Vijesti
Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015: Najneizvjesniji izbori
Međunarodni institut IFIMES je povodom 8. parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj od proglašenja nezavisnosti, koji će biti održani 8. novembra 2015.godine pripremio analizu aktuelnih predizbornih događanja.
Poslanici Hrvatskog sabora se biraju neposredno, tajnim glasanjem primjenom proporcionalnog sistema po kojem svaka stranka, odnosno kandidat ima pravo na broj parlamentarnih mandata proporcionalno broju dobijenih glasova. Izborni prag iznosi pet posto. U Sabor se bira 140 poslanika sa teritorije Republike Hrvatske, koja je podijeljena na 10 izbornih jedinica, te se iz svake izborne jedinice bira po 14 poslanika. Ovo su prvi izbori na kome se uvodi preferirani glas.
Na izborima učestvuje 166 kandidatskih lista, od čega je 161 stranačka, a pet je nezavisnih lista. Kandidovano je ukupno 2.311 kandidata, od toga 1.354 (58,59%) muškaraca i 957 žena (41,41 %) žena. Prosjek starosti kandidata je 42,5 godine. Republika Hrvatska ima oko 4,4 miliona stanovnika, birača sa pravom glasa je 3.791.341, s prebivalištem u Hrvatskoj ih je 3.755.065, od čega prethodno registrovanih 21.417. Bez prebivališta u Hrvatskoj (dijaspora – iseljena Hrvatska) aktivno se registrovalo 36.276 birača. Najviše se registrovalo u BiH 21.632, u Njemačkoj 5.882, u Srbiji 1.040, u Švajcarskoj 922, Austriji 862. Dijaspora će glasati u 11.izbornoj jedinici, dok pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo glasanja za osam svojih poslanika i glasaće u 12.izbornoj jedinici. Izborna kampanja trajaće 15 dana i 9 sati i najkraća je od svih dosadašnjih kampanja.
Od 2011.godine aktuelnu vlast u Hrvatskoj je preuzela tzv. Kukuriku koalicija koju čine Socijaldemokratska partija (SDP), Hrvatska narodna stranka (HNS), Istarski demokratski sabor (IDS) i Hrvatska stranka umirovljenika (HUS) uz podršku poslanika manjina.
Polarizovana politička scena
Politička scena u Hrvatskoj veoma je polarizovana i stvorila su se dva snažna politična bloka-koalicije. Desni centar „Domoljubna koalicija“ predvodi opoziciona Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), u kojoj su HDZ, HSS, HSP AS, BUZ, ZDS, HDS, HSLS i Hrast.
Koaliciju lijevog centra „Hrvatska raste“ predvodi vladajuća Socijaldemokratska partija (SDP) u kojoj su SDP, HNS, AHSS, Zagorska stranka i Laburisti.
Politička polarizacija pretvorila u personalnu konfrontaciju između lidera Tomislava Karamarka (HDZ) i Zorana Milanovića (SDP).
Program "Domoljubne koalicije", koji je nazvan „5+ Hrvatska“ sadrži privredni rast, održivi razvoj i zapošljavanje, zdravstvo i socijalnu osjetljivost, pravnu stabilnost i društvo, demografiju, obrazovanje i nauku. Glavni ciljevi programa su zapošljavanje i zaustavljanje trenda iseljavanja iz Hrvatske.
Koalicija "Hrvatska raste" u svom programu naglašava slijedeća područja: privredni rast i poslovnu klimu, blagostanje i socijala, javni sektor, obrazovanje, infrastruktura, zaštita okoliša i održivi razvoj, regionalni razvoj i decentralizacija. Posebno naglašava opasnost dolaska HDZ-a na vlast i na njihove malverzacije, kriminal i korupciju za vrijeme dugogodišnje vladavine i činjenicu, da su jedina stranka protiv koje se odvija kazneni postupak na sudu zbog korupcije.
