U skladu sa istraživanjem koje su u septembra 2018. godine na uzorku od 1000 punoljetnih stanovnika Republike Srpske, metodom anketiranja licem u lice sprovelo UG Nova ideja RS 2030, 26, 9 % građana tog entiteta misli da bi upravo ulazak BiH u NATO imao pozitivan uticaj na privlačenje stranih investicija. 

Unutar tih 26,9%, na mlade starosti do 29 godine otpada najviši procenat, 32.9 %, dok isto misli 25,6% ispitanika starosti od 30 do 44 godine, 26,9% onih starosti od 45 do 59 godina i 21,2% ispitanika starijih od 60 godina. 

Iz navedenog se da zaključiti da sa povećanjem godina starosti opada uvjerenje da će ulaskom zemlje u NATO doći do povećanja stranih investicija u zemlji.

Sa druge strane, a u ekonomskom kontekstu gledano takođe, zanimljivo je da puno veći procenat ispitanih stanovnika Republike Srpske, njih 45,3%, smatra da će ulaskom BiH u NATO doći do poboljšanja ekonomske situacije u zemlji gdje opet prednjače mladi na koje sa tim mišljenjem otpada 55,5%, dok ponovo sa godinama starosti taj procenat opada: 47,6% ispitanika starosti od 30 do 44 godine, 38,5% ispitanika od 45 do 59 godina i 37,9% starijih od 60 godina ima isti stav. 

Da postoji veza između većeg priliva stranih investicija i NATO integracija jasno je iz primjera Crne Gore. Podsjećamo, Crna Gora je postala članicom Sjeveroatlantskog saveza u junu mjesecu 2017. godine. Tako su, nakon što je Crna Gora obilježila prvu godinu članstva u NATO-u, iz Centralne banke Crne Gore avgusta 2018. godine objelodanili podatke da je “udvostručen priliv investicija u prvoj polovini ove godine, u odnosu na isti period prošle godine”:

“Prema preliminarnim podacima, ukupan priliv stranih direktnih investicija iz zemalja članica NATO (28 zemalja) u prvih šest mjeseci 2018. godine iznosio je 215,2 miliona eura, što je značajno više nego u istom periodu 2017. godine kada je priliv iznosio 96,6 miliona eura”.

Kako je još navedeno, najveći priliv stranih direktnih investicija, među zemljama članicama NATO-a, u prvih šest mjeseci 2018. godine ostvaren je iz Italije (18% ukupnog priliva), Mađarske (13,6%), Turske (7,3%) i Belgije (2,8%), te se dodaje da se “efekti integracija ogledaju u dužem periodu i imaju uticaja na sve investitore, kroz uticaj na poslovni ambijent, bez obzira na porijeklo”.

Trend porasta investicija iz zemalja članica NATO u Crnoj Gori nastavio se i u narednom periodu, što je početkom septembra ove godine potvrdio direktor Agencije za promociju stranih investicija, Miloš Jovanović iznoseći podatak da je “priliv svih stranih investicija porastao 2018. godine 30-ak odsto u odnosu na 2017. godinu, dok je priliv direktnih stranih investicija iz zemalja članica NATO saveza porastao čak 64 odsto, što je veliko povećanje u odnosu na 2017. godinu".

U pomenutoj anketi, jedno od pitanja za građane Republike Srpske bilo je i kakav bi uticaj imao ulazak BiH u NATO na poboljšanje imidža države u svijetu. Na ovo pitanje pozitivno je odgovrilo 24,4% ispitanika. 

Da je upravo i imidž, odnosno “reputacija Crne Gore na globalnom nivou u porastu nakon pristupanja NATO savezu”, polovinom juna tekuće godine izjavila je i ambasadorica SAD-a u Crnoj Gori, Judy Rising Reinke.

Primjer Crne Gore nije jedini. Tako su u skladu sa podacima Erustata sve zemlje koje su 2004. godine postale članicom NATO-a imale u narednim godina porast stranih investicija, gdje su se do 2006. godine u Bugarskoj, Mađarskoj, Češkoj i Poljskoj udvostručile, dok su u Rumuniji sa 20.7 milijardi dolara 2006. godine i u naredne dvije godine nastavile drastično rasti dosežući 2008. godine cifru od 41 milijardu dolara. 

