Poštu stradalim radnicima kod spomenika "Zašto?" i ove godine su odali predstavnici RTS-a, predstavnici državnih organa i porodice poginulih.

Nakon minuta ćutanja, u ime Radio-televizije Srbije vijence su položili i svijeće zapalili generalni direktor RTS-a Dragan Bujošević i predsjednik Upravnog odbora RTS-a Vladimir Vuletić, kao i porodice ubijenih radnika. 

Miroslav Medić, brat ubijenog Siniše, obratio se okupljenima zapitavši - Zašto?

"Devetnaest godina već stojimo ovde ispred spomenika ‘Zašto?' da odamo poštu nevino stradalima. Zašto? Zato što su svjetski moćnici i čelnici NATO pakta odlučili da prvi put u istoriji ratnih sukoba bombarduju jednu medijsku kuću i da je proglase za legitimni vojni cilj", rekao je Medić.

Podsjetio je da su NATO avioni bombardovali zgradu u Aberdarevoj ulici, u gusto naseljenom djelu, iako su znali da u njoj ima svake noći između 150 i 160 ljudi - civila koji su profesionalno obavljali svoj svakodnevni posao,

"Tada su na svom radnom mjestu ubijeni naši najmiliji, kolege, prijatelji. Zašto? Zato što nisu bili zaštićeni, zato što o njima niko osim porodica nije brinuo, zato što oni koji su to mogli i koji su po naredbi 37 savezne vlade bili obavezni da urade, nisu preduzeli ništa da zaštite ljude i tehniku. Zato što oni koji su prizivali NATO zločinca da gađaju zgradu RTS-a i da ih čekaju u njoj te večeri, nisu bili tu sa svojim kolegama", rekao je brat ubijenog Siniše Medića.

Upitao je - Zašto nisu imali pravo na život? Zašto nisu imali pravo na svoje porodice?

"Desetoro od njih šesnaest nije bilo udato ni oženjeno. Nisu imali pravo na svoje potomstvo. Nisu imali pravo da se igraju sa svojom djecom", rekao je Miroslav Medić i ukazao da ćute odgovorni ali i tužilaštvo, i pored dokaza koji su mu dostavljeni i još jednom upitao - Zašto?

"Devetnaest godina čekamo odgovor na to pitanje. Duše ubijenih su i sada ovdje sa nama i traže pravdu, nadamo se da će se istina o ovom zločinu ipak saznati", zaključio je Medić.

Zgrada RTS-a u Aberdarevoj pogođena je u noći između 22. i 23. aprila 1999. u 2.06 i tom prilikom je ubijeno 16 radnika RTS-a.

U napadu NATO-a poginuli su: Jelica Munitlak (27), šminker, Ksenija Banković (27), video-mikser, Darko Stoimenovski (25), tehničar u razmjeni, Nebojša Stojanović (26), tehničar u masteru, Dragorad Dragojević (27), radnik obezbeđenja, Dragan Tasić (29), električar, Aleksandar Deletić (30), kamerman, Slaviša Stevanović (32), tehničar, Siniša Medić(32), dizajner programa, Ivan Stukalo (33), tehničar, Dejan Marković (39), radnik obezbeđenja, Milan Joksimović (47), radnik obezbjeđenja, Branislav Jovanović (50), tehničar u masteru, Milovan Janković (59), precizni mehaničar, Tomislav Mitrović (61), režiser programa i Slobodan Jontić (54), monter.

Čelnici NATO-a su tvrdili da je napad bio opravdan, a specijalna komisija Haškog tribunala koja je ispitivala i slučaj bombardovanja RTS-a, nije predložila Tužilaštvu da pokrene krivični postupak.

Stručnjak Amnesti internešenela za Balkan Šan Džouns rekla je na desetogodišnjicu napada da je bombardovanje RTS-a bilo ratni zločin.

"Bombardovanje sjedišta srpske radio-televizije bilo je namjeran napad na jedan civilni objekat i kao takav predstavlja ratni zločin", izjavila je 2009. godine Šan Džouns.

Međunarodna organizacija za ljudska prava "Hjuman rajts voč" saopštila je 2000. godine da nije bilo nikakvog opravdanja za bombardovanje zgrade Televizije.

U znak sjećanja na poginule, u beogradskom Tašmajdanskom parku, kod zgrade RTS-a, podignut je spomenik "Zašto?", kojim porodice i prijatelji stradalih postavljaju pitanje zašto su oni poginuli.

Izvor: RTS