Goran Šarić, katolički teolog i istoričar, koji je u medijima iznio niz tvrdnji po kojima su Srbi potomci Ilira starosjedioca Balkana, u intervjuu za Frontal govori o falsifikovanju srpske istorije, Kosovu, Povelji Kulina Bana, "bosančici", te o političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

FRONTAL: Koliko se istorija može smatrati validnom i da li je objektivnost u istoriji dostižna?

ŠARIĆ: Prva i osnova zabluda današnje nauke je da postoji objektivna stvarnost. Kvantna fizika eksperimentalno dokazuje da posmatrač sudjeluje u kreiranju stvarnosti, što naš jezik lijepo i kaže: stvarnost je nešto što se stvara. Kad pogledamo stanje u modernoj fizici, astronomiji ili biologiji, otkrivamo brojne dileme, neriješena pitanja i sukobljene tabore. Ako u prirodnim naukama ne možemo postići pristojnu dozu objektivnosti, kako to onda očekivati u društvenim? Pogotovo u istoriji koja se uvijek prilagođava potrebama politike. Možda je poznata izreka da je istorija laž oko koje smo se dogovorili pretjerana, ali je sigurno da je istorija u najmanju ruku ono što nam nisu odmah rekli. 

Zvanična istorija piše se za potrebe onih koji je naručuju i zato je nužno subjektivna. Kao što nema slobodnih medija jer iza medija uvijek stoji kapital, a iza kapitala ideologija, tako nema ni objektivne istorije jer iza istoričara uvijek stoje razne interesne grupe kojima istorija služi kao pokriće i opravdanje za njihove ambicije i planove. Uzmite primjer teme 2. svjetskog rata u drugoj Jugoslaviji, da je tada neko tzv. "narodno-oslobodilačku borbu" i Brozovu "vojničku genijalnost" doveo u pitanje, završio bi u zatvoru ili na psihijatriji. Ako mislite da danas toga nema, sjetite se pokojnog Đorđa Jankovića, možda našeg najvećeg arheologa svih vremena, kojeg su proglasili ludim i protjerali ga iz akademske zajednice, jer se usudio objaviti rezultate svojih dugogodišnjih istraživanja koja su dokazivala prisutstvo Slavena na Balkanu mnogo prije 7. vijeka.

FRONTAL: Kome smeta istorija Srba i zašto se ona toliko falsifikuje?

ŠARIĆ: Istorija Srba smeta onima koji imaju pretenzije na srpske teritorije. Da bi oteli nečija materijalna bogatstva ili duhovno nasljeđe, morate imati opravdanje. Srpsku istoriju najviše su falsificirali Beč i Vatikan. Beč iz razloga što je moto Habsburške Monarhije bio da je Austrija "predodređena za vladanje svijetom", a Srbija se našla na putu njihovih ambicija. Vatikan ima stoljetnu želju da "shizmatične" Srbe podvede pod skute "nepogrešivog" pape. U današnje vrijeme najveći falsifikatori srpske istorije sjede na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedan od tih profesora ide toliko daleko da tvrdi kako su Srbi tri puta pogriješili u 20. vijeku: "jer se nisu poklonili 1914. Austriji, 1941. Hitleru i devedesetih Americi". Ono što svjetske centre moći izluđuje je srpska nepredvidivost. Srbi su majstori improvizacije i narod koji se ne ponaša po šablonama. Ništa nije opasnije po interse globalističkih elita od probuđenog pojedinca. Srbi imaju dokazan potencijal za rasturanje svjetskih carstava, što su na svojoj koži dobro osjetili i Turci i Njemci i Austrijanci i mnogi drugi. Zato Srbe cijelo vrijeme treba držati anestetizirane lažnom istorijom koja ih prikazuje kao vječne zlikovce.

FRONAL: Poznati ste kao srbofil i kao neko ko afirmativno priča o Srbima i srpskoj istoiriji, zbog čega ste i izazvali veliki gnjev u Hrvatskoj. Odakle toliko interesovanje i naklonost nekog iz Hrvatske prema srpskom narodu, dok s druge strane imamo na primjer srpsku elitu koja uporno radi protiv sopstvenog naroda?