Nešto drugačiji primjer je Estonija koja je takođe postala članicom NATO-a 2004. godine kada su direktne strane investicije u ovu zemlju iznosile 10 milijardi, a 2006. godine “tek” 12,6 milijardi dolara.  

Uzevši u obzir da su od deset vodećih svjetskih ekonomija, njih šest, SAD, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Kanada članice Sjeveroatlantskog saveza, ne treba čuditi da nakon učlanjenja zemlje u NATO, investicije koje dolaze iz zemalja NATO-a u novu članicu imaju ovako značajan porast.

Kada je BiH u pitanju, kojoj je od kraja 2018. godine aktiviran Akcioni plan za članstvo (MAP) u NATO, u skladu sa podacima Centralne banke BiH direktna strana ulaganja u BiH u 2018. godini iznosila 783.4 miliona gdje prednjače investicije iz Ruske Federacije na koje otpada 140 miliona KM, Hrvatske 106, te Holandije 94 miliona KM. 

Do određenog povećanja investicija došlo je iz Austrije (87 miliona KM), Njemačke (84), Velike Britanije (81), Švicarske (40), Slovenije (33) i Italije (23).

Što se tiče djelatnosti u 2018. godini u okviru kojih  je registrovano najviše direktnih stranih ulaganja, izdvajaju se financijske uslužne djelatnosti osim osiguranja i mirovinskih fondova sa 145.6 miliona KM, proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda sa 135.8, trgovina na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima 87.7, proizvodnja baznih metala 52.0, proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica sa 39.0, proizvodnja i snabdijevanje el. energijom, plinom, parom i klimatizacija sa 36.8, poslovanje nekretninama 33.4, proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda sa 32.8 i proizvodnja pića 30.7 miliona KM.

Kako se navodi u izvještaju, “zahvaljujući dobroj reputaciji i dugoj industrijskoj tradiciji u BiH, najznačajniji iznos izravnih inozemnih ulaganja je registriran u sektor proizvodnje (34%), a značajan udio u okviru ukupnog priljeva imao je i bankarski sektor (25%).

Kada se o struci radi, koje elemente uzimaju u obzir potencijalni strani investitor kada donose odluku o svojim eventualnim ulaganjima na području jedne države, te kakav uticaj NATO integracije imaju na taj njih, bila su neka od pitanja koje smo uputili našim sagovornicima, Goranu Miraščiću, savjetniku premijera Federacije BiH i Branimiru Muidži, predsjedniku Vijeća stranih investitora (VSI). 

“Svaka loša vijest negativno utiče na potencijalne investitore” izjavio je tako Miraščić dodajući da “svi investitori, posebno strani, kada donose odluke o ulaganju, analiziraju više elemenata, ali najbitniji su politička stabilnost, sigurnost ulaganja, te predvidiv poreski sistem”. 

On nije zadovoljan iznosom stranih ulaganja u 2018. godini u BiH, te tvrdi da su ona “mnogo ispod našeg potencijala”.

Miraščić nema sumnju da bi nastavak NATO integracija “dosta doprinio slici BiH, kao sigurne zemlje za ulaganje” primjećujući da je “pozitivan efekat, u smislu investiranja, vidljiv kod skoro svih novih članica Sjevernoatlantskog saveza.”

Vijeće stranih investitora - VSI u BiH je najznačajnija neprofitna poslovna asocijacija koja predstavlja interese investitora u Bosni i Hercegovini. VSI djeluje od 2006. godine i trenutno okuplja 70 stranih i domaćih kompanija koji dolaze iz različitih sektora privrede, od metalske industrije, rudarstva, građevinarstva, preko pravnih i finansijskih usluga, do sektora energije, trgovine, bankarstva, telekomunikacija, proizvodnje hrane i pića, i mnogih drugih. Članovi VSI do sada su u BiH investirali više od 9 milijardi KM, te zapošljavaju više od 20.000 BH građana. VSI je osnovano prije 13 godina sa ciljem zagovaranja poboljšanja investicionog i poslovnog okruženja u BiH za opštu dobrobit budućeg ekonomskog razvoja, te uspostave komunikacije i saradnje između investitora i vlasti na svim nivoima u BiH. Misija VSI je da bude jedinstven glas investitora prisutnih u BiH, te da pruži praktičnu podršku svim investitorima i promoviše dobre poslovne prakse stranih kompanija.

