akcizama, ali se nigdje ne navodi potreba povećanja akciza na gorivo, odnosno to je unutrašnja odluka vlasti entiteta), Vlada Republike Srpske je najavila upravo ovaj korak. Vlada to pravda potrebom održavanja i dalje izgradnje putne infrastrukture, jer kako sami kažu, budžet RS ovakav kakav je, to ne može podnijeti bez dodatnih nameta.

Međutim, postavlja se pitanje logičke opravdanosti ovog poteza, jer mene lično podsjeća na legalizovanje pljačke naroda. O čemu se radi?

Radi se o tome da sama država od sredstava poreskih obveznika, ima obligaciju da ta sredstva uloži, između ostalog, i u ovu svrhu, odnosno svrhu izgradnje i održavanja puteva i autoputeva, jer je, na kraju krajeva, to je novac građana Srpske, a ne njihov lični. Dakle, porezima građani prvi put plaćaju izgradnju.

Drugi put je plaćaju kada prolaze autoputem Banja Luka – Gradiška, odnosno za koju godinu i Banja Luka – Prnjavor – Doboj, jer su u obavezi da plate putarinu. Logika je da se od te putarine obezbijede sredstva za održavanje samog autoputa. Ovo je u većini zemalja prihvaćena činjenica i to je u redu.

Ipak, sada se postavlja logično pitanje: da li građani RS trebaju i treći put da plaćaju putnu infrastrukturu, ovoga puta u vidu akciza? Ljudi moji, pa šta se na ovom svijetu plaća tri puta? Čini mi se da je ovo pomalo i bezobrazno, jer, oni koji upravljaju našim životima, dobili su mandate od nas samih. A sumnjam da bilo ko od nas smatra da puteve treba plaćati tri puta. Da bilo šta treba platiti tri puta. Ako ćemo tako, onda bolje da ih i nemamo!

Nažalost, Vladi nije palo na pamet da je ona u obavezi da pronađe rješenje za održavanje puteva i autoputeva, jer smo je izabrali da to radi! Dizanje cijena goriva će samo dovesti do daljeg povećanja cijena proizvoda, što će izazvati dodatni pad standarda građana. Siguran sam da to nije stvar koju građani  žele!  

Moram napraviti malu digresiju i navesti još jedan primjer (a ima ih zaista mnogo) loše prakse, koje se vladajući drža kao pijani plota. Radi se o plaćanju vode, koju privrednici isto tako servisiraju po nekoliko puta, a gdje nema odgovarajućeg objašnjenja. Naime, pored redovnih mjesečnih računa za vodu, jednom godišnje privrednici su u obavezi da plaćaju tzv. komunalnu taksu. Ovdje nije jasno

1)      Šta je komunalna taksa, zašto se mora plaćati i šta se zauzvrat njom dobija

2)      Ako se se već na mjesečnom nivou naplaćuje potrošnja vode, ne vidim bilo kakav smisao komunalne takse, osim još jednog besmislenog nameta privredi

Negdje sam čuo da se i jedan dio novca koji privrednici izdvajaju za vodu preusmjerava u Željeznice RS. Ovu informaciju treba provjeriti, ali ukoliko je tačna (što me ne bi nimalo začudilo), ovo bi bio svojevrsni paradoks gdje, umjesto da država subvencioniše proizvodnju određenih dobara kao što je to slučaj na zapadu, privrednici subvencionišu državu, odnosno državno preduzeće.

Kada je Angela Merkel nedavno najavila povećanje cijene električne energije za industriju, Mercedes se digao protiv ovakve odluke i zaprijetio premiještanjem proizvodnje u Kinu. Na kraju je Mercedes završio ovu bitku tako što plaća struju ispod realne, proizvodne cijene. Volio bih da ovo bude nauk i za naše privrednike.

Sve što sam naveo pokazuje da ukoliko loš domaćin gazduje zemljom, bilo šta što uradite neće se cijeniti, a pogotovo ne vrijednovati. Baš suprotno, taj domaćin se pretvara u monstruma, čija je glavna svrha samodovoljnost, tj. samosvrsishodnost, otuđen od sektora koji je finansira. Monstrum sa pipcima koji se konstantno šire, i od kojih niko, osim samog monstruma, nema ama baš nikakve koristi.