Pored dva vodeća politička bloka-koalicije „Domoljubna koalicija“ i „Hrvatska raste“ važnu ulogu mogu odigrati manje stranke kao što su: Istarski demokratski sabor (IDS), Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje( HDSSB), Uspješna Hrvatska, Koalicija rada i solidarnosti, Živi zid, OraH, te zastupnici manjina. U izjednačenoj izbornoj trci očekuje se vrlo tijesan izborni rezultat između dvije vodeće koalicije, tako da time dobijaju na značaju manje stranke ukoliko prijeđu izborni prag. Male stranke po običaju izlaze sa velikim zahtjevima prilikom formiranja Vlade. Prema dosadašnjim procjenama, veći koalicioni kapacitet za sastavljanje postizbornih koalicija zasada ima koalicija „Hrvatska raste“. Pri tome je značajna uloga predsjednice Republike Hrvatske kome će prvo dodijeliti mandat za sastav nove Vlade Republike Hrvatske.
Kriminal i korupcija
Iako je dekriminalizacija Hrvatske proces, koji se u Hrvatskoj odvija već niz godina rezultati su još uvijek ispod potrebnih i očekivanih. Kriminal i korupcija su još uvijek rak rana hrvatskog društva, a mediji i ekonomija su samo djelimično slobodni.
Prema Corruption Perceptions Indexu (CPI) organizacije Transparency International Hrvatska je u 2014.godini zauzela 61. mjesto od ukupno 174 države zajedno sa Ganom. Prema slobodi medija (2015 World Press Freedom Index) nalazi se na 58. mjestu od 180 zemalja i statusom zemlje s djelimično slobodnim medijima. Hrvatska je na ljestvici ekonomske slobode za 2015.godinu, koju je utemeljila Heritage Foundation i Wall Street Journal, između 178. država zauzela 84. mjesto, što je ozbiljno upozorenje, da država mora još toga puno poraditi, da poboljša svoju poziciju.
Kriminal i korupcija vezuju se čak i za najviše predstavnike države uključujući predsjednika vlade, potpredsjednika i pojedine ministre, koji su u sudskom postupku ili se nalaze u zatvoru.
Hrvatske vlade od osamostaljivanja pa sve do sada nisu uspjele pronaći odgovarajuća ekonomska rješenja nagomilanih privrednih i društvenih problema, uključujući i aktuelnu Vladu Zorana Milanovića (SDP). Vlada premijera Ive Sanadera (HDZ), čiji je član bila aktuelna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović (HDZ) vjerovatno predstavlja najkorumpiraniju Vladu u kojoj je sedam ministara uključujući premijera Sanadera optuženo za kaznena djela kriminala i korupcije. To je još uvijek velika hipoteka i breme za Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) u sadašnjoj izbornoj kampanji, jer se HDZ-u kao jedinoj političkoj stranci u Hrvatskoj sudi za korupciju. Još uvijek se u toj stranci odvija proces dekriminalizacije te stranke i njenih kadrova.
Izborna kampanja sa naglašenim ličnim uvredama
Izborna kampanja protiče u znaku mnogobrojnih uvreda, vrijeđanja, dezinformacija i brojnih ličnih napada, prvenstveno između dva vodeća politička bloka-koalicije i njihovih personifikacija u Tomislavu Karmarku i Zoranu Milanoviću. Pored toga što je kampanja najkraća od svih dosada, vrlo je malo jasno artikulisanih političkih sadržaja i poruka. Relevantna istraživanja pokazuju, da je hrvatska dijaspora tradicionalno dominantno naklonjena HDZ-u kao i Hrvati iz Bosne i Hercegovine.
Razumijevanje antifašizma još uvijek predstavlja problem za dio hrvatskog društva. HDZ često ne razumije antifašizam, jer kada bi ga razumjeli bdjeli bi i čuvali antifašizam i njegovali antifašističku tradiciju, a ne bi pravili ispade, koji se ponekad mogu ocijeniti kao neofašistički. SDP se još uvijek nije profilisao kao portparol obespravljenih građana Republike Hrvatske, prije svega, radništva.
