Prenosimo vam paragraf iz teksta hrvatskog istoričara medicine dr Vladimira Bazale, napisanog u vrijeme Sadikovog postepenog „zalaska sa scene" 1936. godine:

„Sadik Sadiković iz Ljubuškog je najpoznatiji narodni nadriliječnik u Jugoslaviji, fanatični i talentirani spekulant, star danas preko 60 godina, „radi„ više od 30 godina, kažnjavan je često, izgleda nepopravljivo. Interesantno je da njega nikada ne pitaju za savjet mještani u Ljubuškom, niti seljaci iz okoline; srez ima svog liječnika, a općina Ljubuški uzdržava odavno još i svog općinskog liječnika kojima se tamošnje stanovništvo obraća. Sadiković se ranije bavio „liječenjem obolenja stomaka„, a od oslobođenja postao je „univerzalni specijalista„ za sve grane medicine. Svijet mu je dolazio na „savjet i liječenje„ sa sviju strana, često po 100 lica dnevno. U godini 1927. dolazilo je često po 15 automobila punih s pacijentima iz Splita, Makarske, Šibenika, Trogira i ostalih mjesta Primorske Banovine, što je poslije naročito iz Dalmacije veoma smanjeno; ali pojava „ići Sadikoviću„ prelazila je kao epidemija na druge krajeve. Dolazili su mu generali, poslanici, viši činovnici, veliki župani, itd., a neki valjda i radoznali. Otac i djed Sadikovića bili su ranari i vidari."

Umro je drugog aprila 1940. u svojoj kući na Žabljaku, nakon duge i teške bolesti. Sahranjen je u haremu Vrbica.

Autor: Stefan Blagić