Isti je veoma jasan i svodi se na bijedno iskorišćavanje činjenice da je opozicija u Republici Srpskoj bezidejna i nesposobna da ponudi ozbiljan program neophodnih reformi u društvu. Na to se uhvate vajna novinarska pera koja iznova i iznova dokazuju koliko je opozicija nesposobna i nesložna, te „iako vlast nije dobra, opozicija je katastrofa“. Ovo je suština ne samo medijskog spina vlasti nego na to se sveo i čitav njen politički i ekonomski program od 2010. godine kad je postalo jasno da para više-nema.

Stvari trebaju da budu potpuno jasne: isključiva politička odgovornost za procese u Republici Srpskoj od 2006. godine naovamo leži na vladajućoj koaliciji SNSD-SP-DNS. Samo oni koji imaju nedovoljno dobrih namjera ili isuviše ličnih interesa koji korespondiraju sa vladajućom garniturom neće ovu nespornu činjenicu priznati. U svakoj normalnoj državi vlast je ta koja snosi odgovornost i zasluge za sve što se u političko-ekonomskom smislu dešava u toj državi. Ona je ta koja ima osnovne mehanizme moći u državi. Ona je ta koja kreira i troši budžet. Ona je ta koja nameće poreze. Ona je ta koja upravlja administracijom. Ona je ta koja određuje odnose sa međunarodnim subjektima. Ona je ta koja vrši ili ne vrši pritisak na pravosuđe. Ona je ta koja kreira, donosi i izvršava ili ne izvršava zakone. Ona je ta koja je zadužena za bezbjednost.

I to je savršeno jasno svakome ko je iole dobronamjeran. Kakve veze ima opozicija sa vršenjem vlasti u Republici Srpskoj od 2006. godine naovamo? Nikakve. Da li su opozicione stranke odgovorne za političke procese prije 2006. godine, dok su one bile na vlasti? Jesu. Ali, pošteno je reći, ,mnogi pripadnici vlasti do 2006. godine nastavili su da obitavaju u vlasti i poslije 2006. godine tako što su promjenili stranačke dresove. To mnoga „nezavisna“ novinarska pera ne spominju previše a niti sama aktuelna vlast se ne diči time. A ne može se osporiti istinitost i interesantnost te činjenice, budući da nije blisko sa logikom tvrditi da vlast ničemu nije valjala prije 2006. a preuzeti od nje čitavu armiju činovnika, kao što to danas tvrdi i kao što je učinila, prije svega, vladajuća partija SNSD.

Bijedan je i konstantan izgovor da je RS talac neefikasnosti BiH. Veoma podsjeća na ratni i poratni SDS koji je svoju hroničnu nesposobnost „opravdavao“ uticajem međunarodne zajednice. Ah da, isti taj „izgovor“ i dalje koristi i aktuelna vlast, predvođena nekadašnjim „daškom vjetra na Balkanu“. Stvari treba postaviti na svoje mjesto: izgovori u politici ne važe. Ako nešto ne možete da uradite, ako unaprijed imate spremljene izgovore, ako ne znate šta biste sa BiH i strancima-zašto ste se uopšte kandidovali za vršenje vlasti? U predizbornim kampanjama ste obećavali rješavanje problema, ne izgovore za nerješavanje istih. Izvinite, ako ne umijete sa zajedničkim institucijama i ako ne znate kako sa strancima-napustite svoje fotelje i prestanite da primate plate iz budžeta koji pune poreskih obveznici koji su vas izabrali da nešto uradite  a ne da se neprestano pravdate zašto ništa ne radite. Jer, vi priznajete da ste nesposobni svaki put kad spominjete vanjske faktore koji vas onemogućuju da radite svoj posao. U redu, ajde da probamo onda sa nekim drugim, vi nesporno ne znate ili ne možete da radite dobro.

Činjenično stanje je nemilosrdno jasno: Republika Srpska danas je ekonomski gori dio BiH, firme iz Srpske i Srbije bježe u Federaciju gdje je lakše poslovati. U Federaciji BiH su veće i penzije i plate iako je FBiH ustavno daleko složenija i, samim tim, „skuplja za održavanje“. Sama BiH jedna je među šest najsiromašnijih zemalja u Evropi (a Srpska je siromašniji dio BiH). Mladi iz Republike Srpske žele što prije da napuste zemlju. Penzioneri su dovedeni u stanje da svi čekaju samo da što prije umru. Budžet Republike Srpske apsolutno zavisi od međunarodnog zaduživanja, i to ne jednim manjim dijelom-i sam ministar finansija Tegeltija je priznao da Srpska nema novca da plati tekuće mjesečne obaveze (penzije i plate u administraciji) bez stranih kredita. Pravosuđe u Srpskoj ne funkcioniše i oko toga se slažu svi-i pozicija, i opozicija i građani. I što je najgore od svega: svi su svjesni da će biti samo gore jer nikakvih naznaka pozitivnih promjena nema na horizontu.