Da li je ugrožena sekularnost Hrvatske države?
Potpora Rimokatoličke crkve (RKC) i njena uloga u hrvatskom društvu nije uvijek koristila HDZ-u. Vjeronauka u školama, krstovi u državnim kancelarijama, blagoslov državnih investicija opravdano postavljaju pitanje odvojenosti Hrvatske države od Crkve. Sekularnost moderne Hrvatske ugrožena je kroz povlašten položaj RKC u odnosu na druge crkve i vjerske zajednice. Prije 1945.godine oduzeta je značajna imovina Jevrejima u Zagrebu i drugim privatnim vlasnicima. Imovina RKC je skoro u potpunosti vraćena, dok Jevrejima i drugim grupama još uvijek nije vraćena u cjelosti. Predstavnici RKC u svojim propovijedima daju smjernice građanima kako bi trebali glasati na predstojećim izborima, odnosno za koga nikako ne bi trebali glasati sugerišući da ne glasaju za lijevo orijentisane stranke. Kardinal Josip Bozanić u javnom pismu vjernicima prije izbora je zapisao: „da je vjerniku lako donijeti odluku za koga glasovati, dovoljno je kaže, birati je li neka opcija voljna i sposobna braniti ljudski život od začeća do naravne smrti, zauzima li se za slobodu ispovijedanja vjere, shvata li brak i porodicu kao zajednicu muškarca i žene, poštuje li i pomaže li porodicama koje žele imati više djece, ugrađuje li hrišćanske i opšteljudske vrijednosti u odgoj i obrazovanje ili se povodi za novim ideologijama koje ozbiljno štete Hrvatskoj, poštuje li važne institucije države i društva, kako reaguje na primjedbe hrvatskih branitelja, po čemu se vidi da će se u privredi zalagati za napredak i opšte dobro, a ne za uske stranačke i privatne interese te imaju li želju i snagu povezati Hrvate u Hrvatskoj i izvan nje“.
Hrvatska se nalazi pred ekonomskim krahom i sasvim sigurno ne može izvršavati enormne finansijske obveze, koje su proistekle iz ugovora sa Svetom stolicom što zahtjeva redefinisanje potpisanog ugovora sa Vatikanom.
Potpora njemačka kancelarke Angele Merkel (CDU) i drugih prepoznatljivih evropskih političara desne orijentacije (EPP) ne može pomoći HDZ-u, kao ni podrška evropskih socijaldemokrata (S&D) SDP-u, jer su izbori prvenstveno hrvatsko unutrašnje političko pitanje.
Hrvatskoj prijeti bankrot
Hrvatski javni dug je premašio gornju dozvoljenu granicu iznad 80 posto GDP-a. Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi. Deficit uglavnom pokriva iz tri izvora, a to su: turizam, doznake Hrvata iz inostranstva i rasprodaja vlastitih nekretnina. Turizam je, smatraju ekonomisti, vrlo ranjiv sektor kojeg mogu uzdrmati ekonomska kriza, trenutna izbjeglička kriza, klimatske ili političke prilike ne isključujući nestabilnost i prisutnost terorizma u regiji.
Kakva je vlada potrebna Hrvatskoj?
Analitičari upozoravaju, da je Hrvatskoj potrebna vlada, koja nije ideološki opterećena lijevom ili desnom krajnosti, nego vlada koji će osigurati opšti društveni konsenzus za brojne prijeko potrebne reforme i koja će povratiti izgubljeno povjerenje građana u politiku i institucije hrvatske države. Vrlo je važno da nova vlada radi na nacionalnom pomirenju, koja vuče svoje korijene iz 2.svjetskog rata (1941-45) kao i pomirenju iz proteklog Domovinskog rata (1991-95). Zakašnjelo provođenje lustracije u Hrvatskoj poslije 25 godina od uvođenja višestranačkog sistema bilo bi štetno i vjerovatno bi bilo zloupotrijebljeno za unutarnjopolitičke obračune.
