Kineski jedinci, zbogom. Strpite se još devet mjeseci, možda će stići sestra ili brat. Zvanični Peking minule nedjelje je ukinuo kontroverznu „politiku jednog djeteta”. Svim bračnim parovima je dopušteno da imaju dvoje djece.

Cilj promjene ove politike jeste da se ispravi neravnoteža između muškaraca i žena i da se podmladi kineski prosjek stanovništva. Ova značajna odluka uslijedila je poslije početka ublažavanja kontrole rađanja prije dvjie godine kada je Peking dozvolio parovima – u kojima je jedan od roditelja jedinac – da imaju dvoje djece.

Drastična kontrola rađanja u Kini uvedena je 1979. godine kako bi se smanjila stopa nataliteta i usporio rast broja stanovnika. Nakon 36 godina stroge primjene, ova državna mjera je, napokon, uzrokovala zabrinutost zbog sve veće prosječne starosti kineske populacije.

Nova demografska politika u Kini, koja porodicama dozvoljava da imaju dva djeteta, povećaće broj novoređene djece za 2,5 miliona godišnje, što će uticati na porast godišnje potrošnje za 75 milijardi juana (11,8 milijardi dolara), ocjena je kineskih stručnjaka.

Kritičari, pak, smatraju da je ukidanje politike „jedna porodica, jedno dijete” zakasnilo i da neće imati željeni efekat, pošto se procjenjuje da će do polovine ovog vijeka trećina Kineza imati više od 60 godina, dok će se drastično smanjivati broj radno sposobnih stanovnika.

Oko 90 miliona porodica moglo bi da se kvalifikuje za novu politiku dvoje djece, što će doprinijeti porastu broja stanovnika na oko 1,45 milijardi do 2030. godine, objavila je Nacionalna komisija za planiranje porodice, prenio je Rojters.

Kina, kao najmnogoljudnija zemlja, prema zvaničnim podacima, krajem prošle godine imala je 1,37 milijardi stanovnika.

Zahvaljujući tome što je priraštaj stanovništva uskladila s materijalnim mogućnostima zemlje, Kina je iz siromaštva izvukla najmanje 230 miliona ljudi. S druge strane, rigidni državni propis, kojima se ograničavalo pravo na porod, predstavljao je i drakonsku kaznu milionima Kineza koji obožavaju djecu.

Decenijama je Kina strogo sprovodila politiku jednog djeteta, koja je rezultirala prisilnim pobačajima i čedomorstvima širom zemlje, ali je proteklih godina ta politika ublažena, pa je nekim parovima bilo dozvoljeno da imaju i drugo dijete, dok je drugima to bilo dopuštano pod uslovom da plate novčanu kaznu za prekršaj.

Visina kazne za rađanje drugog djeteta uglavnom je zavisila od strogosti lokalnih vlasti i socijalnog položaja prekršilaca. Kazna za kršenje uglavnom se svodila na desetostruku vrijednost prosječnog godišnjeg prihoda jedne porodice.

Najveću globu platio je kultni filmski reditelj Džang Jimou (64) koji iz dva braka ima dva sina i dvije ćerke. Slavni autor „Heroja”, „Kuće letećih bodeža”, „Prokletstva zlatnog cvijeta”... i spektakularnih ceremonija otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. – prošle godine platio je rekordnu kaznu od 7,5 miliona juana (1,2 miliona dolara) za četvrto dijete.

Dosad, doduše, nije bilo zvaničnog objašnjenja šta se događalo s „običnim smrtnicima” – bračnim parovima koji nisu htjeli ili nisu mogli da plate globu. Vladina komisija za stanovništvo i planiranje porodice otkrila je svojevremeno da se „politike jednog djeteta” pridržava zapravo samo 37 odsto bračnih parova i da je u 19 (od 29) provincija seljacima bilo dozvoljeno i drugo dete.

U najmnogoljudnijoj zemlji svijeta danas ima 20 miliona više dječaka od djevojčica. Kako su muška djeca u Kini poželjnija kao nasljednici porodičnog imena, često se dešavalo da se kineski parovi odluče na abortus kada saznaju da će dobiti ćerku. Tako je kineska politika rađanja jednog djeteta stvorila i generaciju „razmaženih carevića”, tj. samoživih jedinaca kojih danas ima više od sto miliona.

Osim toga, Kina ubrzano stari: do sredine ovog vijeka imaće skoro pola milijarde ljudi starijih od 45 godina. Kineska vlada računa, ipak, da je politika jednog djeteta dosad spriječila najmanje 400 miliona rađanja – što je jednako ukupnom broju stanovnika SAD i Meksika – i tako doprinijela meteorskom ekonomskom razvoju.

Na Zemlji danas živi 7 milijardi ljudi, ali će do 2050. godine biti najmanje 9 milijardi. Po ocjeni eksperata Fonda UN za razvoj stanovništva, najnaseljenija zemlja planete i dalje je Kina – 1,37 milijardi stanovnika. Za njom slijedi Indija s milijardu i 280 miliona. Računa se da će 2050. godine u Kini živjeti 1,6 milijardi ljudi.

Od 1949. godine, kada je u Kini bilo pola milijarde ljudi, stopa rađanja je pretrpjela niz oštrih skokova i padova, što je rezultiralo neadekvatnom starosnom strukturom. Demografski zaokret od mnogočlanih porodica, pod strogim patrijarhom, u tročlane porodice, okrenute samo jednom detetu, imaće zabrinjavajući efekat na kinesko društvo, slažu se stručnjaci.

Negativna posljedica kineskog zakona o planiranju porodice, sem izuzetne disproporcije polova, biće i starenje društva što će dodatno opteretiti penzione i zdravstvene fondove. Već danas polovina kineskih 60-godišnjaka živi sama, što je nekada bilo nezamislivo kada su četiri generacije živjele pod jednim krovom. Danas zato postoji takozvana obrnuta piramida, gdje jedno dijete ima odgovornost da se stara o dvoje roditelja i četvoro baba i deda. To je velika glavobolja i za zvanični Peking, pogotovo što je nezaposlenost u porastu i što sve više Kineza hrli u gradove u potrazi za poslom.

Ipak, kineski jedinci, zbogom. 

Izvor: Politika.rs