Sjećamo se mi trčanja s kraja na kraj grada da bismo stigli na vježbe. I danas neki studenti, poput onih sa Medicinskog fakulteta čija majka nije načelnik kliničkog odjeljenja, trče od šupe do šupe. Drugi se se bolje snašli, poput Filozofskog fakulteta i uspjeli da se barem fizički fiksiraju. Još za vrijeme parcijalnih pozitivnih energetskih reaktora SNSD-a, napravljen je najveći obrazovni iskorak – kasarna Vrbas je prepuštena Univerzitetu. Za razliku od sarajevske kasarne,  koja je ostala porušeni cilj. Ne zaboravimo ni znakove pozitivne transparentnosti nekih stipendija.

Ali, cijena je bila previsoka. Cijena je ćutanje i plaća se u ratama sa visokom i naviše promjenljivom kamatnom stopom.

Biti student prije par godina je  izazivalo mješavinu ponosa i sažaljenja. Daleki rođak je znao izvaditi 10 KM a ove subote, reci da si student i javi mi da li si dobio/la  sumnjičavo klimanje glavom?  Ljudi više ne prepoznaju polet.

Ne vrti se sve oko novih zahtjeva tržišta, ekonomske krize i lošeg obrazovnog sistema. Ima nešto i u  mladosti i studentskom  duhu  koji su  prodati za par zgrada i obećanja. Za bunker u Studentskom domu.  Možda to i ne bi bili loši počeci, da su studenti u RS znali trgovati.

Nije se moglo previše očekivati od početnih generacija  -  užasnuti postratnim traumom, kao i svugdje u svijetu, samo smo izašli na cestu i čekali da nas pokupi bilo koji autobus u bilo kom smjeru. Još uvijek su se među nama pojavljivale starije kolege koje su polagale vijence nekim svojim ratnim kolegama. Mi smo bukvalno bili u nekoj vrsti rova i nismo smjeli sami da izađemo, nismo vjerovali nikome. Bojali smo se nišana skrivenih snajpera.

Nova vlast je skapirala da mora imati mladost u svojim gvožđicama. Pojavile su se studentske organizacije, najčešće u vidu pojedinačnih fakultetskih saveza. Partija  nas je pogurala i počeli smo poprimati oblike. Treba uočiti razliku između saveza  koji su još od osnivanja Univerziteta naslijedili neku vrstu studentske svijesti ( uglavnom  fakulteti prirodnih nauka)  i novokomponovanih smjerova društvenih nauka u koje se slivaju džakovi  poremećenih želja  -  završiti razrednu nastavu i ostati u vječnoj dilemi pisanja negacije uz glagole.

Studentske organizacije, poput Studentskog parlamenta ili omladinske /nevladine organizacije poput Unije studenata RS , Omladinskog savjeta RS ili Ferijalnog saveza RS su postali bastioni partijske doktrine. Najveći šljam ovdje, na dnu močvare, izbacuje blato i muti vodu u kojoj se teško naziru pristaništa, a i kad ti se učini da ih vidiš, nasučeš se i polomiš. Svi vidovi studentskog/omladinskog organizovanja su potencijalne staze brodoloma  mladosti jer  je partija uspjela da napravi brod, ali nije imala snage da kormilo  prepusti  kapetanima. Gusari su uskočili sa sopstvenom mapom.

SNSD je podario oblike studentskom/omladinskom organizovanju, ali kada je zamjenio cilj Republike Srpske sa oligarhijskim ciljem očuvanja partijskih pozicija, panično se zgrabio studentski kompas i danas su studenti  nadomak stijena, bez dvopeka i vode, iscrpljeni i nedovoljno sposobni da izaberu novog kormilara ili organizuju pobunu kako bi barem izbjegli direktan slom na sprudu tržišta rada.

Na tom naizgled mirnom splavarenju u suprotnom smjeru, studenti su se uvijek borili za krš. Većina predstavnika  studentskih saveza  lobira za  škartovske,  nametnute i podrazumijevane  zamisli, poput nikad dovoljnog socijalnog ispitnog  roka. Izboriti se za socijalni rok u novembru donosi  sigurne pozicije studentskim liderima. Manjina, dobri studenti, se potiskuju.  Za njihovo usavršavanje, promociju, napredovanje, slabo ima prostora. Studentski vođa je najčešće loš student /ica jer mu/joj partijska kafanska sastančenja trgaju knjigu iz ruku. Plus, većina njih se svakog vikenda vraćala kući u Glamoč pa se nije stizalo. Skoro svi predstavnici studentskih saveza  su  stekli diplomu na diskutabilan način. Vrijedilo se tada cimati jer te je čekao donekle siguran posao u nekoj državnoj instituciji ( danas baš i ne: p.s. smjestite Dronjka  po hitnom postupku, da barem se potone dostojno). Kada su se užljebili negdje gore i iznad,  strpali su naivne želje neukih i zgurali ih pod stražnjicu , da ne žulja fotelja. Biti angažovan u studentskom životu i na taj način stvoriti veću šansu za posao u političkim strukturama, nije neobično, čak je i poželjno. Ali, u Republici Srpskoj, metmorfoza studenta/ice u političara/ku nalikuje na mrtvački hod zombija koji naivno  misle da će si produžiti život, sisajući krv.

Prljavi životni modeli  sa vrha su uspješno projektovani na jadan studentski život. Kreveti se masovno prodaju po studentskim domovima, bubice se nude preko oglasa, diplomski radovi se kopiraju i prevode, smrad i trulež pećinskih odnosa , koji su daleko od trgovine jer jedna strana uvijek prodaje i profitira a druga kupuje i gubi, sumiraju se u lančanu reakciju koja može  da rasturi laboratoriju u kojoj neće biti preživjelih. Ni oni koji miješaju, ni oni koji su umiješani.

Čak je iščezao i zdrav seks među studentima. To se najviše zamjeri. Vatrene generacijske neplanirane noći su  zamijenile fakture hotelskih soba. Promiskuitet studentskog duha i tijela nam se ukazuje u vidu izopačenih sloboda .

Sa evro kreditom u rukama u švajcarsko-franačkoj valuti , pokisla mladost jasno vidi obrise prijetećih stijena. Niko ne poseže za čamcima, niko ne pita gdje su. Jer ova barka - varka ne može da potone.