Poslije 90 minuta utakmice na stadionu Asteka u Meksiko Sitiju bilo je 2:2. To je bila treća utakmica Hondurasa i El Salvadora za tri nedjelje. Ulog je bio veliki - plasman na Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970.

Nijedna selekcija do tada nije igrala na Mundijalu.

Honduras je u prvoj utakmici na svom terenu pobijedio sa 1:0, u revanšu je bilo 3:0 za domaćina u San Salvadoru. Nasilje je obilježilo obje utakmice.

Kako je odlučujući meč ušao u 11 minut produžetka, fudbaler El Salvadora Maurisio Pipo Rodrigez je utrčao u protivnički kazneni prostor i savladao golmana Haimea Varelu.

„Kada sam dao gol, mislio sam da oni nemaju vremena da izjednače", rekao je Rodrigez 50 godina poslije utakmice.

„Bio sam siguran da će nam moj gol donijeti pobjedu".

El Salvador je na kraju sačuvao tih 3:2. Igrači su potrčali jedni drugima u zagrljaj, rukovali se i napustili teren.

A samo tri nedjelje kasnije, počeo je rat.

El Salvador je slične površine kao Vels, a 1969. je imao tri miliona stanovnika. Državu je kontrolisala zemljoposednička elita, pa siromašni zemljoradnici nisu imali mnogo prava.

I u Hondurasu je bila slična situacija, mada je ova zemlja ima pet puta veću površinu od El Salvadora. Te 1969. Honduras je imao 2,3 miliona stanovnika.

Tokom cijelog 20. vijeka stanovnici El Salvadora su prelazili granicu i išli u Honduras, jer je ipak bilo više raspoložive zemlje za obrađivanje.

Takođe, ljudi su tih decenija pokušavali da dobiju posao na nekoj od plantažu sa voćem koje su držale američke kompanije.

Procjene su da je 1969. godine oko 300.000 građana El Salvadora živjelo u Hondurasu.

Mapa El Salvadora i Hondurasa

Vladajuća elita El Salvadora je čak i podržavala ovakve vrste migracija, jer je tako smanjivala pritisak na sopstvene zemljišne posjede.

Međutim, dolasci migranata iz El Salvadora izazvao je bijes kod seljaka iz Honudurasa koji su se borili da dobiju više zemlje. Zato je vlada Hondurasa usvojila zakon o agrarnoj reformi kako bi pokušala da smiri napetosti.

Vlasti se nisu koncentrisale na zemlju koju posjeduje društvena elita i američke kompanije, već na onu koju su naselili migranti. Predsjednik Hondurasa Osvaldo Lopez Areljano je donio odluku o deportaciji ljudi u El Salvador.

Povrh svega, dvije države su imale i neka neriješena pitanja oko granice i ostrva u zalivu Fonseka.

„U suštini, ovaj rat se vodio zbog zemlje, bilo je previše ljudi na malom prostoru. A vladajuća elita je u saradnji sa medijima samo dolivala ulje na vatru", kaže Den Hagedorn, autor knjige Rat od 100 sati.

Hiljade Salvadoraca je napustilo Honduras

Vlada El Salvadora na čelu sa Fidelom Sančezom Ernandezom nije imala rješenje za veliki broj ljudi koji je deportovan iz Hondurasa.

A društvena i politička elita El Salvadora na neki način ga je huškala na rat. Novine su počele da objavljuju zapaljive tekstove o protjerivanju ljudi iz Hondurasa, pa čak i vijesti o navodnim silovanjima i ubistvima.

I onda, u sred tog narastajućeg talasa ludila i besa, sastale su se fudbalske reprezentacije dve države.

„Bilo je tu mnogo važnijih političkih pitanja", rekao je Rikardo Otero, meksički sportski novinar.

„Ali, tako se potrefilo da ove reprezentacije odigraju tri utakmice u kvalifikacijama za Mundijal 1970. godine. To svakako nije pomoglo. U Latinskoj Americi ljudi gledaju na fudbal sa mnogo emocija - dobrih i loših".

Honduras je takođe primio izbeglice iz Salvadora

„Osjećali smo patriotsku dužnost da pobijedimo za El Salvador", prisjeća sa nekadašnji reprezentativac Rodrigez.

„Možda smo se svi plašili poraza, jer u onim okolnostima bi to značilo da smo osramotili sve koji navijaju za nas do kraja života.

„A nismo znali da koliki će istorijski značaj da ima taj treći gol. Da će ga koristiti kao simbol rata".

Šta se, dođavola, dešava?

