Već neko vrijeme određene interesne struje u Vladi Republike Srpske pokušavaju da proguraju prijedlog da ubuduće u gimnazijama u Republici Srpskoj bude dozvoljeno profesorima italijanskog i srpskog jezika da predaju učenicima-srpski jezik i književnost. Prvi april je već poodavno prošao, te ovaj tekst ne pripada „aprilili“, već rubrici „za Riplija“, odnosno „samo kod nas“.

Naime, već poodavno postoji pritisak u jednom ministarstvu da se značajno proširi krug predavača srpskog jezika i književnosti, i to u svim srednjim školama, uključujući i gimnazije. Ideja je da svi oni koji završe dvopredmetne grupe jezika po automatizmu mogu da predaju i srpski jezik. Ova ideja je, naravno, potpuno nerazumna i nosi u sebi mali milion negativnih implikacija. No, njeni reprezenti imaju svoje jasne motive: s jedne strane, potrebno je nastavni kadar za kojim nema previše potrebe na tržištu „udomiti“ tako što će im se omogućiti da predaju i srpski jezik. S druge strane, postoji i jak interesni, odnosno finansijski momenat, jer postoje ljudi kojima odgovara štancanje diploma na pomenutim jezičkim odsjecima.

Postavlja se pitanje: da li je prirodno da gimnazijalce srpskom jeziku i književnosti uči neko ko je profesor srpskog i italijanskog jezika? Oni koji misle da je to savršeno u redu neka odgovore da li je, primjera radi, u Engleskoj ili Njemačkoj moguće da engleski/njemački jezik i književnost predaje profesor engleskog i njemačkog jezika. Da li smo zaista dotakli samo dno dna kad je riječ o obrazovnoj politici, odnosno da li smo toliko postali slijepi kod očiju i da li smo spremni da se odreknemo budućnosti svoga jezika zarad nešto para koje lobisti ove sramne inicijative nastoje da dobiju?

Ako u gimnazijama ubuduće srpski jezik budu predavali nekompetentni ljudi, ko će u budućnosti da štiti identitet tog jezika? Očigledno, malo ko razmišlja o tome da našem obrazovnom sistemu neće biti spasa ukoliko ovako sistematski sprovedemo genocid nad sopstvenim jezikom i kulturom, i to u našim najelitnijim školama koje bi trebale da budu najjača brana pokušajima demontiranja nacionalnog identiteta i kulturne baštine, a čiji je najpouzdaniji zaštitnik upravo srpski jezik. Nažalost, javnost je po običaju mnogo više fokusirana na dnevno-političke teme, ozbiljni problemi ostaju po strani, odnosno najčešće se ona najvažnija pitanja vješto skrivaju kako bi se u potaji pripremio teren, a javnost bi potom bila prisiljena da pojede prethodno planski skuvanu žabu.

Obrazovanje je apsolutno najvažniji resurs kojim naše društvo raspolaže. Očigledno, neko ima namjeru da naš obrazovni sistem, vrijednosti i kulturu potpuno demontira, te da od nas potom načini masu bijednih i nesposobnih praznoglavaca koji nemaju identitet, koji ne znaju svoju prošlost i koji su kao takvi veoma podložni svakoj vrsti manipulacije. Nažalost, ko god da ima takvu namjeru prosto ne može tako brzo i efikasno da istu sprovede kao što to čine sami naši ljudi koji se nalaze na nekim od najvažnijih pozicija unutar sistema, a gdje bi trebali upravo sve da čine suprotno od toga. Ovako, kao da nam vatrogasci benzinom gase kuću od požara, te se još ljute što kući treba toliko dugo da izgori.

Stoga, moramo biti svjesni sljedećega: srpski jezik i književnost će biti kompletno ruinirani u narednih dvadeset godina ukoliko prođe pomenuta inicijativa da naš jezik u srednjim školama predaju nekompetentni ljudi. Usljed toga desiće se strahovite posljedice po nacionalni identitet i kulturu. Bez tih pretpostavki za normalan razvoj svake nacije, naše društvo će se sve više fragmentisati, vrijednosti će se pretvoriti do kraja u antivrijednosti, a cijela priča oko zaštite Republike Srpske postaće deplasirana jer će sama njena supstanca biti uništena.

Kome li to odgovara?