U toj muftijinoj dihotomiji, bogoljub, onaj koji ljubi Boga, ljubi i sva Božja stvorenja – ne siječe im glave. Vjeroljub, onaj koji ljubi vjeru, može postati zaslijepljen tom ljubavlju i početi da istrebljuje „nevjernike” kako bi dokazao odanost vjeri. Svaka religija ima svoje bogoljube i veroljube, ali nijedan Bog, kako god ga zvali, nije Bog mržnje, nego ljubavi, Jusufspahićeva je poruka.

Zbog toga srbijanski muftija u rabinu Isaku Asijelu i svešteniku Aleksandru Sekuliću, iz kabineta srpskog patrijarha, ne vidi „nevernike”, već prijatelje s kojima voli da popije kafu. Gdje drugdje nego na Dorćolu, dijelu Beograda za koji je muftija sudbinski vezan. Ne samo zbog toga što se tamo nalazi stara muslimanska bogomolja Bajrakli džamija, već zato što mu je, dok je tamo odrastao, Dorćol ušao u krv i dao ovom vjerskom velikodostojniku specifičan šeretsko-mangupski šmek kojim je začinio ozbiljnost i dostojanstvo vjerske funkcije na kojoj se nalazi.

Muftija Jusufspahić tako se 2010. godine mangupski ispriječio namjeri vjeroučitelja Islamske zajednice u Srbiji, koju je predvodio muftija Muamer Zukorlić, s kojim je često razmjenjivao teške riječi, da napravi protest ispred zgrade Vlade Srbije u Nemanjinoj. Vjeroučitelji su htjeli da pokažu da su diskriminisani jer ih nema na listi Ministarstva prosvjete, a Jusufspahić je okupio svoje imame da pokaže da diskriminacije nema. Novinarima je košarkaškim žargonom objasnio: „Oni su htjeli da daju tricu, a mi ćemo im sada lupiti bananu”. Ponekad, inače, govori kao da je sjedio u kafani s piscima Stanislavom Vinaverom ili Rastkom Petrovićem. Kao kada, na primjer, novinara pita: „Kad je crta smrtna?”, doslovno, ali lucidno prevodeći odomaćeni engleski izraz „deadline”, krajnji rok.

Za svog oca starog muftiju Hamdiju Jusufspahića rekao je da je cijeli život bio na vjetrometini. Danas, kada je Muhamed Jusufspahić postao jedan od najprepoznatljivijih muslimana u Srbiji, slično kao i njegov otac, s tim statusom naslijedio je i onu vjetrometinu. Kada za jedan nedeljnik izjavi „ja sam srpski patriota”, dio muslimana u Srbiji napada ga da je poslušnik režima, dok dio branitelja srpstva analizira pridjev „srbijanski” iz njegove titule. Napadaju ga i zbog toga što je musliman i zbog toga što je patriota.

Posljednjih mjeseci Jusufspahića nezvanično najavljuju kao prvog ambasadora Srbije u Saudijskoj Arabiji. Sudeći po rijetkim izjavama koje je tim povodom davao medijima, Muhamed Jusufspahić voljan je da svojoj kolekciji balkanskih vjetrova doda i one pustinjske.

Izvor: Politika.rs