Svijet
"Gretenizam – posljednji stadijum kapitalizma"
Mafija se svugde sjatila oko otpada, eko-biznis je unosniji od kocke, droge, oružja, navodi filozof i publicista Nino Raspudić u kolumni za "Večernji list".
Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuče velik javni novac kojim će odabrani menadžerisati za spas Zemlje, dodaje on.
Nevolja sa savremenim “spasimoklimu” pokretom nije u tome što je postao neka vrsta nove religije, već što je riječ o vrlo agresivnoj religiji, isprepletenoj sa sumnjivim političkim i ekonomskim interesima i sa sve očitijim totalitarnim pretenzijama. Iako vole da se pozivaju na nauku, njeni pobornici postupaju kao dogmatici, smatra Raspudić.
Možda vas zanima
Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a povodom toga utiče li uopšte na njih ljudska djelatnost, u naučnoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa.
Mješavinom političkih i akademskih pritisaka, medijskog odstrjela i autocenzure, postigli su da je većina naučnika koji se javno oglašavaju striktno na liniji proglašene ortodoksije. Oni koji nisu žigošu se, ismijavaju ili ignorišu. Premda mnogi od njih redovno ističu važnost ekologije i zaštite okoline, ako imalo dovedu u pitanje dogmu da je čovjek izazvao globalno zagrijavanje, a pogotovo samoprozvane klimatske mesije i totalitarne mjere koje oni nude kako “spas”, izopštuju se, stavlja u isti koš s ravnozemljašima, optužuje da se zalažu za plastiku u moru i pomor pčela, pa se na kraju jedan profesor s PMF-a i akademik po tom pitanju tretira kao redikul, a vrhovni autoritet je autistična švedska djevojčica, navodi on.
Raspudić smatra da je vrhunac neobzirnosti korišćenje bolesnog djeteta kao portparola za političku agendu. Greta Tunberg, švedska srednjoškolka kojoj je dijagnostifikovan Aspergerov sindrom, autizam i opsesivno-kompulsivni poremećaj, nekim je čudom od sjedenja petkom ispred švedskog ministarstva umjesto da ide u školu (što je kao recept za spas klime onda agresivno gurano školarcima cijelog svijeta), dospjela za govornicu UN-a kao vrhovni autoritet na svjetskom samitu o klimi i tamo govori banalnosti, bjesni, optužuje svjetske lidere i odrasle u globalu da su njoj kao tobožnjoj predstavnici mladih “ukrali snove” te kao vrhunac brizne u histeričan plač.
Zašto je globalna oligarhija na pijedestal istakla Gretu? Radi se o moralnoj ucjeni – ako se usudiš reći nešto protiv toga što s najistaknutije svjetske govornice propovijeda apsolutno neupućen i nekompetentan subjekt, ti se iživljavaš nad jadnim djetetom i bezobziran si prema autističnoj curici. Greta poručuje da učiti, ići u školu nije najvažnija stvar, već je djeci preči klimatski aktivizam. Pri tome ne krije pubertetski prezir prema starijima, u njenom svijetu odrasli su krivci i ne valjaju, a mladi su sve shvatili. Koristeći je kao maskotu, mejnstrim mediji na Zapadu pumpaju osjećaj nadolazeće katastrofe, najavljuju apokalipsu, tjeraju na preobraćenje na novu religiju, pokajanje, post i žrtvu, naravno pod njihovom palicom. Greta je zbog svojih fiksacija natjerala roditelje na vegansku ishranu, špijunira majku i osuđuje je jer noću tajno pojede malo sira. Ona je savremeni Pavlik Morozov, pa da već postoji eko-policija sigurno bi joj prijavila roditelje i otjerala ih na robiju jer su pojeli po krišku gaude. Između ostalog, natjerala je majku i da se odrekne karijere operske pjevačice jer to uključuje putovanje avionom, koji, znamo emituje CO₂. Greta roditeljima nije dala da jedu i putuju, a sad bi maltretirala cijeli svijet, uvjerena da je apsolutno u pravu nakon što je u trenutku prosvjetljenja sve mistično shvatila. Bilo bi žalosno, da nije smiješno. Ogroman novac je u igri, a znamo već odavno kako se mafija svugde sjatila oko otpada, eko-biznis je danas unosniji od kocke, droge, oružja ili građevine. Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuku ogromna javna sredstva kojima će onda odabrani menadžerisati za spas planeta. Na primjer, Angela Merkel je, iako je Njemačka u zaštiti okoline već po mnogo čemu uzor, žurno donijela paket mjera vrijednih 100 milijardi evra koji će se potrošiti do 2030. No Greta i greteni kucaju na pogrešna vrata, napisao je Nino Raspudić u kolumni za "Večernji list", koju u cjelini možete pročitati na OVDJE.
Izvor: vecernji.hr