Poplave koje su nas zadesile surovo su razgolitile svu nemoć aktuelne vlasti. Istina jeste da je razmjera ovih padavina bila nevjerovatna, no vlast ne može da sakrije očigledne propuste koji nisu nastali u zadnjih sedam dana, nego su posljedica katastrofalne politike u posljedjih osam godina. No, krenimo redom.

Prije svega, očigledno je da u budžetu Republike Srpske više ne postoji budžetska rezerva. Pravilo je da se prilikom izrade budžeta jedan dio sredstava raspoređuje u budžetsku rezervu, odnosno taj iznos sredstava se ne namjenjuje za neku konkretnu aktivnost, već se drži u stanju rezerve u slučaju nekih nepredviđenih okolnosti koje iziskuju dodatne i unaprijed neplanirane rashode. Dakle, baš u one namjene koje su ovih dana pod uticajem više sile došle na dnevni red. Kad je bilo najpotrebnije da se izdvoji novac i kupi osnovna oprema za borbu protiv poplava, a to su čamci, spasilačka, sanitarna idezinfekciona oprema-mi nismo imali novac za to. Prema tome, budžetska rezerva ne postoji, odnosno ako je i postojala-već je potrošena. To je potpuno jasno svima koji se iole razumiju u stanje naših finansija i na to su mnogi stručni i dobronamjerni ljudi odavno upozoravali. Aktuelna vlast troši novac mnogo prije nego što se isti zaradi, nerijetko u neplanirane namjene. Bukvalno svaki mjesec budžetski korisnici zavise od kredita koji vlada uzima da bi servisirala svoje obaveze, i to je suva činjenica na koju vlast nema nikakav odgovor sem potrošenih politikantskih fraza u koje više ni ona sama ne vjeruje. Dakle, novca nema niti za najpotrebnije stvari, a nema ga jer ga je vlast potrošila. Na šta? Ne zna se. U koje svrhe je potrošen novac od prodaje Telekoma? Da li je uložen u privredu? Gdje je otišao. Ne zna se. Zna se samo da ga više nema.

Druga katastrofalna greška aktuelne vlasti bila je njena spoljna politika. Ovih dana gledamo kako Srbija i Hrvatska uspjevaju da takoreći svakodnevno dobijaju pomoć i od država sa istoka, i od onih sa zapada. Srbija i Hrvatska će dobiti sredstva od EU koja su namjenjena sanaciji usljed prirodnih nepogoda poput ove koja nas je sve pogodila. S druge strane, Republika Srpska i BiH  neće dobiti ništa. Prepušteni smo sami sebi. To nije pravedno, no prisjetimo se samo toliko puta ponovljenih poruka vrha naše vlasti: „Niko ne treba da se mješa u naše poslove“; „Ne treba nam Evropska unija“; „Pustite nas na miru“. „Mi sve možemo sami, mi smo samoodrživi i stabilni“. Pa dobro, eto, pustili su nas svi na miru i ajde da vidimo sad koliko možemo sami. Građani mogu sami jer moraju, a vlasti i države danas kad je teško nema nigdje. 90% pomoći koja odlazi ugroženima i nastradalima dolazi od nas običnih građana. Vlast i država apsolutno ništa nisu uradile da saniraju nastale probleme. Stepen neorganizacije koju je država pokazala mjeri se jedino stepenom patetike koju najviši entitetski i državni funkcioneri iskazuju putem medija. I to je toliko očigledno danas svima da tu više nema šta da se doda.

Treća ključna greška vlasti bila je generisanje sistema u kojem su samo podobni dobijali šansu. Danas smo svjedoci kolika je to glupost bila. Danas, kad nam je najpotrebnije da nas vode stručni ljudi a ne partijski podobnici, mi smo suočeni sa činjenicom potpune dezorganizacije unutar sistema i potpunog haosa koji je nastupio usljed nekompetentnosti najvećeg broja ministara, poslanika i ostalih javnih funkcionera i činovnika. Prosto rečeno, naš sistem vode nesposobni ljudi. Zamislite samo da naši funkcioneri vode Japan: ta zemlja se svake godine suočava sa daleko većim prirodnim katastrofama od ove naše, no to malo ko i primjeti, jer sistem funkcioniše i sistem je spreman na najveći broj rizika i izazova. No, da bi japanski sistem funkcionisano potrebno je da ga kreiraju i održavaju pametni Japanci, a ne neki nesposobnjakovići. S druge strane, što god poltrona, skorojevića i priučenih pametnjakovića ima kod nas, oni svi hrle da nađu štelu da uđu u državnu upravu. Nažalost, najčešće je i pronađu.

I, naposljetku, dolazimo i do četvrte teške greške aktuelne vlasti kad je ova katastrofa sa poplavama u pitanju. U pitanju je odluka da se novac od građana i privrede sliva na jedan jedinstveni centralni račun koji će da kontroliše direktno vlada. Ako se sjetimo kako vlada upravlja novcem, ako se vratimo na prvu tačku ovog teksta i činjenicu da je vlada poznata po tome da novac troši neracionalno, netransparentno i u nepredviđene namjene, apsolutno nema logike i opravdanja da ona kontroliše ne svoj, nego novac poreskih obveznika koji su i sami u bijedi i koji žele da pomognu unesrećenima. Aktuelna vlast je potrošila novac kojim je trebala da sanira posljedice ove katastrofe i sad ima obraza da ponovo uzima novac od ljudi da bi isti trošila ko zna na šta. Građani ne vjeruju ovoj vladi. Prestanite da nam uzimate, odnosno otimate novac. S druge strane, ako neko želi da pomogne, primjera radi, samo Doboju, otkud vladi pravo da umjesto njega odlučuje šta da radi njegovim novcem.

Ako ste već sami nesposobni da uradite bilo šta, ostavite nas da se organizujemo i damo novca koliko možemo onima kojima je potreban. Vi samo smetate. Građani ne trebaju davati svoj novac vladi jer taj novac neće u punom iznosu stići onima kojima je potreban nego će otići političarima, vladikama i muftijama, kao što to uvijek biva u ovakvim situacijama.

Na kraju krajeva, u to smo se uvjerili nebrojeno puta.