Na naše pitanje da li nesigurnost države, u smislu spominjanja mogućnosti potencijalnih sukoba koje s vremena na vrijeme možemo čuti od političkih aktera u BiH, negativno utiče na priliv stranih investicija u BiH i ako da, u kojoj mjeri, prvi čovjek VSI-a, Branimir Muidža odgovara:

“Svaki investitor posmatra ambijent poslovanja u jednoj zemlji kroz prizmu dugoročne stabilnosti, demografskih kretanja, veličine i potencijala tržišta, pravne i općesigurnosti, uključujući i političku situaciju, odnosno njenu stabilnost ili nestabilnost. Imajući to u vidu, kratkoročno će neki investitori vjerovatno malo opreznije razmotriti, a poneki možda i odgoditi potencijalna ulaganja. Međutim, ukoliko se kratkoročna nestabilnost prevaziđe na način da će iznjedriti dugoročnije odgovornije vladanje u svim segmentima društva i ekonomije, onda će se ta kratkoročna nesigurnost kapitala prevazići i premostiti u narednom periodu.

Dakle, ključno je ono što slijedi u bližoj budućnosti, a ne nužno trenutna okolnost. S obzirom da u BiH ali i u regionu nije došlo do velikih eskalacija nasilja i nesigurnosti od vremena ratnih sukoba, postojeći investitori su se na neki način naviknuli na ovakvo neko polustabilno stanje ali nažalost nema puno novih investitora.

Mi u Vijeću, zaista, još nemamo saznanja da su se neki investitori odlučili na povlačenje i nadam se da takvih slučajeva neće ni biti. Nadam se da će novi saziv vlasti, programi i medijska pažnja biti usmjereni na ekonomiju i kvalitetu života, a ne na nacionalne podjele, odnosno teme koje možda nisu od tolike životne važnosti za sve građane. Ne ulazeći ni u kakav politički kontekst, mi podržavamo sve pozitivne promjene u društvu koje su usmjerene na unapređenje poslovnog okruženja u BiH.

Kada se radi o pridruživanju NATO-u, za Muidžu je to “prije svega političko pitanje” te smatra da “kompleksnost takvog procesa i aktualna politička situacija ne nude puno prostora za neki konkretan dogovor”. 

“To je šire pitanje od ekonomskih efekata, radi se o geostrateškim interesima u našoj regiji na kojoj se oduvijek ukrštavaju interesi više globalnih izvora”, nastavlja predsjednik VSI-a ali i sa druge strane dodaje da bi NATO integracije pozitivno uticale na procjenu investitora u smislu dodatne sigurnosti:

“Sa druge strane gledajući iz perspektive građana BiH, to je važno pitanje sa društvenog i sigurnosnog aspekta. Investitori koji bi procijenili da bi takva integracija donijela neku dodatnu sigurnost blagonaklonije bi gledali na mogućnost investiranja u BiH, ali to je samo jedan od elemenata za odluku da li će netko ulagati u BiH ili neće. Zanimljivi su rezultati ispitivanja koje smo proveli među našim članicama objavljenim u publikaciji ,,Poslovni barometar''; među prva tri rizika za uspješno poslovanje investitora u BiH našla se upravo politička nestabilnost. Ali isto tako, to ispitivanje ukazuje da je postojeće investitore više nekako strah birokrata nego rata, odnosno na svakodnevnoj bazi puno ih više opterećuje birokracija nego što ih tišti neki veliki sigurnosni potencijalni rizik”.

U Nacrtu Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) Bosne i Hercegovine za period 2018.-2019. godine u dijelu pod nazivom Planirane aktivnosti ekonomskog razvoja pored ostalog se navodi da “Bosnu i Hercegovinu baš kao i sve zemlje regiona karakteriše nizak nivo učešća investicija u stalna sredstva u okviru BDP-a koji je u 2017. godini iznosio oko 17%”, te da “ovako nizak nivo investicija u okviru BDP-a predstavlja ograničavajući faktor za ostvarivanje više stope ekonomskog rasta”.

