Prvobitno razvijana u tajnosti za sovjetsku vojsku, oko 100 miliona raznih varijanti AK-47 je proizvedeno do sada. Puška se može pronaći bukvalno u bilo kojem dijelu svijeta, u rukama civila, vojnika, pobunjenika i terorista.

Mihail Kalašnjikov izumio je sredinom prošlog vijeka oružje koje nosi njegovo ime. Rođen 10. novembra 1919. godine, Kalašnjikov je bio tenkovski mehaničar u sovjetskoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata, a bio je ranjen tokom operacije „Barbarosa“ i njemačke invazije na SSSR 1941. godine.

Vidjevši izbliza koliku prednost u borbi imaju njemačka oružja, Kalašnjikov je odlučio da napravi bolje oružje. Dok je još bio aktivnoj službi, napravio je nekoliko varijanti prije nego što je proizveo prvi AK-47.

„Automat Kalašnjikov 1947“ puno je ime puške koja će ući u legendu. Dvije godine posle pojave prvog modela, sovjetska vojska je usvojila. Ubrzo se njena upotreba proširila i na druge vojske Varšavskog pakta.

Poslije toga je postalo simbol različitih revolucionarnih pokreta, od Vijetnama i Avganistana do Kolumbije i Mozambika, na čijoj se zastavi i dalje vijori.

Tokom života, Kalašnjikov je stalno unaprijeđivao dizajn, čineći pušku još pouzdanijom, lakšom, jednostavnijom za proizvodnju i jeftinijom.

Zašto je AK-47 stekao legendarni status

Relativno jeftin za proizvodnju, dovoljno lagan za nošenje, jednostavan za rukovanje - pokazalo se da je dobitni recept. Dodatni bonus je njegova čuvena pouzdanost i izdržljivost u surovim vremenskim i terenskim uslovima. Od kišnih tropskih džungli do užarenih pješčanih pustinja, AK-47 treba samo da ima metaka u šaržeru.

Osim toga, jednostavan je za održavanje. Veliki gasni cilindar i dosta prostora između pokretnih dijelova sprječavaju lako zaglavljivanje puške.

Kalašnjikov je i sam bio oduševljen pouzdanošću svoje kreacije i isticao njenu superiornost u odnosu na američku jurišnu pušku M-16.

„Tokom Vijetnamskog rata američki vojnici bi bacali svoje M-16 puške i u ruke hvatali AK-47, a municiju bi uzimali sa mrtvih ili zarobljenih vijetnamskih vojnika. Čujem i da je američki vojnici u Iraku koriste često“, rekao je u intervjuu 2007. godine.

Zbog svih prednosti postala je i omiljeno oružje različitih kriminalnih i terorističkih organizacija. Tako se našla u rukama terorista koji su zauzeli olimpijsko selo u Minhenu 1972. godine, kao i brojnih drugih napada širom svijeta.

Američka vojska čak je i distribuirala oružje u sukobima u Avganistanu i Iraku. Sa prosječnim životnim vijekom od 20 do 40 godina i ogromnom proizvodnjom širom svijeta, AK-47 može da se kupi za relativno malo novca.

Kalašnjikovljeva zaostavština

Za svoje napore, Kalašnjikov je dobio Nagradu Staljina, ordene Crvene zvijezde i Lenjina. Ruski predsjednik Vladimir Putin istakao je 2007. godine da je Kalašnjikovljeva puška „simbol kreativnog genija ruskog naroda“.

Preminuo je kao nacionalni heroj 2013. u 95. godini, a 2017. u Moskvi mu je podignut spomenik.

Tokom čitavog života, tvorac najpopularnije puške na planeti borio se sa kritikama da je njegov izum doveo do ogromnog broja smrti širom svijeta. On je insistirao da je pušku razvio za odbranu, a ne napad.

Prije desetak godina, novinar ga je u intervjuu upitao da li može da spava noću. „Spavam dobro. Političari su oni koje treba kriviti zbog toga što ne mogu da se dogovore i okreću se nasilju“, rekao je Kalašnjikov.

Međutim, u posljednjim godinama svog života, izumitelj je izgleda promijenio stav. U pismu ruskoj pravoslavnoj crkvi, napisao je da je bol u njegovoj duši nepodnošljiv.

„Pitam sebe iznova i iznova isto pitanje: 'Ako je moja puška uzela toliko ljudskih života, da li sam ja odgovoran za njihovu smrt'“, preispitivao se Kalašnjikov.

Isto osjećanje vjerovatno bi imao i Alfred Nobel da je doživeo da vidi kako se njegov izum koristi. U vječnoj debati o tome šta ubija, oružje ili oni koji ga koriste, Kalašnjikov nije želeo da pokuša da se opravda.

U dnu pisma samo je napisao: „Božji sluga, dizajner Mihail Kalašnjikov.“

Izvor: rts