Šta znači kada se čovjek ne razumije u svoj posao, sinoć nam je objasnio ministar industrije, energetike i rudarstva, Petar Đokić. On je gostovao u emisiji Puls, koju je vodila gđa Suzana Rađen – Todorić i iznio pregršt dezinformacija, da je to zaista začuđujuće čak i za Bosnu i Hercegovinu. 

Naime, na samom početku emisije, ministar Đokić kategorično tvrdi voditeljki da je dug preuzet 2005. godine iznosio znatno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Ne zna on baš tačno, ali je sigurno bilo mnogo više.

Naime, javni dug RS je 2005. bio 1.6 milijardi konvertibilnih maraka. Unutrašnji dug u statistikama BiH i Republike Srpske nije iskazivan sve do 2007. godine, niti je servisiran. A on je u tom trenutku iznosio 1.4 milijarde maraka. Da li je 100 miliona Đokiću znatno više? Sada ću pokušati da objasnim.

Sa 500 miliona novog zaduženja, stanje duga RS trenutno iznosi više od 5.5 milijardi maraka (da ne bude zabune, zajedno sa unutrašnjim dugom), što znači da se za desetogodišnji period vlasti u kojoj je Đokić učestvovao RS dodatno zadužila za 2.4 milijarde maraka. Na još dodatnu milijardu i po od prodaje telekoma i rafinerije (ovo doduše nije dug, naravno, ali je predstavljao čista, likvidna, upotrebna sredstva finansiranja). E sad, ako je Đokiću sto miliona znatno više, postavlja se pitanje: Šta mu je onda 4 MILIJARDE?

Da bi pokazao koliko je javni dug Srpske tobože mali, on nas poredi sa Hrvatskom i govori da je javni dug Hrvatske blizu 80 odsto BDP-a. Nije on ministar u hrvatskoj vladi, ali kada već ne zna razliku između sto miliona i 2.4 milijarde, kako očekivati da se razumije u procente? Da je naš ministar imalo upućen, trebao bi znati da je javni dug Hrvatske, zemlje sa kojom graničimo, sada na dva procenta niže od nevjerovatnih 90 odsto BDP-a, što Hrvatsku svrstava u red visokozaduženih, odnosno prezaduženih zemalja. Ali, ovo i nije toliko bitno.

U nastavku dijaloga sa gđom Rađen – Todorić, Đokić se hvali novim zaduživanjem, i govori kako su najnovija sredstva dobijena iz kreditnog zaduženja RS u stvari dobra stvar, te da je sam kredit, iako gorih uslova nego što daje MMF, povoljan kredit. Ovo je zaista u najmanju ruku čudna situacija, jer, bilo koji laik zna da zaduživanje:
1) Nije dobra stvar, te joj se pribjegava samo kada je apsolutno nužno
2) Da su jedini “dobri” krediti namijenjeni u prvom redu kao pomoć razvoju privrede, a ne javnog sektora

Đokić u samoj emisiji govori o tome kako će najveći dio kredita biti upotrijebljen upravo za finansiranje javnih, odnosno potrošačkih, neproizvodnih obaveza.

Dakle, situacija je kristalno jasna. Mi ulažemo u javni sektor koji nam neće donijeti novu vrijednost, pa je i samo kreditno zaduženje još jedno u nizu propalih “investicija”. Na kraju krajeva, neoliberalna ekonomska politika dirigovana pod palicom MMF-a se već pokazala kao katastrofalan ekonomski put za sve zemlje koje nisu visokorazvijene, a odsustvo ovakve politike u zemljama kao što je Ekvador ili Bocvana je pokazalo u kom ekonoskom smjeru država treba da ide.

Dalje, u tekstu koji možete pronaći ovdje, ministar Đokić prije 10 dana iznosi netačne kvalifikacije o stanju broja nezaposlenih u RS. Iako je uvidio svoju grešku, ministar se pokušao ispraviti i u sinoćnjoj emisiji je rekao da broj nezaposlenih nije manji za 23 hiljade, nego za 17 400, što iz gore navedenog teksta ponovo možemo vidjeti da nije tačno. Čovjek ni drugi put nije bio u stanju da kaže čak ni približan broj!
Doduše, nakon toga se ponovo ispravio i rekao da se ovaj broj ipak ne odnosi na period od prije tri godine, nego na period od tri godine i devet mjeseci. U prevodu, barataj statistikom tako da ti odgovara… Za svaku pohvalu!

Još nevjerovatnija stvar se dešava odmah nakon ovoga. Pokušavajući da dokaže kako povećanje cijene električne energije nema veze sa konkuretnošću privrede, Đokić navodi kako je cijena električne energije u Federaciji za industrijske potrošače veća za oko 70 odsto u odnosu na Republiku Srpsku. Nakon toga, on postavlja pitanje: “Da li je njihova privreda manje konkurentna zato što ima veće cijene električne energije nego naša privreda?” E pa ministre, ovo je zaista prevršilo svaku mjeru. Pa valjda je svakoj osobi na ovoj planeti jasno da povećanje cijene struje itekako ima veze sa konkurentnošću privrede te zemlje. Šta više, jasno je da kada “struja ide gore, sve ostale cijene idu gore”. Zamislite, ministre, koliko bi privreda RS bila konkurentna privredi Federacije, da ima veće cijene struje za 70 odsto? I ovako se privrednici, ali i stanovništvo jedva bore, pa me baš interesuje kako bi to sve skupa izgledalo da nam cijene ovog resursa toliko skoče??? Još jednom ponavljam, zaista za nevjericu!

Na samom kraju emisije, Đokić pokušava da obmani javnost govoreći da s obzirom na pristanak sprovođenja reformske agende, treba doći do povećanja cijene nafte i naftnih derivata. Ni ovo nije tačno, jer je reformskom agendom predviđeno mijenjanje Zakona o akcizama, ali se u istoj nigdje ne navodi da je neophodno povećati akcize na goriva. Na sreću, voditeljka ga je tu prekinula i objasnila mu ovo što sam ja upravo naveo.

Ali, da ne gubimo nadu, ministar Đokić je na samom početku emisije samouvjereno izjavio da Srpska nije previše zadužena i da nema šanse da završimo u finansijskom, dužničkom ropstvu. Samo, da li je vjerovati ovakvom ministru?