U Dokumentu se još konstatuje da bi “poboljšanje proslovnog ambijenta kroz reformske procese mogle povećati interes kako domaćih tako i stranih investitora za investiciona ulaganja u BiH” te da se “pod pretpostavkom nastavka stabilnog eksternog okruženja u srednjoročnom vremenskom okviru koji obuhvata period 2019.-2021. godina u Bosni i Heregovini se očekuje nastavak ekonomskog rasta po prosječnim stopama rasta od 3,6%”.

U Nacrtu ANP-a se u ovom kontekstu iznose i učekivanja da u pomenutom vremenskom periodu “domaća tražnja kroz privatnu potrošnju i investicije budu glavni oslonac ekonomskog rasta”, ali uz uslov da se realizuju “reformske mjere koje su usmjerene ka poboljšanju poslovnog ambijenta u zemlji koje bi trebale rezultirati većim investicionim ulaganjima (domaćim i inostranim) što bi ojačalo privatni sektor, zaposlenost i u konačnici bh. vanjskotrgovinsku robnu razmjenu sa svijetom.”

No, i pored mišljenja naših sagovrnika te iskazanih namjera u dokumentima, svjedoci smo da reformski procesi u BiH stagniraju i da se ne ostvaruje napredak na sigurnosnom, političkom i ekonomskom nivou koji u najvećoj mjeri određuju  percepciju rizika kada su strani investitori u pitanju.  

Sa druge strane, da kroz stvaranje povoljnog okruženja za investiranje postoji direktna veza između NATO integracija i stepena stranih ulaganja, jasno je iz statističkih podataka zemalja koje su postale članicama što, očigledno je, još uvijek nije dovoljan razlog da se BiH nastavi sa procesima u tom pravcu. 

Međutim, same NATO integracije i reforme koje se tokom tog procesa sprovode, same po sebi nisu i ne mogu biti dovoljne, što pokazuju različiti ekonomski parametri i stepen razvoja pojedinih zemalja nakon ostvarenog članstva u Sjeveroatlantski savez.

Dobar primjer je Estonija čija je stvarna stopa rasta BDP-a u godini prijema (2004) iznosila 7,2 %, dok je samo dvije godine kasnije skočila na čak 10,6 %. Ovakvim skokom BDP-a većina ostalih zemalja koje su iste godine ušle u NATO nisu se mogle pohvaliti, što navodi na zaključak da pored većeg stepena sigurnosti, bezbjednosti i stabilnosti, te s tim u vezi i većim prilivom stranih investicija, jedan od ključnih uslova mora biti i posvećenost političkih elita u određenoj zemlji da nove, pozitivne okolnosti, na pravin način maksimalno iskorste i materijalizuju upravcu ekonomskog napretka svoje zemlje.

S tim u vezi, za političku nestabilnost, neformiranje vlasti više od godinu dana nakon opštih izbora, lošeg imidža BiH, dugotrajne administrativne procedure za pokretanje i razvoj biznisa, te visok stepen kriminala i korupcije kao činjenično stanje, odgovornost snose upravo politčke elite u našoj zemlji. 

Pitanje koje se u tom kontekstu može postaviti je da li su te i takve elite u stanju, te da  li uopšte žele pokrenuti procese i reforme koje bi u pozitivnom smislu izmijenile sadašnje stanje.

Sasvim sigurno, procesi i reforme kroz NATO ali i evropske integracije pružaju alat za poboljšanje opšte poslovne klime u našoj zemlji. Da li će ga i u kolikoj mjeri BiH iskoristiti zavisi prije svega od domaćih politčkih snaga koje su sa ili bez ovih procesa dužne da od BiH napave sigurno, bezbjedno, slobodno i ekonomski prospertitetno društvo kako za njene građane, tako i za potencijalne strane investitore.

D.Č./S.P./M.K./Frontal 

Povezane vijesti:

Entitetsko glasanje u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje - zabluda kojoj ističe vrijeme (VIDEO)

Bosna i Hercegovina kroz prizmu NATO integracija i Godišnjeg nacionalnog programa (ANP)

Bosnu i Hercegovinu na putu ka EU čeka još mnogo posla i izazova

Projekat se realizuje zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost portala Frontal i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

This project is made posible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of news portal Frontal  and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.