Povelja je napisana 29. augusta 1189. godine na staroslavenskom narodnom jeziku, pismom ćirilicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država.

To je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, dubrovačakom knezu Krvašu i »svim dubrovačkim građanima«. 

Godinu dana prije pisanja ove povelje, 1188. godine, rimski papa šalje dubrovačkom nadbiskupu plašt i potvrđuje stara prava crkve u Dubrovniku. U pismu pominje srpsku Bosnu: „regnum Servilie, quod est Bosna“ (srpska kraljevina koja je Bosna). Iz takvih okolnosti je proistekla i potreba za ovakvom poveljom koja je i prvi dokument ove vrste između nekog bosanskog vladara i vladara susjedne države. 

(Pismo iz 1188. godine pape Klimenta III (pontifikat: 1187-1191), koje je upućeno dubrovačkom nadbiskupu, a u kome poglavar „Svete stolice“ eksplicitno naziva Bosnu — „srpskom kraljevinom“, tj. „regnum Servilie, quod eat Bosna“ (Bullarium Ragusinum, str. 31))

Ovom Poveljom Kulin ban je garantovao dubrovačkim trogvcima slobodnu trgovinu na teritoriji njegove države bez plaćanja poreza.

Prepisi povelje su sve do sredine XIX vijeka bili čuvani u Dubrovačkom arhivu, kada ih je zatražio Bečki dvor. Tada je iz Dubrovnika poslat po jedan primjerak za Beč, Srbiju i Rusiju, ne bi li se zaštitila dokumenta koja su se smatrala jednim od najstarijih što se tiče slovenske pismenitosti. Primjerak iz Beča je vraćen u Dubrovnik 1947. na zahtjev Jugoslavije. Za primjerak koji se i danas čuva u Sankt Peterburgu je utvrđeno da je najstariji od ovih prepisa, te se stoga smatra izvornikom.

Primjerak koji se nalazi u St Peterburgu Rusi bi trebali vratiti Dubrovniku. BiH ima pravo zamoliti Hrvatsku da ustupi primjerak kako bi ga privremeno izložili, ali nema pravo tražiti da dobije takav primjerak i zadrži ga u trajnom vlasništvu.

Povelja je napisana na srpskom narodnom jeziku relativno oslobođenom od uticaja crkvenoslovenskog.

Prepis povelje

U ime Oca i Sina i Svetoga duha; ja ban bosanski Kulin prisezaju tebje kneže Krvašu; i vsjem građam dubrovčam pravi prijatelj biti vama od selje i dovjeka i prav goi držati s vami; i pravu vjeru dokole sam živ; vsi dubrovčane kire hode po mojemu vladaniju trgujuće godje si kto hoke; krijevati godje si kto mine; pravov vjerov i pravim srdcem; držati je bez vsakoe zledi; razvje ščo mi kto da svojev voljov poklon; i da im ne bude od mojih časnikov sile; i dokolje u mne budu dati im savjet i pomoć kakore i sebje kolikore moge; bez vsega zloga primisla; tako mi Bože pomagai i sije sveto evangelie. Ja Radoje; dijak ban pisah siju knigu povelov banov; od roždestva Hristova tisuća i sto i osamdeset i devet ljet; mjeseca avgusta u dvadeset i deveti denj; usječenije glave Iovana Krstitela.

Prevod na savremeni srpski jezik

U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, bosanski ban Kulin, obećavam Tebi kneže Krvošu i svim građanima Dubrovčanima da ću vam biti pravi prijatelj od sada pa do veka. Držaću sa vama pravdu i pravo poverenje dokle god budem živ. Svi Dubrovčani koji hodaju gde ja vladam mogu trgovati gde god hoće i kretati se gde god žele, s pravim poverenjem i pravim srcem bez bilo kakve obaveze, osim ako mi ko podari poklon po svojoj volji. I da im moji časnici ne čine nikakvo nasilje. I sve dok su u mojoj državi davaću im pomoć kao sebi koliko se može bez ikakve zle primisli; tako mi Bog pomogao i ovo sveto evanđelje. Ja, Radoje banov pisar, napisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Hristova hiljadu i sto osamdeset i devete godine, meseca avgusta u dvadeset i deveti dan, (na praznik) usekovanja glave Jovana Krstitelja.

Izvor: wikipedia