ŠARIĆ: To je kao da pitate Vašeg muža zašto Vas je zavolio? Kad volite neku ženu možete naći tisuću razloga zašto je volite, ali onaj najvažniji ne možete opisati riječima. Voliš nekog jednostavno zato što ga voliš. Nikad nisam skrivao svoju ljubav prema srpskom narodu, bez obzira na prijetnje i uvrede koje zbog toga dolaze. Svaki pravdoljubivi čovjek bi trebao biti na strani Srba u njihovoj borbi sa tzv. "Novim svjetskim poretkom", kao što treba podržati i Siriju, Iran i druge zemlje koje su se našle na meti zapadnjačkog divljaštva i imperijalizma. U zemljama poput Srbije koje su dugo izložene pritisku, prvi se predaju oni koji mogu izgubiti najviše materijalnog bogastva. U vrijeme osmanskog carstva, na islam je najprije prešla tadašnja elita. Današnja elita je prešla na evrounijatstvo, nato, divlji kapitalizam i liberalnu demokraciju, odnarodila se i distancirala od običnog svijeta kojeg prezire. Dok mali čovjek radi cijelu noć na nekom kiosku, njegovu mjesečnu plaću neki političar u tu istu noć potroši na kokain i prostitutke.

FRONTAL: Šta najviše zamjerate srpskom, a šta hrvatskom društvu danas, i pod kojim uslovima je moguće staviti tačku na „neprijateljstvo" ova dva naroda?

ŠARIĆ: Ko sam ja da ikom išta zamjeram? Mogu eventualno ukazati na neke zablude i štetne pojave. U srpskom društvu je jedna od najgorih destruktivnih pojava sveopća rijalitizacija koju provode mediji. Koliko ljudi u Srbiji je čulo za vodećeg kvantnog fizičara svijeta, Vlatka Vedrala, Srbina sa beogradske autokomande, a koliko za "žestoke momke sa beogradskog asfalta", "legende devedesetih" i njihove "starlete"? Kakva je budućnost društva kojem su idoli kriminalci i prostitutke? 

Jedna od najvećih zabluda hrvatskog društva je uvjerenje da Hrvatska pripada "zapadnoeuropskom uljudbenom podneblju", a ne Balkanu. Tuđman je Hrvate uvjerio da su Evropa. Međutim, kad sam obišao zapad, kad sam razgovarao sa njima i proučio njihove knjige o nama, shvatio sam da za njih Evropa završava u predposljednjem bicirku Beča. Mnogi Hrvati sa visine gledaju na Srbe, Bošnjake i druge Balkance, ali jedan grafit na zidu u Zagrebu tu je zabludu sažeo u riječi: "Kako vi gledate na nas, tako Evropa gleda na vas."  Naravno, nezaobilazan je utjecaj katoličke crkve, čiji ugledni članovi oblikuju ideologiju radikalne, klero-fašističke desnice. U takvim okolnostima teško da možemo očekivati okončanje neprijateljstva, ali na svima nama je da se nadamo i da na tome radimo. Hvale vrijedan je primjer iz sela Rakovca u BiH, gdje su Bošnjaci obnovili crkvu svojim susjedima Srbima. To je put kojim sva tri naroda trebaju ići, jer alternativa je rat, a to niko normalan ne želi.

FRONTAL: Izjavili ste da će "Kosovo trajati dok ima podršku Amerike". Do kada će imati tu podršku i kako vidite rješenja problema Kosova?

ŠARIĆ: Prije svega, Kosovo nije "problem". To je kao da majka kojoj su oteli djete kaže da ima "problem djeteta", a ne otmice i otmičara. Problem je otimanje Kosova, a ne Kosovo. Čim usvojite pogrešnu terminologiju nesvjesno pristajete na društveni inžinjering i medijske manipulacije onih koji Srbima otimaju Kosovo ili onih u Srbiji koji su Kosovo spremni izdati. Dok god Amerika u Rusiji bude vidjela svog arhetipskog neprijatelja, a u Srbiji ruskog saveznika, dotle će svi neprijatelji Rusije i Srbije imati podršku zapada. Trenutno nije moguće napraviti previše po pitanju vraćanja suvereniteta nad Kosovom, no, odnosi snaga u svijetu se mjenjaju iz dana u dan i Amerika je daleko od onog mjesta neprikosnove globalne supersile koje je imala prije samo deset ili petanest godina. Najteže je iza nas, sad treba ustrajati i čekati daljnji razvoj događaja. Ako su Kinezi čekali na povratak Hong Konga 156 godina, onda mogu čekati i Srbi. Ivan Pernar je dobro primjetio da Srbija nije izgubila Kosovo jer su Albanci imali podršku Amerike, nego zato što Srbi nisu imali dovoljno djece. Pernar je Srbima savjetovao da prave djecu ako žele spasiti Srbiju, a ja bih ga nadopunio: nek se Srbi "obože, slože i umnože", pa će onda biti sposobni da riješavaju sve svoje probleme.

