Naime, samo pet minuta po vraćanju sa godišnjeg odmora, te nešto više od sat vremena od završetka Dana Republike Srpske, 10. januara oko 1.05 časova ujutro, dva policajca MUP RS su me maltretirali oko 20 minuta. Problem je nastao kada sam se sa velikim ruksakom i dvije manje torbe pokušao mimoići sa policijskim automobilom, na od snijega neočišćenoj stazi iza Autobuske stanice u Banjaluci. Tom prilikom je pojas za ruksak zakačio retrovizor automobila, na šta je jedan od policajaca počeo da galami i pita zašto sam zakačio retrovizor. Dok sam pokušavao da objasnim da nisam imao namjeru, te da staza nije očišćena i da nije bilo prostora, tražio je od mene ličnu kartu. Obzirom da je sve vrijeme galamio i bio izuzetno prost, zatražio sam na uvid njihove policijske značke, jer znam da su policijski službenici obavezni da prije primjene policijskih ovlaštenja pokažu službenu policijsku legitimaciju ili policijsku značku.

Oba policajca su počela da povišenim tonom tvrde da ja na to nemam pravo i da je zakon davno izmijenjen. Znajući da zakon još uvijek nije izmijenjen, želio sam da imam dokaz o ovom kršenju mojih građanskih prava, te sam u rokovnik zapisao registarski broj tablica policijskog automobila. Kada je to vidio, nasilni policajac je izašao iz automobila, oteo mi iz ruku rokovnik i istrgnuo list papira na kojem sam upisao broj registracije. Onda je počeo da viče i da mi se unosi u lice i tijelo, a malo je falilo da padnem u snijeg. Drugi policajac je sve vrijeme potvrđivao tvrdnje svog kolege, ali nije bio uopšte nasilan.

Zatim je maltretiranje nastavljeno tako da sam morao na haubu auta istresti sav sadržaj platnene torbe koju sam imao sa sobom. Za sklopivi švajcarski nož, koji sam izvadio, tvrdio je da može da podnese prijavu protiv mene, iako sam mu objasnio da taj nož redovno ostavljam kod obezbjeđenja u objektima institucija RS. Pitao me je i da li imam dozvolu za fotografisanje, jer je gledao i fotoaparat koji sam imao sa sobom, te da li znam da njega, recimo, ne smijem da fotografišem. Prijetio mi je i da može da me privede i da noć provedem u policijskoj stanici. 

Iako sam do sada u velikom broj slučajeva, privatno i poslovno, dolazio u kontakt sa službenicima policije RS, ovo je ubjedljivo najtraumatičniji, te po mom mišljenju, najnezakonitiji susret sa osobama u policijskoj uniformi. Zbog svih onih časnih policajaca koji svoju dužnost obavljaju u skladu sa zakonom i u cilju zaštite građana Republike Srpske, smatram da ovi policajci trebaju snositi odgovornost za ovakvo krajnje neprimjereno ponašanje.

Uprkos činjenici da me je veliki broj prijatelja, koje sam upoznao sa ovim događajem, upozorio da postoji velika šansa da MUP RS neće uraditi ništa da sankcioniše ovakvo ponašanje policajaca, smatrao sam svojom građanskom dužnošću da o ovom incidentu obavijestim MUP i javnost u Republici Srpskoj. 

Zbog pretrpljenog straha, te straha od moguće osvete izuzetno nasilnog policajca, svoj skori poslovni put ću produžiti privatnim odsustvom izvan Republike Srpske.

Miodrag Dakić