Nova okolina, novi drugari. Sve to naši prvačići puno hrabrije podnose od svojih roditelja. Prva velika „odvojenost“ od vlastitog djeteta izaziva kod mnogih roditelja strah od nepoznatog, dok je zapravo to prvi korak ka zvaničnoj samostalnosti njihovih mališana. Koliko ste samo puta slušali kako su roditelji ili pak baka i djed krišom kroz prozor posmatrali prve školske dane njihovog prvačića, da vide kako su se snašli u novoj sredini pa ako se učine tužnim da mogu poput supermena uletjeti u razred i spasiti ih patnje.

Uvijek je zanimljivo osluškivati o čemu majke pričaju međusobno u parku, kakve savjete jedna drugoj daju kako bi olakšale svoju svakodnevicu, ali ni očevi ne zaostaju u istim ovim razgovorima podrške. Na posebno duhovit način je jedna Njemica u svom blogu opisala strah od rastanka sa kćerkicom koja kreće u prvi razred. „I dok ja pakujem paketić za prvačića, u knjižari tražim kistove za likovno te kući lijepim sitne naljepnice sa imenom na bojice, razmišljam: Pa, ja ne mogu vlastito dijete tek tako nakon prvog dana škole dovesti do školske kapije i jednostavno ostaviti samo samcato u školi cijeli dan. 

Ja na to jednostavno nisam spremna. Ja nisam spremna za školu. Ali moja kćerka jeste.“ I dok sigurno s ovom majkom mnogi roditelji dijele osjećaje, ono uzbuđenje pred prvi školski dan nam ostaje svima urezan u sjećanje. Pomno pripremana odjeća da budemo najljepši među školskim drugarima. Prva školska torba o kojoj se mjesecima unaprijed razgovaralo a na kojoj eto mora biti omiljeni lik iz crtanog. Sve su to slatke muke koje, ma koliko nam glavobolje zadavale, na kraju ostane samo sjećanje kojeg se rado prisjetimo.

Možda jednu od najljepših tradicija pred prvi školski dan, kako bi prvačićima smanjili tremu i učinili dan nezaboravnim, praktikuju zemlje njemačkog govornog područja, prvenstveno Njemačka. Naime, još 1810. su, sudeći prema nekim izvorima, roditelji u Njemačkoj napravili prvi paketić za prvačiće, u svijetu poznatu „Schultüte. Od kartona napravljeni veliki cilindar, ukrašen raznim motivima omiljenih dječijih likova, te napunjen slatkišima i školskim potrepštinama koji roditelji te djedovi i bake daju mališanima tik pred polazak u školu. Nekad se smatralo da što je veći paketić, to je bogatija porodica iz koje dijete dolazi. Upravo zbog toga se paketići ne otvaraju u razredu nego na povratku kući, budući da se znalo dogoditi da roditelji slabijeg imovinskog stanja djeci nisu mogli priuštiti slatkiše, nego su u cilindar stavljali ono što su nalazili u datom momentu u kući.

 FOTO: Prvi dan škole u Njemačkoj / spiegel.de

I dok Bosna i Hercegovina te zemlje regiona bilježe alarmantan podatak kako je u novoj školskoj godini upisan najmanji procenat mališana u škole, te da je veliki broj prosvjetnih radnika upravo zbog toga ovaj put ostao bez norme u školama u kojima su radili, jutros su ulice širom BiH bile ispunjene nasmijanim licima mališana koji su se radovali novoj životnoj avanturi. 

Dragi roditelji, vama i vašim mališanima srećan prvi školski dan. Ne pokazujte strah pred novom nepoznatom avanturom nego se radujete sa svojim mališanima, svemu novome što vide i dožive. Znate i sami da od rođenja pa do polaska u školu vrijeme jednostavno proletjelo. Isto tako će proletjeti i ovo, možda jedno od najuzbuljivijih životnih poglavlja. 

IZVOR: https://www.familie.de/kind/erster-schultag-535733.html

Autor: Toni Sarajlić

Frontal