Frontal Blog Challenge
NATO-integracije donose stabilnost i strane investicije BiH
Bosna i Hercegovina je zemlja apsurda. Uvijek iznova to potvrđuje. Dok se pojedinci kunu u poštivanje drugih i drugačijih, istovremeno slave one koji su ih ubijali samo dvije decenije ranije.
Hvalimo se uspjesima studenata na međunarodnom nivou ali ništa ne poduzimamo da ih zadržimo nakon što završe studij. Imamo glavnu tužiteljicu koja smatra da korupcija nije sistematski problem a istovremeno se posao skoro pa i ne može dobiti ako nekome prethodno dobro ne platite ili ste pak rodbinskim ili partijskim sponama uvezani.
A onda tu je i ta famozna 2009. godina, kada je Nebojša Radmanović kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine poslao pismo uz formalnu aplikaciju za članstvo u Alijansi poslije navodeći da smo „još jednom potvrdili našu predanost vrijednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji dijeli teret današnjih izazova. Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO, što je od strateške važnosti za Bosnu i Hercegovinu.“
Vodeći se cjelokupnim stanjem i tokom dešavanja, ni najmanje ne iznenađuje izjava trenutnog predsjedavajućeg Predsjedništva Milorada Dodika u nedavnom intervjuu da je tada to bio jedan stav i jedan predsjedavajući, a da je danas drugi predsjedavajući, pa čovjek treba shvatiti da je kao normalno da se prioriteti mijenjaju od osobe do osobe, čak iako dolaze iz iste partije i provode istu politiku.
Nedavno su se društvene mreže „zapalile“ nakon izjave Sabine Ćudić kako nema smisla trošiti energiju na pitanjima oko koji nema koncenzusa, aludirajući time na podjeljenost mišljenja oko pristupa BiH NATO-savezu te da energiju treba skoncentrisati na evropski put BiH. Oni manje upućeni možda i ne znaju da želja Evropske unije za novim članicama već godinama stagnira i svako malo se aktivira tema oko zaleđivanja pristupa novih članica, što zapravo predstavlja svojevrsni apsurd budući da je sve više nezadovoljnih članica upravo u Uniji, koje više ne vide smisao takvog uređenja niti koristi koje ono donosi. Pa dok BiH možda i dođe do stadija da postane punopravna članica EU, ta Unija će već biti pred izdisajem.
Za svakoga, ko je preživjeo rat u Bosni i Hercegovini i jako dobro zna koliko fragilan mir zna biti, članstvo u NATO-savezu predstavlja ključ za stabilnost i prestanak zvecakanja oružjem, te trajnu uspostavu mira. Ako bi se sve zemlje regije pridružile NATO-savezu osim jedne, velike su vjerovatnoće da bi nestabilnost te jedne lako se mogla prenijeti na druge, budući da sve kod nas funkcioniše na principu „spojenih posuda“.
Nedavno pročitah izjavu da nam od članstva u NATO-savezu zavisi da li će ljudi i dalje čuvati puške u plastu sijena. Možda malo naivno s moje strane, ali ne želim vjerovati da više postoji iko iole normalan, ko bi dobrovoljno započeo krvoproliće jer smo i više nego svjesni koliko smo zapravo više izgubili u prethodnom ratu nego što smo dobili. A danas nam subinu kroje upravo oni koji su se sklonili na sigurno dok su drugi ostavljali svoje živote. Od nekih pušaka u sijenu više treba brinuti kada policija u stolu nekog zvaničnika nađe vatreno oružje, kao svojedobno kod Predsjednika FBiH.
U prirodi čovjeka je da teži za sigurnosti i stabilnosti, pa je i sam ulazak zemalja Balkana u NATO važan jer će relaksirati odnos među njima, te poboljšati političke, društvene ali i sigurnosne aspekte.
Koliko god je jasno zašto se pojedinci iz nekih ideoloških ili pak emotivnih razloga protive ulasku u NATO-savez, ovo je pitanje na koje se naprosto mora gledati iz racionalnog ugla. Bez sigurne Bosne i Hercegovine nema ni stalnog upliva stranih investicija. Nijedan investitor ne želi ulagati svoj kapital u nesigurno podneblje, gdje se ti isti novci neće umnožavati. Jasno da bi se članstvom u NATO-savezu i situacija ovdje stabilizirala i dala jasan signal stranim investitorima. Sa stranim kapitalom dolaze i nova radna mjesta, koja su, ruku na srce, prijeko potrebna zemlji koja predvodi na listi nezaposlenosti.
Možda se financijski benefiti ulaska u NATO-savez odmah neće vidjeti, što je i jasno, ali dugoročno će oni biti itekako vidljivi. Jedan od najbližih primjera benefita koje dolazi uz NATO-savez imamo u Albaniji koja je pristupanjem NATO-u poslala EU signal stabilne zemlje, pa su im dodijeljena sredstva EU fondova za izgradnju autoputa. Valjda ne moram podsjećati na naš autoput, povećanje akciza i kilometre koji se jednostavno više ne grade.
„Treba srušiti mit da u NATO ulazi vojska, a ne država. Ulazak u NATO podrazumijeva i svojevrsnu edukaciju civilnog društva, a ne samo zakonodavne i izvršne vlasti, jer civilno društvo stvara uslove za promjenu društvenosti koja prati zvaničnu politiku.“, svojedobno je rekao prof. Nerzuk Ćurak a upravo tu leži i ključ razumijevanja cijelog procesa.
Teško je zamisliti da će se stanje po pitanju usaglašavanja stavova noramlizirati u skorije vrijeme i da ćemo, ovako podijeljeni govoriti jednim glasom. Ali za zemlju, iz koje svakodnevno odlaze stotine građana, kvalifikovane radne snage, koju strani investitori zaobilaze u širokom luku, stabilnost je prijeko potrebna. Iako predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, istiće kako EU ne uslovaljava BiH ulaskom u NATO, više je nego jasno da bi se evropski put BiH ubrzao i konkretizirao nakon pristupa Alijansi. Uostalom, ništa se ne može porediti s mirom i stabilnošću jedne zemlje.
Autor: Irma Plavčić
#FrontalBlogChallenge
Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.
Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH
Povezane vijesti: