Nikola Savić
Kako sam postao savjetnik Nebojše Radmanovića
Napišem ja nedavno na Frontalu da je „2013. godina na izmaku. Imala je jednu ključnu sličnost sa prethodnim godinama-i ona je, poput svih tih godina prije nje, bila gora od prethodne. Isti trend nastaviće se i u naredne dvije godine“. Poenta tog teksta bila je da se vrijeme u BiH neumitno troši, da niko ne čini ama baš ništa da se stvari promjene i da je najužasnije od svega to što smo se svi nekako svikli sa tom poražavajućom konstantom.
Da li zato što je pročitao taj tekst da li stoga jer smo na istim talasnim dužinama, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović u svom intervjuu Srni ponovio je maltene u bocu ono što sam i sam napisao u toj pomenutoj kolumni. „Prošla godina je u potpunosti propala, nije realizovano ništa“, sumira gospodin Radmanović. „Političke partije nisu učinile ništa od onoga što su zagovarale kao put prema EU“, dodaje on. Srbija je 2008. godine bila iza nas, a sad je ne samo Srbija nego i cijela regija miljama ispred BiH, sumorno poentira član Predsjedništva BiH.
Budući da sam nesumnjivo i očigledno postao savjetnik člana Predsjedništva, koji ne samo da prihvata moje stavove nego ih još i nadograđuje, nastaviću sa svojim dosadašnjim aktivnostima i savjetima. Ono, istina, gospodin Radmanović pojma nema ko sam, nismo se upoznali i vjerovatno nikad i nećemo, ali cijenim da našu očiglednu bliskost u stavovima ne mogu pokolebati tako minorne stvari poput ličnog nepoznavanja ili neke druge formalne povezanosti. Kad ste sa nekim toliko mentalno povezani, sve je moguće, to je čudo jedno.
Elem, moj prvi savjet gospodinu Radmanoviću po preuzimanju savjetničke dužnosti jeste da sazove sjednicu Izvršnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata, budući da je on ne samo član Predsjedništva BiH nego i predsjednik tog istog Izvršnog odbora. SNSD je u vlasti i na nivou RS i na nivou BiH i ta stranka definitivno ima veze sa svim procesima u zemlji. Od SNSD-a mnogo zavisi i to što je „prošla godina u potpunosti propala“ može itekako da se fakturiše mnogima u tom izvršnom odboru čiji je sam Radmanović predsjednik.
Čim pozdravi prisutne gospodin Radmanović treba da predloži jednu jedinu tačku dnevnog reda: utvrđivanje odgovornosti članova SNSD-a koji imaju javne funkcije zbog toga što je „prošla godina u potpunosti propala, te nije realizovano ništa“. „Ako ja, kao predsjednik države takoreći, kažem da je prošla godina bila katastrofa, a svi vi koji ovdje sjedite imate neke javne funkcije, nema sad da izlazimo odavde dok ne vidimo ko je za to odgovoran“, reći će mirnim ali odlučnim glasom predsjednik Radmanović, onako kako on to uvijek čini.
Cilj je jasan: moraju se locirati odgovorni nosioci javnih funkcija ispred SNSD-a koji su loše radili svoj posao. Jer, gospodin Radmanović nije demagog i populista koji priča prazne priče u vazduh. On ne želi da ima posla sa takvim ljudima koji zloupotrebljavaju povjerenje stranke, građana i njega lično da bi samo primali plate iz budžeta bez da bi radili bilo šta.
Potom će gospodin Radmanović izaći u javnost, javno saopštiti imena odgovornih kočničara, upozoriti predsjednika svoje sopstvene stranke da je Evropska unija jedan od osnovnih ciljeva i te stranke i samog Radmanovića koji se u svakom svom govoru na nju poziva, te da taj drugi predsjednik ne smije svako malo da se sprda i relativizuje značaj te iste Evropske unije jer bi to bilo nekoherentno sa programskim ciljevima partije koju vodi. Takođe, gospodin Radmanović će predstaviti plan i program rada koji će predložiti svim institucijama u BiH, zajedničkim i entitetskim, kako i 2014. ne bi u potpunosti propala, i to zato jer ne možete samo kritikovati, morate ponuditi i konkretna rješenja, a zna se da je to manir gospodina Radmanovića.
Samo ukoliko sve nabrojano gospodin Radmanović i uradi može se reći da smo u tandemu napravili nešto. Dobro smo počeli, ali ako samo ostane na jednom intervjuu onda se sve može protumačiti kao običan šupljak a svi znamo, pa i ja otkako sam postao savjetnik, da gospodin Radmanović nije takav čovjek. Ne bi on to tako.
Epilog ćemo saznati u sljedećem novogodišnjem obraćanju javnosti. Pa ko živ, ko izgubi na izborima.