Povezivanje i saradnja različitih političkih subjekata u izvođenju Hrvatske iz ekonomske krize i postizanje ekonomskog prosperiteta i rješavanje nezaposlenosti mladih je prostor gdje predsjednica države može odigrati ključnu ulogu.
Pojedine političke opcije i pojedinci/kandidati tokom kampanje pokušavaju manipulisati "domoljubljem" i zbog toga se opravdano postavlja pitanje redefiniranja uloge domoljublja u hrvatskom društvu, pošto je nerijetko domoljublje bilo paravan za kriminal i pljačkanje društvene (državne) imovine.
Konačno je došlo vrijeme, da Hrvatska zaključi sa periodom nacionalnog romantizma. Hrvati imaju svoju nacionalnu državu, osigurati moraju njenu budućnost za generacije koje dolaze. Novoizabrana vlada moraće se suočiti sa brojnim problemima. Naglašavanje istorijskih podjela među Hrvatima je vraćanje u prošlost. Hrvatskoj je potrebna budućnost. I drugi narodi imaju svoje istorijske podjele i traume, ali rijetko ko naglašava prošlost na račun svoje budućnosti kao što je to u slučaju Hrvata i Hrvatske. Takva politika vodi državu u stanje štetnih ideoloških podjela, uz opasnost vječitog dužničkog ropstva zbog neodgovorne politike zaduživanja i nekontrolisane javne potrošnje u periodu vladavine posljednjih nekoliko vlada. Ubrzano je potrebno poboljšati konkurentnost hrvatske privrede, na takav način mnogi prisutni problemi mogli bi se lakše riješiti.
Stručnjaci smatraju da su Hrvatskoj potrebne ustavne promjene, a mišljenja se razilaze kada je u pitanju sadržaj i obim ustavnih promjena.
Najneizvjesniji izbori do sada
Milanović je pokušao iskoristi izbjegličku krizu, jer je očito procijenio da bi ljudi bez prava glasa (izbjeglice) mogli uticati na rezultate izbora. Odstupanje od Arbitražnoga sporazuma o granici sa Slovenijom bio je dodatni impuls, da poveća domovinsku retoriku i anulira retoriku HDZ-a, koja je "prisvojila" pravo na domoljublje. Verbalni konflikt sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem (SNS) je iskoristio za strateški pomak u izbornoj utrci. Slično je, ali sa manjim intenzitetom iskoristio u verbalnom konfliktu sa mađarskim premijerom Viktorom Orbánom (Fidesz). Analitičari su ocijenili, da Milanović pokušava biti desničar na socijaldemokratski način. Odnosi sa susjedima biće izazov i test za novu Hrvatsku Vladu, jer još uvijek Hrvatska ima naslijeđenu i definisanu državnu granicu jedino sa Mađarskom, dok sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom nema definisane granične crte i potpisane međudržavne sporazume o granici. Najavljena gradnja Pelješkog mosta, koji bi preko ostrva Pelješacpovezao Hrvatsku sa Dubrovačkom regijom, koja je sada povezana cestovnom komunikacijom preko Bosne i Hercegovine odnosno područja opštine Neum, mogla bi zaoštriti odnose sa Bosnom i Hercegovinom.
Prema relevantnim istraživanjima oba vodeća politička bloka-koalicije „Domoljubna koalicija“ i koalicija „Hrvatska raste“ su poprilično izjednačena i završnica kampanje će odlučiti tko će biti relativni pobjednik predstojećih parlamentarnih izbora. Zbog toga bi bilo veoma važno da dođe do televizijskog sučeljavanja između predvodnika oba bloka-koalicije Karamarka i Milanovića. Dodatna mobilizacija birača oba vodeća politička bloka u konačnici kampanje može utjecati da veliki broj manjih političkih stranaka ne pređe izborni prag od pet posto.
Glasovi zastupnika iz manjinskih nacionalnih zajednica mogu prevagnuti prilikom sastavljanja koalicije, koja će formirati novu Vladu Republike Hrvatske.
Izvor: http:ifimes.org