U posljednje vrijeme svjedoci smo raznoraznih afera u Republici Srpskoj, a posebno su zanimljive tzv. afere “Papak 1” i “Papak 2”. Želio bih da ukažem na nekoliko neprirodnih, nemoralnih  i logički nedoslijednih stavova prilikom analiziranja i objašnjavanja ovih afera.

Kao prvo, da se razumijemo, smatram da i oni koji su prisluškivali premijerku RS, ali i oni koji su prisluškivali presuđenog, odbjeglog kriminalca Mila Radišića, moraju za to da odgovaraju. Ovo nije nikakvo subjektivno mišljenje. Ovo je naprosto objektivni princip koji je uređen nečim što se zove Krivični zakon. Prosto ne možete tek tako da ignorišete ovu činjenicu.

Međutim, da li ima smisla krivično goniti ove ljude, a one koji su načinili ogromnu štetu Srpskoj pustiti da slobodnu hodaju? Odnosno, koliko je pravedno u aferi “Papak 1”, koja (ukoliko pretpostavimo da je tačna, kao što smo pretpostavili da je neko snimao razgovor) predstavlja potpuni udar na najviše institucije RS i čak dovodi do obesmišljavanja svih prethodno usvojenih zakona, optužiti samo onoga koji je snimao? To prosto nije niti moralno, niti prirodno, niti zdravorazumsko razmišljanje. Zar nije logično da se radi potpuno suprotno – ispita i eventualno procesuira odgovorne učesnike afere, pa odmah nakon toga i odgovorne za nedozvoljeno snimanje. Pa neće se valjda mitraljezom ubijati muva, niti špricom gasiti požar?

U aferi “Papak 2”, prilikom audio snimanja Radišića, postavljaju se tri logična pitanja:

1)      Zašto su se neki ljudi organizovali i plaćali odbjeglog kriminalca da snima drugog odbjeglog kriminalca, a nisu te iste ljude odmah prijavili srbijanskoj policiji, nego su čak sjedili s njima za istim stolom?!

2)      Kada već postoji osnovana sumnja u vidu audio zapisa, zašto institucije ne provjere navode iz istog? Ipak je 15 miliona u pitanju…

3)      Kako je moguće da odbjegli kriminalci otvoreno, javno komuniciraju sa medijima u RS (ovdje u prvom redu mislim na javni servis RS), a MUP ne reaguje na tako nešto? Pa ni najmanje!

Igleda da je sve naopako.

Da se zadržim još malo na drugoj aferi, koja je proizvela sumnju u dvije nelegalne transakcije, prvu u vrijednosti od 15 miliona KM i drugu u vrijednosti od sto hiljada KM, odnosno milion. Šta mislite, da li se ovaj silni novac (nebitno da li se radi o 15 miliona ili sto hiljada maraka) tek tako rasipa zarad boljeg života građana Srpske ili radi egoistične koristi onih koji su (ili koji bi mogli doći) na vlasti? Da opozicija (u prvom redu SDS i njihov predsjednik) zaista želi da joj narod vjeruje u istinski obračun sa kriminalom i korupcijom, sada bi se morala ograditi od Nebojše Vukanovića i dopustiti da institucije rade svoj posao.  Jer, ako to ne urade, možemo biti sigurni da će, ukoliko se oni dokopaju vlasti, nastaviti da se ponašaju po identičnoj matrici kao i oni koji su sada na vlasti. Tj. sjaši Kurta, da uzjaše Murta! Slična je situacija i sa gospodinom Gašanovićem.

Aksiološki sistem nam je toliko pervertiran, da nam više nije bitan princip, nego partijska identifikacija. Kako kaže vrh partije, tako ću da se ponašam i taj stav ću zauzeti. Opravdavaću svoju stranu! Ali, čiju zapravo stranu opravdavaš? Zapitaš li se ponekad kako će ti biti kada ponovo dođeš pred glasačku kutiju i shvatiš da još jednom moraš zaokružiti “manje zlo”, a ne “veće dobro”…