Teško je odgovoriti na naslovno pitanje. Za dobar odgovor potreban je još bolji psiholog s kvalitetnim poznavanjem nacionalne istorije a moja malenkost daleko je od posjedovanja tih referenci. Stoga ću se samo zadržati na toj konstataciji da Srbi ne vole sebi da priznaju da se tako često oduševljavaju golim carevima. I nikad ne priznaju da ovi nemaju ništa na sebi. Koliko god da su dokazi o golotinji neumoljivi-Srbi odlučno odbijaju da priznaju da njihov car može da bude go. I to traje sve dok se ne ratosiljaju cara kad shvate da on zaista jeste bio go. Ali, ni tad to otvoreno ne priznaju, nikad nisu rekli da su sami krivi što pored očiju nisu vidjeli nešto toliko očigledno - uvijek će reći da im je neko sa strane, neko dovoljno moćan i još više zlonamjeran, podmetnuo tog gologa cara da im naudi.

Tak`i narod, pa šta ćeš.

A dokaza o našim golim carevima ima toliko da nema potrebe ići daleko u prošlost da bi ih se našlo. Osvrnimo se samo na aktuelnu dvojicu srpskih careva. Još do prije dvije-tri godine niko nije smio ni da pomisli a kamoli da kaže da je car Milorad go k`o od majke rođen. Srbi to nisu primjećivali, bili su oduševljeni njegovim moćnim glasom i šakama. Glasom je galamio a šakama je lupao po stolu. Pred tv kamerama. I ko onda uz takve argumente da gleda u carevo nepostojeće odijelo. Sve vrijeme su ljudi mislili da postoji neki strateški plan, da vlast zna šta radi. Da postoji milijarda dolara na eskrou računu koja samo čeka da bude uložena u projekte koji će zaposliti ljude i oporaviti ekonomiju. Da izraelska veza radi na osamostaljenju Srpske. Da će Srpska organizovati referendum ako ne poslije crnogorskog a ono sigurno poslije kosovskog proglašenja nezavisnosti.

No, danas i sam car kaže da nema te milijarde dolara ni u tragovima. Ostalo nešto malo siće nedovoljno da se isplate plate u javnom sektoru za mjesec dana pa smo prinuđeni da se dvanaest puta godišnje zadužujemo kod MMF-a da bismo servisirali najosnovnije obaveze. Naša izraelska veza Liberman završio u bajboku. Od referenduma, čije je svako slovo car gromoglasno najavljivao po različitim temama (o nezavisnosti, o pravosuđu, o NATO)-ne bi ni „r“. Duplo golo, što bi narod rek`o. Rekao bi, ali i dalje ne može da vjeruje da je car baš toliko go. Baš skroz naskroz. Jer, tad se zaista postavi pitanje kolika nam je to dioptrija. Kako je moguće da nas neko toliko manipuliše? Kako je moguće da smo toliko primitivni? To su, naravno, bolna pitanja i za zdravlje nacije najbolje je da ih uopšte ne postavljamo. U jednom momentu ćemo da se ratosiljamo golog cara a optužićemo spoljne neprijatelje da su nam ga poslali a preko tv ekrana najnovijom CIA tehnologijom stavili optičku varku zbog koje smo mislili da je car u odijelu.

Car Aleksandar Prepodobni od Mercedesa je drugi aktuelni primjer naših golih careva. Zanimljivo, iako je i on visok i korpulentan čovjek niko i kod njega ne vidi da je go. Svi mu gledaju u prste i naprežu se da čuju šta kaže svojim tihim, sigurnim glasom. Dakle, Srbi i kod njega gledaju i dive se glasu i rukama. Samo, ovaj car je za razliku od drugoga cara-tih. Srbi smatraju da je to njegova ključna komparativna prednost. Oni koji ne vole više cara Milorada smatraju da car Aleksandar zna šta radi a da je ključni dokaz tome to što tiho priča. „Priča čovjek tiho, zna šta radi“. Svi su oduševljeni kako to on priča. A to što njegova priča, kao i u slučaju cara Milorada, nema veze s vezom, to je sad u drugom planu. To što nikakvih ulaganja Mercedesa u Srbiji neće biti nego će se samo montirati šasije stare generacije koje će Mercedes prodati Srbiji, to što se istovremeno priča o depolitizaciji ekonomije a o svemu odlučuje carev kabinet, to što se stalno pominje borba protiv korupcije u državi u kojoj u zadnje dvije godine nema pravosnažne presude protiv bilo kojeg tajkuna, to što se priča o departizaciji u državi u kojoj je svaki revnosan omladinac vladajuće stranke već smješten u neku javnu instituciju ili preduzeće-to sad nema veze. Nema veze ni to što je car uz pomoć svog raspjevanog šegrta dao na Kosovu više no što je i Čeda po sopstvenom priznanju bio spreman da da. Sve to je sad nevažno. Sad se svi pravimo da to ne vidimo. Gdje srpski car, vožd voždova takoreći, može i smije da bude go? Pa to je naš car a naši carevi, poznato je, moraju da budu najviši, najljepši i najbolje odjeveni jer predstavljaju nas, koji smo sila jedna od naroda.

Naravno, ovakvi tekstovi nikad nisu poželjni. Mediji ne vole ovakve tekstove jer im nikakvoga dobra ne mogu donijeti. Carevi su opasni bez obzira što su goli, a u našim prilikama su tad zapravo i najopasniji. Po svoj narod. S druge strane, nezgodno je i narodu prst gurati u oko jer je ovakav tekst više izraz sprdnje s ćoravim narodom nego sa golim carevima.

Mada, još je ovo i dobro. Zamislite da neko piše o narodu i njegovom novom odijelu koje se ne vidi a koje je apdejtovana verzija starog odijela koje se još manje vidjelo.

To bi tek bilo neprikladno. Previše golotinje za dnevni termin.