Tog 27. juna, dok su se igrači spremali za utakmicu u meksičkoj prestonici, El Salvador je prekinuo diplomatske odnose sa Hondurasom.

Ministar unutrašnjih poslova El Salvadora Fransisko Hoze Gerero rekao je da je oko 12.000 sunarodnika napustilo Honduras posle utakmice.

Engleski Gardijan tada je objavio da su ti ljudi prognani iz Hondurasa zbog fudbalske utakmice.

Dan poslije meča, američka novinska agencija UPI objavila je tekst uz naslov - Fudbalski rat u kojem je El Salvador pobedio sa 3:2.

Kako se navodi u tom izvještaju, utakmicu je obezbjeđivalo oko 1.700 meksičkih policajaca kako bi spriječilo sukob navijača dvije reprezentacije.

Navijači El Salvadora sa tribina su tokom meča vikali: „Ubice, ubice".

„Stranci su smatrali da je taj treći gol započeo rat. Ali, rata bi bilo sve i da nije bilo tog pogotka", smatra Rodrigez.

Honduras i Salvador su koristili američke avione u ratu

U danima poslije utakmice, pogranični incidenti postali su sve češći. A 14. jula vojska El Salvadora ušla je na teritoriju Hondurasa, a avijacija je bombardovala gradove.

Gospodin Hagedorn, koji je u to vrijeme služio u američkoj vojsci u oblasti Panamskog kanala, sjeo je u bazi za sto na kojem je bio teleprinter.

„Kad god bi bila proglašena neka vrsta uzbune, ta mašina bi krenula da štampa gomilu poruka. Dobro se sjećam - tada je bez prestanka štampala obavještenja. Pitao sam se, šta se, dođavola, dešava".

„Pažljivo smo pogledali informacije i shvatili da je El Salvador napao Honduras".

Poljski novinar Ričard Kapušćinski bio je jedan od rijetkih stranih dopisnika na toj teritoriji kada je rat počeo. Iste večeri je poslao prve izvještaje o borbama u gradu Tegusigalpa.

A za to je koristio jedini teleprinter u zemlji. Prethodno je morao da sačeka da predsjednik Hondurasa Areljano preko istog teleprintera obavijesti američkog ambasadora da je počeo sukob.

Kapušćinski je kasnije pisao o vremenu provedenom u Hondurasu u memoarima „Fudbalski rat" koji su objavljeni 1978. godine.

U toj knjizi se prisjetio i grafita na kojima je pisalo „Niko ne može da pobijedi Honduras" i „Osvetićemo se za onih 3:0".

Do trenutka kada je reagovala kontinentalna Organizacije Američkih država i osigurala primirje, u sukobu je poginulo oko 3.000 ljudi. Većina su bili civili iz Hondurasa.

Mnogi su zbog borbi ostali bez domova, a poslije pritiska međunarodne zajednice, vojska El Salvador se u avgustu 1969. povukla iz Hondurasa.

Veterani na komemoraciji

Ali tu nije bio kraj patnjama. Decenijama je granica bila zatvorena, a nije postojala ni trgovina između dvije države.

Mo Hjum, predavačica na Univerzitetu u Glazgovu, rekao je da su Fudbalski rat izazvali unutrašnji problemi El Salvadora - malobrojna elita krupnih zemljoposednika i veliki broj obespravljenih seljaka.

I decenijama kasnije El Salvador su mučili slični problemi.

„Značajnija društveno ekonomska pitanja kasnije su prouzrokovala i građanski rat u El Salvadoru koji je trajao od 1979. do 1992", objasnila je Hjum.

Tokom tog rata živote je izgubilo oko 70.000 ljudi.

Spomenik posvećen stradalima u ratu

Između dvije zemlje i dalje postoje napetosti, kao i neriješena pogranična pitanja, uprkos odluci Međunarodnog suda pravde.International Court of Justice (ICJ) ruling on the issue

Ali čovjek koji je postigao odlučujući gol za El Salvador, ne pamti tu utakmicu po mržnji.

„Za mene će taj gol uvijek biti stvar sportskog ponosa. Ali siguran sam da su političari iskoristili tu pobjedu da veličaju sliku El Salvadoru", kaže 73-godišnji Rodrigez.

Uprkos onome šte se desilo poslije meča, fudbaleri El Salvadora „zadržali su veliko poštovanje" prema protivnicima iz Hondurasa.

„Ni oni, ni mi te tri utakmice nismo gledali kao na okršaje neprijatelja, već kao duele sporstkih rivala", zaključio je Rodrigez.

Izvor: bbs.com