Nikola Savić
Kad izdajnici prodru u tvoje redove ili par redaka o pristojnosti
Netom nakon što je na sajtu vladajuće stranke predstavljen dokument na kojem su označeni unutrašnji rušioci Republike Srpske, bez bilo kakvog dokaza za te besmislene i stupidne tvrdnje, te nakon što je jedino potpredsjednik vladajuće stranke i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Igor Radojičić pokazao da su mu elementarne etičke norme ispred partijske discipline, novinar-bloger Slobodan Vasković je dokumentovao tvrdnju da je Zoran Novaković, generalni sekretar banjolučkog SNSD-a, u ratu proveo izvjesno vrijeme kao pripadnik zloglasne hrvatske vojne formacije „Zenge“. Po Vaskoviću, i samo nadležno hrvatsko ministarstvo odbrane je potvrdilo da je navedena tvrdnja istinita.
Sad će mnogi da sa zluradošću iskoriste ovaj podatak da vladajućoj stranci nanesu ozbiljan politički udarac. Realno, dovoljno će biti da BN televizija nekoliko dana u izbornoj kampanji ponovi taj prilog i SNSD će izgubiti nekoliko procenata glasova. Takođe, što je još važnije, SNSD je zadobio težak moralni udarac. Zašto? Iz jednostavnog razloga: upali su u rupu koju su sami godinama kopali drugima.
Naime, SNSD već nekoliko godina svoju politiku bazira isključivo na jeftinoj i populističkoj kvazinacionalističkoj demagogiji. Budući da je ostala bez rješenja u ekonomiji, socijalnom sektoru, kao i svim drugim životno važnim poljima-vladajuća stranka se okrenula isključivo nacionalističkom bukanju namećući izuzetno niske standarde političke komunikacije. Cilj je bio jednostavan: diskreditovati sve političke protivnike i pojedince koji kritikuju vlast tako što će se osporiti njihov „patriotski legitimitet“ a za čijeg se ekskluzivnog predstavnika za Republiku Srpsku svim silama pokušao nametnuti SNSD.
U takvoj situaciji u neugodnu situaciju su na kraju došli upravo članovi samog SNSD-a, uključujući i njegove najviše funkcionere. Objektivno i pošteno govoreći, ako je g, Novaković bio član Zengi i ako nije tu počinio bilo kakav zločin-nije pristojno kopati po njegovoj prošlosti i iznositi je na vidjelo. Na brdovitom Balkanu takve stvari često su, nažalost, jednake pozivu na atak na takvu osobu jer su ratne traume isuviše bliske i bolne. No, za atmosferu straha i vraćanja ratnih trauma i vremena „u igru“ odgovorni su upravo ljudi u SNSD-u koji su ili kreirali takav ambijent ili mu se nisu suprostavili. I sad su dočekali da im politički protivnici „mirne duše“ mogu odbrusiti da su visoki funkcioneri SNSD-a članovi maltene ustaških formacija.
I tako se dešava da u problem sad dolaze i sami članovi SNSD-a. Danas je to Novaković sa svojom ratnom prošlošću a sutra to, recimo, mogu da budu dvojica izuzetno visokopozicioniranih funkcionera SNSD-a koji, primjera radi, ne idu u crkvu jer su ateisti. Naravno, to je njihova lična stvar i pravo ali problem postane kad se religijske teme i pripadnost nameću kao ozbiljna politička i predizborna tema pri čemu upravo vladajuća stranka iz toga pokušava da izvuče najveći profit. S jedne strane, na svijetu nema većih pravoslavaca nego u SNSD-u, dok sa druge neki od najvažnijih stranačkih funkcionera ne mogu sebe zamisliti da kroče nogom u crkvu. Dakle, ponovo je na djelu jedna hipokrizija za koju su odgovorni u toj stranci jer su prešli onu tanku liniju koja odvaja političku borbu od rušenja elementarnih etičkih standarda i civilizacijskih normi koje bi morale da vladaju čak i u politici.
Zbog svega toga bilo bi zaista dobro da se kod običnih članova te stranke i svih njenih funkcionera koji su i dalje razumni ponovo uspostavi svijest o vraćanju stvari u normalu. Put kojim je ta partija krenula, kako to obično biva, najtragičnije posljedice može da ostavi upravo na njima.