Intervju
Dejana Bačko: Volim biti motivacija drugim ljudima!
Iako rođena bez ruku, Dejana Bačko (25) postala je djevojka sa krilima, kako je mnogi nazivaju. Skoro da nema čovjeka u Srbiji ali i regionu a da nije čuo za ovu mladu i uspješnu djevojku, koja je motivacija i uzor mnogima, a čija volja ruši sve prepreke.
Dejana je članica Tekvondo kluba "Gitros" iz Novog Sada, 5. februara je osvojila zlatnu medalju na Svjetskom paratekvondo prvenstvu u Antaliji u Turskoj na kome je učestovalo 400 takmičara iz 69 zemalja. Trenira još i streličarstvo gdje se u toj disciplini pripremam za Paraolimpijske igre 2020. u Tokiju, a trenutno je na Akademiji klasičnog slikarstva. Do sada je imala 15 samostlanih izložbi.
FRONTAL: Dejana koristi osmijeh da promijeni svijet i kaže kako “ne treba niko da dozvoli da svijet promijeni naš osmijeh”. Koliko je zapravo teško osmijehom mijenjati svijet i kolik osnage treba da bismo ga sačuvali?
BAČKO: Osmeh je odraz čovekove snage i pozitive. Samim ispoljavanjem osmeha, mi usrećujemo ljude oko nas, bivamo povod za nečiji osmeh. I tako od jedne do druge skupine, mamimo ljudima osmeh na lice, i tako uz pomoć osmeha i sreće menjamo svet.
FRONTAL: Svjetski šampion u paratekvondou, slikaš, baviš se streličarstvom, studiraš. Kako uspijevaš sve da organizuješ i pri tome postižeš vrhunske rezultate?
BAČKO: Organizacija je najbitnija. Da bih sve uspela, moram organizovati vreme, rasporediti sebi kad šta imam, i koliko mi je za šta potrebno vremena, a vrhunski rezultati su rezultat vere, rada, truda i volje.
FRONTAL: Da li te nekada naljuti kada vidiš danas mlade ljude koji su potpuno zdravi, a nemaju volje da rade i da se bore u životu? Kako ti komentarišeš sve više ovakve omladine u Srbiji ali i regionu?
BAČKO: Često razmišljam o tome, i trudim se svojim uspesima, voljom i rezultatima da motivišem mlade ljude kako bi oni promenili način življenja i pronašli volju za nečim.
FRONTAL: Ti si neko ko nadahnjuje i motiviše mnoge. Koliko ti sve to prija i razmišljaš li možda da napišeš neku knjigu?
BAČKO: Volim biti motivacija drugim ljudima, i trenutno radim na knjizi čija će biti svrha da motiviše druge ljude.
FRONTAL: Šta je tebi najveća motivacija u životu i ko ti je u svemu najveća podrška?
BAČKO: Najveća motivacija mi je želja da pomognem i drugim ljudima da budu uspešni u životu i sportu, a u svemu najveća podrška mi je moj dečko, trener, osnivač tekvondo kluba “Gitros” Dr Dušan Kojić, pored njih i moj asistent, a imam podršku i od drugih sportaša od kojih bi izdvojila tenisera Novaka Đokovića, atletičarku Ivanu Španović, proslavljenog odbojkaša Vladimira Grbića, i motivacioni govornik Nik Vujičić.
FRONTAL: Imaš li neku neispunjenu želju, šta je to što bi voljela da ostvariš u životu?
BAČKO: Želela bih da upoznam Novaka Đokovića.
FRONTAL: Koji su ti planovi u budućnosti, odnosno šta je sljedeći cilj jer si ti definitivno neko ko “nikada ne odustaje”?
BAČKO: Što se tiče sporta cilj mi je da ostvarim što bolje rezultate u streličarstvu i na taj način skupim bodove kako bi otišla na paraolimpijadu, da ponovimo dličnere zultate u tekvondu, i pored toga da diplomiram ove godine na fakultetu, i da sa dečkom držim motivacione govore kako bi na taj način motivisali ljude i razbili predrasude o osobama sa invaliditetom.
Autor: Danka Savić