FRONTAL: Srpski akademik Matija Bećković je rekao: „Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo? Ako je njihovo, zašto nam ga otimaju? A ako već mogu da ga otmu, zašto se toliko ustručavaju". Kako biste Vi odgovorili na ova pitanja?

ŠARIĆ: Studirajući na protestantskom fakultetu imao sam priliku proučavati njihov način razmišljanja. Zapadnjaci uvijek hoće da sve bude odrađeno po zakonu, zato od Srbije traže da se formalno odrekne Kosova. To je jedino na što Amerika, Velika Britanija i Njemačka ne mogu natjerati Srbiju i to je jedino što Srbija ne smije uraditi. Amerika će Srbiji ponuditi da se u zamjenu za prizanje Kosova ukine Republika Srpska. Da, dobro ste čuli, Amerika ne nudi Republiku Srpsku u zamjenu za priznanje Kosova, nego nudi ukidanje Republike Srpske, jer je to jedna od njihovih mjera za "stabilizaciju Balkana". Sljedeći korak u američkoj strategiji je stvaranje tzv. balkanske unije Srbije, Albanije i nezavisnog Kosova. Da li će sjeverni dio Kosova ostati Srbija nije toliko bitno, jer bi u toj uniji Albanci svojim natalitetom vrlo brzo postali većina. U stvari, zapad tjera Srbiju da izda samu sebe, a ta se izdaja ne može izvršiti bez njenog pristanka.

FRONTAL: Kako vidite srpsko društvo i politiku danas u Bosni i Hercegovini?

ŠARIĆ: Srpsko društvo u Bosni i Hercegovini je uz sve probleme koje ima najzdraviji dio srpske nacije. Banja Luka je lijep i uređen grad u kojem se osjeti pozitivna vibracije, bar trećina naučnika koja ode na školovanje u inostranstvo vraća se u Republiku Srpsku. Nisam primjetio da srpsko drustvo u BiH ima šovinistički odnos prema Hrvatima i Bošnjacima, ali su Srbi ovdje nacionalno svijesni i nisu podložni manipulacijama koje dolaze iz anglo-američkih krugova. Republika Srpska može biti uzor Srbiji i drugim bivšim jugoslavenskim republikama bar po tome koliko se trudi voditi suverenističku politiku u okolnostima kad i nije država nego entitet.

FRONTAL: Treba li BiH da ide ka EU i NATO-u?

ŠARIĆ: Ako želite da vaša djeca prime talibanski metak čuvajuci polja maka u Afganistanu, onda obazeno uđite u NATO. Devedesteih su svi u Hrvatskoj vjerovali u EU. Korupciju, kriminal i partijsko zapošljavanje komentiralo se riječima: "Neće to moći tako kad uđemo u EU". Hrvatska je ušla u EU i sve "može tako". Zabluda je da će neko drugi riješiti vaše probleme. Da li vjerujete da u Briselu sjede dobri ljudi koji samo žele povećati vaše plaće i uskladiti ih sa onim u Njemačkoj i Danskoj? Na kraju krajeva, BiH je protektorat EU i NATO-pakta, pa građani znaju koliko su ih "usrećili" njihovi "visoki predstavnici".

FRONTAL: Da li je opstanak BiH moguć i pod kojim uslovima?

ŠARIĆ: Licemjerno je da zapad koji je svesrdno pomagao rasturanje Jugoslavije, u BiH inzistira na "maloj Jugoslaviji". Srbi i Hrvati se sa pravom žale jer su Republici Srpskoj oduzimane ingerencije, a Hrvatima Bošnjaci biraju predstavnika. Opet, Bošnjaci mogu reći da Hrvati i Srbi imaju državu i trećinu Bosne, a Bošnjaci samo trećinu države. Odnosi su komplicirani, pa ipak, opastanak BiH je moguć, uz poštovanje Daytona i džentelmenski dogovor sva tri naroda oko svih spornih pitanja. 

