EU integracije BiH
Mogu li se antikorupcijska iskustva zemalja članica EU primijeniti na BiH?
Istraživanje o stavovima građana o problemu korupcije provedeno u 8 zemalja Zapadnog Balkana i Turske, čije je rezultate Centar za istraživačkonovinarstvo predstavio prošlog mjeseca, pokazuje „zabrinjavajuće trendove porasta percipiranog stepena korupcije u zemljama širom regiona, a posebno je negativan trend naglašen u Bosni i Hercegovini.
Građani identifukuju političke lidere kao najkorumpiraniju kategoriju, odmah zatim nosioce izvršne vlasti – ministre.“ Korupcijski pritisak na građane, odnosno iznuđivanje mita je u porastu u odnosu na prethodna istraživanja, pri čemu je 33% građana bilo u poziciji da se od njih traži da izvrše podmićivanje javnih sužbenika. Korupcijski pritisak je osnovni indikator ne samo korupcije u javnoj upravi, već i indikator prisustva koruptivnog okruženja u zemlji. Indikativno je da polovina ispitanika ne vjeruje da je moguće napraviti značajnije iskorake na polju suzbijanja korupcije.
Jasno je da je problem korupcije u Bosni i Hercegovini jedan od najvećih društveno-političkih izazova, sa kojima muku muče sve pore u društvu. Zabrinjavajuće su veliki postotci ljudi koji su na ovaj ili onaj način učestvovali u korupcionaškim radnjama.
Međutim, šta se učinilo da se ove radnje sankcionišu i preduprijede i da li se dobra praksa u zemljama članicama EU može primijeniti i kod nas?
Portparol Direkcije za evrointegracije Marina Kavaz-Siručić tvrdi da je Evropska komisija u Izvještaju za BiH za 2015. godinu u vezi sa problemom korupcije konstatovala da je “Bosna i Hercegovina ostvarila određeni nivo pripremljenosti u borbi protiv korupcije, te da je u 2015. postignut određeni napredak.” Prema istom izvještaju se kaže da je: „Integritet u javnoj službi relativno dobro riješen usvajanjem antikorupcijske politike i akcionih planova, kodeksa ponašanja državnih službenika, pravila o nespojivosti funkcija i osnivanjem Agencije za borbu protiv korupcije“.
Siručićeva objašnjava da i Evropska komisija ima svoj fokus za koji smatra da zvaničnici i institucije u BiH naročito trebaju obratiti pažnju.
“Evropska komisija je istakla da BiH u pogledu borbe protiv korupcije treba naročito obratiti pažnju na to da:
• osigura da se iz budžeta izdvaja dovoljno sredstava za strategiju borbe protiv korupcije i provedbu akcionog plana;
• uspostavi tijela za prevenciju i nadzor na odgovarajućim nivoima vlasti i osigura njihovo funkcionisanje uz koordinaciju Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije;
• poboljša zakonodavni okvir, naročito za finansiranje političkih stranaka, izjave o imovinskom stanju i zaštitu lica koja prijavljuju korupciju;
• uvede strožije kazne u oblasti sprječavanja i borbe protiv korupcije da bi se postigao jači efekat odvraćanja”
Sanita Sivić, stručna savjetnica za odnose s javnošću u Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH nam je rekla da su oni u skladu sa svojim nadležnostima u proteklom periodu incirali nekoliko bitnih procesa iz domena prevencije korupcije koji se mogu smatrati dobrom praksom Evropske unije. Tu se prije svega misli na standardizaciju antikorupcijskih politika na svim niovima i strateško planiranje. Posebno mjesto zauzima proces kreiranja Strategije za borbu protiv kourpcije za period 2015-2019. godina i pratećeg Akcionog plana za njeno provođenje.
„Strategija i Akcioni plan predviđaju provodive, jasne i konkretne ciljeve, koji uvažavaju sve specifičnosti administrativnog uređenja i društva u BiH. Oni su nadogradnja i kontinuitet Strategije za borbu protiv korupcije i Akcionog plana za njeno provođenje (2009.-2014.), usklađeni sa međunarodnim standardima, obavezama zemlje iz ratifikovanih antikorupcijskih konvencija sa domaćim zakonodavstvom, te bazirani na dobrim, domaćim i međunarodnim praksama. Usvajanjem Strategije stvorio se opšti okvir za sistemsku i sveobuhvatnu borbu protiv korupcije“, ističe Sivićeva i dodaje da posebno mjesto u domenu prevencije korupcije zauzima i kreiranje Plana integriteta koji predstavlja savremenu metodu za stvaranje pravnog, etičkog i profesionalnog kvaliteta rada u javnim institucijama, čija je suština plana integriteta da se uspostavi i/ili unaprijedi institucionalni integritet putem samoprocjene rizika od korupcije kojima su podložna pojedina radna mjesta.
Iz Agencije objašnjavaju da postoje i neki apsekti rada Agencije koji predstavljaju i primjere dobre prakse država članica Evropske Unije.
“Pored navedenog želimo još naglasiti neke od aspekata rada ove Agencije a koji su dobra praksa zemalja EU:
- Partnerski odnosi i saradnja sa organizacijama civilnog društva u provedbi antikorupcijskih projekata;
- Razvoj sistema projektnog planiranja za oblast anitkorupcije u BiH gdje ova Agencija po prvi put razvija projektno planiranje kao odraz potreba svih nivoa vlasti za podrškom i pomoći u jačanju kapaciteta za borbu protiv korupcije;
- Razvoj online sistma za prijavu korupcije, zaštitu prijavitelja i sistema za on line izvještavanje o provođenju strateških antikorupcijskih programa”, naglašavaju iz APIK-a.
Suštinsko pitanje političke volje
Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Odbora direktora Transparency international-a, za Frontal je izjavio da je prema svim važnim parametrima koji identifikuju korupciju u jednom društvu, BiH među najgore plasiranim zemljama. On smatra da ukoliko ne postoji politička volja, nijedan zakon nam ne može previše pomoći u suzbijanju koruptivnih djela.
„BiH se već godinama nalazi na začelju svih istraživanja koje mjere percipirani nivo korupcije, ali i na najnižim pozicijama na istraživanju stepena implementacije zakonskog okvira prilikom sprječavanja korupcije. Ja mislim da je suštinsko pitanje u pogledu suzbijanja korupcije pitanje političke volje i stvaranju tražnje da bi se neke promjene desile. Mi smo veliki broj reformi implementirali tako što smo usvajali određene zakone jer je neko mislio da se trebaju usvojiti: EU, nevladine organizacije ili neko treći. Međutim, zakon je samo prvi korak. Zakonom se neće ništa riješiti ukoliko se on ne provodi. Situacija u zemlji treba da ide u tom smjeru da zahtjevi građana postanu artikulisani, kako bi se stvorila tražnja od vlasti da se zakoni koji već postoje počnu primjenjivati“, ističe Blagovčanin.
Autori: G.D. S.B.