Reporteri časopisa "Moje selo" posjetili su najbrojniju trebinjsku porodicu Lečići iz sela Ždrijelovići. U toplo podne treće avgustovske suboto stigosmo u selo, gdje se u pristranku, kraj lijepog plodnog i širokog kraškog polja, smjestila povelika kuća, puna radosti i ljubavi. Dočekaše nas Lečići sa osmijehom i dobrodošlicom, ljubavlju, kafom i rakijom, kako je to ovdje običaj od vajkada.

Razgali nas topao doček pa poteče priča o životu, mukama, ljepotama, vremenu i nevremenu, o siromaštvu i bogatstvu i još koječemu. Volim reči da sam vrlo bogat, imam punu kuću radosti, punu kuću djece. Rastu djeca. Troje najstarijih već su studenti u Beogradu, Banjaluci i Trebinju, a ove godine će i četvrto da ima se pridruži, kaže Risto, a vesele mu oči pletu po djeci i ikonama na zidu.

"Gusle mogu sve što čovjekova duša ište"

Pitamo Ristinu suprugu Radmilu kako izlaze na kraj s djecom, a ona kaže da djeca nisu problem ili obaveza, već neizmjerna streća i radost, što nam potvrđuju i nasmijana dječija lica koja nas znatiželjno posmatraju.

Kažimo da su Ristina djeca Danka, Milica, Stanka, Radovan, Milijana, Radmila, Blagoje i Božo velika radost svih Lečića ni ne samo Lečića, nego i cijelog Ljubomira. Ristu zbog predivnog glasa i stasa poznaje cijela Hercegovina, jer je proslavljeni guslar koji često učestvuje na dobrotvornim koncertima. On kaže da tad njegova muzika donosi višestruko dobro. Za njga su svi prvo čuli kao za narodnog guslara, koji svojim pjesmama razgali i najtvrđa srca, a mnogi ga poznaju i po tome što je otac osmoro djece. Risto u duši nosi nevjerovatnu blagost, a s lica ne skida osmijeh. Kako i ne bi tako bilo kad ga dočekuje kuća puna kćerki i sinova. Pjesnik bi rekao, ko rumene jabuke.

"Gusle mogu reći sve što čovjekova duša ište, njihov deseterac je kao živa riječ najboljeg pjesnika. uz pjesme koje su uz gusle opjevane zabilježena je istorija našeg naroda i niko je ne može bolje i stvarnije opisati. Kad guslar preko struna prevuče gudalo i pusti glas, otvore se čitanke iz kojih se vijekovi, bojevi i ratovi, stradanja i nadanja. Sve to gusle mogu reći, a govorile su kroz vijekove i govoriće i dalje", kaže Risto.

Priča da njegova porodica živi životom predaka i čuva običaje rodnog kraja.

Sa Straduna u hercegovački krš

Prenoseći ljepotu gusala i njihovog svjedočenja o vremenu, zvuk Ristinog instrumenta čuo se i na Kosovu, gdje je ovaj kršni hercegovac išao u konvoju ljubavi koji je u Gračanicu nosio pomoć srpskom narodu prikupljenu u akciji "Kad bi hljeba bilo više". Na svakom odmorištu od Banjaluke do Gračanice Risto je plijenio pažnju, a njegovu pjesmu hvalili su i stari i mladi.

Ristina supruga Radmila, inače diplomirani ekonomista, koja je poslije studija u Dubrovniku i šetnje na daleko poznatom Stradunu odabrala da živi i stvara porodicu ovdje u  hercegovačkom kršu. Kaže da je doživjela blagodet kakva se samo poželjeti može - prelijepa djeca i zdrav život tamo gdje trave mirišu, a ptice pjevaju i ljubav cvjeta.

"Velika radost je kada nas jedanaestero, to jest suprug, njegova majka, ja i osmoro naših ptića sjednemo za sto, ili kada se po našem imanju damo za poslom znajući da jedni druge imamo, da se volimo i da smo porodica koja ljubav u sebi gaji i nesebično je daruje drugima. Moji i Ristini djedovi imali su ukupno 37 djece, pa smo se i mi odlučili da ne budemo mnogo manje plodni i rodni, kako se to kaže. I evo najsrećniji smo, djeca su neopisiva radost, i oko njih sve je puno ljubavi", priča Radmila i pogledom miluje petoro prisutne djece.

Lečići obrađuju pet hektara zemlje, a i ove godine, iako je dug sušni period, imaju dovoljno i paradajza i paprika, i dinje i slatke lubenice, a i kukuruz se zeleni, dok krave pasu dobru travu, pa će biti i sira i jogurta i kajmaka za sve.

Složna i velika porodica u rodnom selu drži tridesetak ovaca i sedam krava. Jagnjad su prodali, a rekoše da ih je bilo pedesetak ove godine.

Na našu molbu domaćin uze gusle u ruke pa uz pratnju sina Blagoja zapjevaše.

"Zapjevajmo onu staru o Milošu i Lazaru..." ječalo je poljem i pristrankom, a pjesmi se pridruži jeka zvona sa obnovljene crkve u Ždrijelovićima, pa postadosmo svjesni ljepote sela i Hercegovine  i življenja daleko od gradske vreve i jurnjave koja nikuda ne vodi.

Izvor: Moje selo