FRONTAL: Da li je Povelja Kulina bana srpski dokument ili „prvi rodni list BiH" kako tvrdi bošnjačka strana, pisan na starobosanskom jeziku i pismom bosančicom?

ŠARIĆ: Povelja Kulina bana je i srpski dokument i "bosanski rodni list" jer su u to vrijeme "Srbin" i "Bosanac" sinonimi. Tako dubrovački arhiv kneza Lazara naziva despotom Bosanaca. Faust Vrančić, svećenik, diplomata, naučnik i istoričar iz 16. vijeka, objavljujući naš prvi poznati riječnik napisao je da su dalmatinski, hrvatski, srpski i bosanski jedan jezik. Bosančica ne postoji, niti je ikad postojala, taj je naziv ostatak kolonijalnih aspiracija Beča prema Bosni i Hercegovini, izmislio ga je njihov agent Ćiro Truhelka, da bi sakrio da se radi o ćirilici.

FRONTAL: Zašto su Srbi toliki jugonostalgičari?

ŠARIĆ: Onaj ko ne žali za Jugoslavijom nema srce, onaj ko bi htio da se ponovo vrati, nema razum. Ne može se poreći da je Jugoslavija, koliko god je bila postavljena na pogrešnim ideološkim temeljima, sinergijom i zajedništvom svih njenih kako se tada govorilo "naroda i narodnosti" napravila velike rezultate na raznim poljima od ekonomije, do tehnologije, sporta i kulture. Nekad smo proizvodili vojne podmornice (P-821 Heroj, P-822 Junak, P-823 Uskok) i izvozili ih čak i u Švedsku, a danas možda možemo proizvesti jedino toalet papir za te podmornice. 

Nisu samo Srbi jugonostalgičari, simpatije prema Jugoslaviji postoje i kod većine Makedonaca, Crnogoraca, Bošnjaka, pa i Slovenaca, ali kod Srba je jugonostalgija najizraženija. Koliko su te emocije utemeljene u realnom iskustvu, a koliko plod neke naivne nostalgije je kompleksno pitanje. Američki diplomat George W. Ball izjavio je da je nostalgija zavodljivi lažov. Rekao bih da se kod Srba ne radi toliko o sjećanju na bolju ekonomsku situaciju, koliko o njihovoj potrebi da žive u zajednici sa drugima, jer su Srbi po prirodi otvoren, neposredan i gostoljubiv narod. U taj brak zvan "Jugoslavija" Srbi su jedini donjeli vojsku, državu, teritorije, pobjedu u 1. svjetskom ratu i svoju kraljevsku dinastiju, dok su Slovenci i Hrvati u Jugoslaviji našli spas bježeći od aspiracija Austrije, Italije i Mađarske. Spremnost da se zarad mira u kući odreknu i vjere i pisma i himne i slave i svega što je činilo srpski nacionalni identitet neko može tumačiti kao ludost, a ja u tome vidim duboko uvjerenje Srba da su im ostali južni Slaveni braća i da se za braću treba žrtvovati.

FRONTAL: Koja je to knjiga koja je na Vas ostavila najveći utisak, a koju biste preporučili svima da pročitaju?

ŠARIĆ: Većinu novca koji sam u životu zaradio potrošio sam na knjige. Mjesečno pročitam i do desetak knjiga, ne računajući istorijske dokumente i izvore. Kad se zasitim istorije bježim u prirodne nauke, fiziku, astronomiju i biologiju. Ako među svim tim knjigama moram izdvojiti jednu koju bih svima preporučio, to je "Brdo iznad oblaka", autobiografski roman naše velike književnice Vesne Krmpotić koja je preminula prošle godine. Iako je objavila više od sto knjiga, njezin rad kako to kod nas obično biva nije dovoljno prepoznat i cijenjen. "Brdo iznad oblaka" je najdublja duhovna knjiga koju je napisao neki autor sa naših područja, potresan i iskren opis borbe majke za život svog sina. Završio bih ovaj razgovor Vesninim riječima: ""Ljubav nam jedina daje pravo da govorimo o onome što je toliko veliko da našem iskustvu i razumjevanju izgleda neosvojivo; jer ljubavi je važno da voli, ne da osvaja."  

Autor: Danka Savić