Život bez čitanja i pisanja je za većinu ljudi nezamisliv. No za 12 posto stanovnika Njemačke između 18 i 64 godine slaba sposobnost čitanja i pisanja je dio svakodnevnice. Ovo je rezultat studije LEO (Leben mit geringer Literalität - prev.: Život s niskom pismenošću) Univerzitet u Hamburgu. Tu se navodi da među 6,2 miliona ispitanika, koliko je bilo statistički obuhvaćeno istraživanjem, spadaju i oni koji doduše mogu prepoznati određena velika slova, riječi i rečenice, ali imaju poteškoće u povezivanju rečenica. Oni zbog toga teško ili uopšte ne mogu shvatiti značenje dužeg teksta i ne mogu tečno pisati.

Kako je moguće da u jednoj razvijenoj zemlji kao što je Njemačka u kojoj je na snazi obavezno školovanja, može doći do toga da ljudi završe školu bez da mogu čitati na visokom nivou ili pisati? 

60-godišnja Kerstin Goldenstein iz Triera, koja i sama ima problema sa čitanjem i pisanjem, osnovala je kolektiv za pisanje. Tamo nije samo portparol, već u međuvremenu i "ambasadorica za učenje" u ime Saveznog udruženja za pismenost i osnovno obrazovanje Münster. Udruženje širom zemlje pruža informacije o kursevima opismenjavanja i nudi anonimu telefonsku liniju za one koji traže savjet.

"Od 6,2 miliona funkcionalno nepismenih ili slabo pismenih širom zemlje samo oko 30 000 ljudi pohađa svake godine kurseve za opismenjavanje", kaže šef udruženja, Tim Henning. "Mi imamo samo oko 100 ambasadora za učenje u cijeloj zemlji, ali oni su važni motivatori i ljudi s kojima se drugi koji imaju problem nepismenosti mogu identificirati", kaže on.

Uzroci nisu dovoljno istraženi

Henning kaže da su uzroci funkcionalne nepismenosti raznovrsni. "Identifikovali smo nekoliko ključnih činioca kao što je na primjer životno okruženje", kaže on. "Ako roditelji nemaju interes za obrazovanje, djetetu je teško", kaže on. Jedan drugi bitan činilac, po njegovim riječima, je školski sistem. "Ako djeca u osnovnoj školi ne nauče dobro čitati ili pisati, teško to mogu nadoknaditi tokom daljnjeg školovanja", kaže Henning.

Uz to uzorci bi mogli biti disleksija ili poremećaj nedostatka pažnje. I smrt jednog roditelja ili razvod roditelja otežavaju djeci učenje. Ona se zbog toga osjećaju izolovanim i ne mogu izraziti svoje potrebe.

Veliki hendikep u svakodnevnici

Iako su rezultati ovogodišnje studije LEO bolji u poređenju sa studijom iz 2010. godine, oni su još uvijek alarmantni. Sposobnosti polupismenih su različite. Neki, poput Goldenstein, mogu čitati knjige i u tome uživati. Drugi ne napuštaju svoj dio grada jer ne mogu pročitati niti znakove niti vozni red. Oni ne mogu ni položiti vozački ispit - za to moraju moći pročitati pismeni test.

Drugi nisu sposobni pročitati upute za korištenje uređaja, platiti online račune, komunicirati e-mailom ili ispuniti poreznu prijavu. Drugi veliki izazov za njih predstavlja pročitati upustvo za korištenje lijekova.

Učenica pri rješavanju školske zadaće

Prema navodima studije LEO više od 52 posto pogođenih su osobe kojima je njemački maternji jezik, 47 posto imaju strano porijeklo i prvo su naučili neki drugi jezik. Među posljednjima 80 posto je savladalo čitanje i pisanje na svom maternjem jeziku.

Dvije trećine ljudi s poteškoćama u čitanju i pisanju su zaposleni i na taj način povećavaju vjeru u sebe. Ali, kako kaže Henning, oni često obavljaju manje plaćene poslove kao što su građevina ili čišćenje. Pri tome, naglašava ovaj stručnjak, funkcionalna nepismenost nije u korelaciji s nedostatkom inteligencije.

Često je, kako kaže Henning, neka kriza ta koja ljude pokrene u promjenu svoje situaciju. "Jedna žena je nazvala naš hotline i zaplakala", prisjeća se. "Rekla je da je ima malo dijete i bila je očajna jer mu nije mogla čitati priče. Gledala je slike i izmišljala priče", kaže on i dodaje da je preko Udruženja ova žena došla na kurs opismenjavanja. Kerstin Goldstein naglašava: "Veliki je problem za društvo ako ljudi ne mogu ispravno čitati i pisati. To je i politička tema."

Izvor: dw