Uz sve to, Republika Srpska je prodala svoje „porodično srebro“ u vidu Telekoma, dok FBiH nije. Kad je preuzela vlast 2006. godine aktuelna politička garnitura reprezentovana SNSD-om zatekla je stanje koje su joj pripremili drugi: počeo se prikupljati PDV, Telekom je bio spreman za prodaju, nasljeđen je suficit u budžetu a to je danas misaona imenica kad je RS u pitanju (zamislite samo šta će da naslijedi budući ministar finansija u vladi RS od svoga prethodnika). Sve to se danas namjerno zaboravlja. Start koji je imao SNSD 2006. godine i start koji će imati neka buduća vlast ne mogu da se porede. Predsjednik svega u RS je često govorio da Republika Srpska na eskrou računu ima oko milijardu KM koje „ne želi tek tako da pusti u potrošnju već će ta sredstva služiti za razvoj privrede“. To je čovjek uporno ponavljao kao pokvarena ploča tamo negdje do početka 2008. godine. Danas? Danas na pitanje novinara koliko RS ima novca na eksrou računu (a to su bila sredstva dobijena prodajom Telekoma“) predsjednik svega i svačega u RS kaže da to nije bitno, da se novac troši u skladu sa zakonom i potrebama?! Dakle, on ne nalazi za shodno da uopšte odgovori na pitanje koliko novca ima, niti na šta je utrošen. „Ima nešto, možda i nema, trošili smo kako treba, šta te briga“-to je manir koji se koristi u komunikaciji sa javnošću. I niti jedno veliko „nezavisno“ pero domaćeg novinarstva nije se pobunilo protiv takve prakse, ali redovno smeta „dostojanstvu Republike Srpske“ i njegovim čuvarima neki nesrećnik iz Trebinja koji je nastao prosto kao odgovor na manire koji se u politici Republike Srpske godinama nameću kao poželjni.

Dakle, gospodo iz vlasti, programa nema ni na horizontu ali šta bi sa parama sa eskrou računa? Gdje su utrošene? Koliko je novih firmi pokrenuto tim novcem? Koliko je postojećih proširilo svoju djelatnost? Kolika je nezaposlenost bila prije prodaje Telekoma a kolika je danas? Nemojte samo o autoputu koji je napravljen i koji je naskuplji na kugli zemaljskoj: ajde da zaboravimo na tren da je najskuplji, ali šta ćemo sa tim da se njime niko ne vozi ni dok se ne naplaćuje, a možete misliti šta će biti kad se stvari u tom smislu promjene. Koja je to ekonomska logika trošenja novca na autoput koji je apsolutno nerentabilan?

I onda neko, poslije svega ovoga, kaže „dobro, ali ni opozicija nije ništa bolja“. Da, nije-ali ona nije odgovorna za krah Republike Srpske i u tome je njena osnovna razlika u odnosu na vlast. Ta distinkcija mora da se radi ako želimo da pričamo pošteno. Sve stoji, opozicija nema koncept, slaba je, razjedinjena i većina njenih lidera i liderčića već je bila na vlasti. Znamo koliko (ne) mogu. Ali, ni za njihovo vrijeme stvari nisu bile ovoliko katastrofalne iako je jasno da oni sami, takvi kakvi jesu, sutra da su na vlasti ne mogu bitno da promjene stvari. Ali, to sad i nije bitno. Najbitnije je da se označi ko je najodgovorniji za krah, a to je aktuelna vlast. Ne možete ih „prati“ time što opozicija ne valja-poslije osam godina vlasti neukusno je razgovarati o opoziciji. Tema je: vlast. A o njoj „nezavisna“ novinarska i ina pera ne smiju da pišu na objektivan način prosto zato jer su ili plaćeni da ne pišu ili su kukavice. I to zna cijela Republika Srpska.

Koncept vlasti je jasan: više ne pričamo o sebi i o tome šta mi možemo da uradimo (ne daj Bože, šta smo uradili), jer je i slijepcu jasno da mi ne možemo da uradimo bilo šta. Mi to i ne krijemo, na kraju krajeva. Ali, možemo da se bavimo opozicijom, kad se već ne bavimo ključnim problemima u društvu. Opozicija je nesposobna, ona je za sve kriva. Platićemo koju paru i „nezavisnim medijima“ u zemlji i regiji, neka pišu o opozicionim liderima i partijama. Naš je program taj što optužujemo druge da nemaju program (to što ga ni mi nemamo nije ni bitno, jer visoka čela domaće inteligencije ionako ne znaju šta je program, ali znaju da nije opasno ne osporavati vlast u tom smislu a itekako može biti probitačno pljuvati po opoziciji zbog iste mane.

Prema tome, ko god bude u 2014. godini strelice bacao prema opoziciji, tražeći načina da se ona označuje kao osnovni krivac za katastrofalno stanje u Srpskoj-taj radi za ovu i ovakvu vlast. Ova godina treba da bude u znaku svođenja računa. Sve u prirodi se na kraju svodi na pravdu i balans.

Vinovnici ove nesreće moraju da odgovaraju. Moraju da plate cijenu svoga učestvovanja ili makar prećutnog pristajanja na rušenje budućnosti ovoga društva i ovih ljudi.

Samo tako će i opozicija moći da „izađe pred nišan“ javnosti i plati svoje grijehe kad preuzme vlast. Sistem odgovornosti i čistih računa konačno mora da se uspostavi.