Ukoliko Hrvatska zatraži ekstradiciju, a crnogorsko pravosuđe taj zahtjev usvoji, general Borislav Đukić biće pedeseti Srbin izručen Hrvatskoj zbog optužbi za navodne ratne zločine počinjene tokom ratnih sukoba devedesetih godina. Crna Gora je dosad uhapsila šestoricu Srba, trojicu je predala Zagrebu, dok je u jednom slučaju to odbila da uradi. Istovremeno, prema podacima „Veritasa”, Srbiji nije izručen nijedan osumnjičeni za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom. Po potjernici srpskih organa hapšeni su samo oni osumnjičeni koji su se zatekli na teritoriji Srbije.

U slučaju Đukića, Srbija praktično ne može ništa da uradi, pa ni da, bar formalno, zatraži da joj se ovaj general izruči. Naime, kako objašnjavaju za „Politiku” u Tužilaštvu za ratne zločine, u Srbiji se ne vodi krivični postupak protiv njega, te zato Beograd ne može ni da traži njegovo izručenje.

Dakle, slučajno ili ne, tek pred obilježavanje dvadesete godišnjice „Oluje” u Hrvatskoj se najprije našao Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan. Poslije devet godina duge pravne bitke, Australija je izručila Vasiljkovića, koji je inače njen državljanin.  

Predsjednik „Veritasa” podsjeća da je iz Irske, u toku prošle nedjelje, Hrvatskoj izručen i Srbin Đorđe Stojaković, optužen da je u Erdutu počinio ratni zločin nad zarobljenicima.

„O tome nije bilo riječi u javnosti. Taj postupak je još jedan primjer da izručenje iz jedne zemlje EU u drugu, među kojima je sad i Hrvatska, teče daleko brže i jednostavnije”, navodi Štrbac.

Konačno, u subotu uveče je na aerodromu u Tivtu uhapšen general Borislav Đukić. Spisak onih koje Hrvatska potražuje za navodne ratne zločine tu se ne završava. 

„Na spisku onih koji su pod istragom, optužbom ili su osuđeni, čiji je presjek posljednji put napravljen 31. marta 2013, nalazi se 1.577 lica. Zbog sumnje za ratne zločine počinjene od 1991. do 1995. godine preko Interpola je do sada uhapšen 151 pripadnik srpskih jedinica u zemljama širom svijeta. Od tog broja, 49 osoba je izručeno Hrvatskoj, a protiv 18 su postupci obustavljeni i oni su oslobođeni optužbi”, objašnjava Štrbac.

Prema njegovim riječima, Đukić je znao za optužnicu kojom ga Hrvatska tereti za miniranje brane na jezeru hidrocentrale „Peruča” kod Sinja, ali zbog toga nikada u Crnoj Gori, ali ni u zemljama Evropske unije nije imao problema. Štrbac ističe i da nema tajnih optužnica, tako da svako koga potražuje Zagreb može to da sazna.

Na istoj optužnici sa generalom Đukićem je, kako kaže Štrbac, i bivši komandant Vojske Republike Srpske Mile Novaković. Srbiji je predmet protiv Novakovića ustupilo Državno tužilaštvo Hrvatske, koje ga je teretilo da je od septembra 1991. do 28. januara 1992. naredio miniranje i potapanje hidroelektrane „Peruča” i učestvovao u tome. Hrvatska je dostavila snimak telefonskog razgovora generala Ratka Mladića, na osnovu čega je optužen Novaković. Poslije vještačenja sprovedenog u okviru postupka u Srbiji, 2007. godine je utvrđeno da Novaković nije prenosio naredbe za rušenje brane „Peruča”, pa je krivična prijava protiv njega odbačena. Hrvatsko pravosuđe odmah je odgovorilo da ih ne obavezuje ocjena srpskih kolega.

Za razliku od vlasti u Zagrebu, kojima ne pada na pamet da Srbe optužene za ratne zločine prepuste pravosudnom sistemu Srbije, Beograd je mnogo kooperativniji. Početkom prošlog mjeseca hrvatski državljanin Veljko Marić, koji je u Srbiji osuđen na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv srpskih civila počinjenog 1991. godine u selu Rastovac kod Grubišnog Polja, predat je Zagrebu. Marić je uhapšen na granici sa Bugarskom u aprilu 2010. godine.

Srpske vlasti pustile su i Iliju Jurišića, koji je takođe bio osuđen na 12 godina zatvora zbog napada na kolonu JNA u Tuzli u maju 1992. Tada su, podsjetimo, poginula 92, a ranjena 33 vojnika. Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu Jurišiću i naložio ponovno suđenje, a on je pušten da se vrati u BiH sa obavezom da se odaziva na suđenja. Zanimljivo je da je Jurišić pušten dan uoči posjete Hilari Klinton Beogradu 11. novembra 2010, poslije čega su mnogi optuživali tadašnju vlast sa Demokratskom strankom na čelu da je podlegla pritisku Vašingtona.

Analitičar Dragomir Anđelković nema dilemu da su najnovija hapšenja Srba na neki način povezana sa hrvatskom proslavom „Oluje”.  

„Hrvatima je potrebno da svoje zločine stalno pokrivaju pričom o našim zločinima i onda im je najpogodnije da imaju sudske procese.

General je žrtva kao što je to mogao biti bilo ko drugi”, ocenjuje Anđelković.

Srbija je, kako kaže, prošla kroz više godina stalnog savijanja glave i izvinjavanja za navodne zločine, zbog čega je i stvorena atmosfera u regionu i šire da su mogući svi kompromisi na našu štetu.

„Naše potjernice se ne primjenjuju, a na tuđim se insistira. To je samo posljedica našeg višegodišnjeg ponašanja, jer smo mi prizivali dvostruke standarde. Možda će nešto početi da se mijenja poslije srebreničke rezolucije jer je Srbija prvi put pružila žestok otpor i stala na put hrvatskoj propagandi obraćanjem svjetskim liderima u vezi sa proslavom ’Oluje’”, kaže Anđelković i dodaje da bi nekome sutra moglo da padne na pamet da traži i srpski državni vrh.

Izvor: Politika.rs