Turska se oporavila tek nakon što se povukla sa Balkana, i to je bio jedan od njenih najispravnijih istorijskih strateških poteza. Opet, Austro-Ugarska, vjekovna imperija, propala je kad je u punom kapacitetu prodrla na Balkan. Amerika je za dvjesta godina postala svjetska super-imperija, označena progresom u svakom vidu, međutim bilo je dovoljno samo dvadesetak godina da se intenzivnije umješa u balkanske stvari-i počela je da slabi i opada.

Šalu na stranu, očigledno je i većina je svjesna da na Balkanu nešto "ne štima". To je, s jedne strane, teško filozofsko pitanje na koje vodeći mislioci i umjetnici vijekovima traže odgovor, i uglavnom su nemoćni pred njim. S druge, pak, strane, problem je dosta i jednostavan i svodi se na to da je "balkanizam" u principu odsustvo civilizacije i elementarnih vrijednosnih principa, a kako ostatak svijeta posmatra ovaj prostor.

Republika Srpska bi mogla da načini iskorak ukoliko se debalkanizuje, odnosno ukoliko uspije da, s jedne strane, zadrži i njeguje afirmativne tradicionalne vrijednosti ljudi koji u njoj žive, ako bi, s druge strane, bila u stanju da napravi beskompromisan otklon od negativnih balkanskih osobina.

To znači da ona treba da se vrijednosno izdigne iznad Balkana.  Ona ne treba da bude zatvorena u sebe, da se plaši svega drugačijeg, da bude frustrirana i kompleksirana. Ona treba da uđe u novu fazu svoje evolucije, koja će sad biti utemeljena na duhovnom i materijalnom napretku njenih građana, koji jedini mogu i trebaju da budu nosioci suvereniteta. Ona treba da bude mjesto koje je slobodno i otvoreno za ideje i preduzetnički zanos, odnosno mjesto gdje ljudi mogu da zarade. Ona treba da spaja regiju. Ali, ne samo to-ona bi mogla i da unaprijedi odnose u regiji, ma koliko to zvučalo sad utopistički.

Republika Srpska ne treba da ima problem sa ljudima bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Štaviše, ona treba suštinski da insistira na slobodi nacionalnog, vjerskog i svakog drugog civilizacijskog izbora i opredjeljenja. Kad uđe u tu fazu da se u njoj više poštuju prava bilo koje etničke ili vjerske skupine nego bilo gde drugo na Balkanu, kad njeni zakoni budu takvi da je u njoj moguće lakše i brže raditi biznis bilo gde nego na Balkanu i kad postane vrijednosna i ekonomska lokomotiva cijele regije-Republika Srpska će biti primamljiva za sve i niko neće postavljati pitanje da li ona treba ili ne-većina će htjeti da joj se priključi, a ne da je osporava.

U tom pravcu bi bilo dobro da se usmjeri nesporna patriotska energija i potencijal ljudi u Republici Srpskoj. Oni od nje, prije svega, treba da prave vrijednosnu zajednicu. Dakle, zajednicu koja je konstituisana na afirmativnim vrijednostima, koje su potpuno prihvatljive, kao takve, svim normalnim ljudima. Mnogi ljudi ovdje ne vole previše neke razvijene zemlje, ali bi rado da odu tamo, jer tamo postoji okvir koji im omogućuje da rade, da stiču i da napeduju, nezavisno od političke ili neke druge pripadnosti koja supstituiše marljivost, angažovanost i znanje.

Bilo bi dobro da to bude i izbor ljudi u Srpskoj. Zapravo, to je jedini pravi izbor koji nudi bolju budućnost i građana i Srpske. Sve ostalo je nastavak propadanja sa kojim smo kao ljudi i društvo već nemilosrdno suočeni.

S druge strane, ovo je veoma važno da se podvuče: samo ovakav afirmativan koncept može inspirisati i angažovati kreativne, funkcijama neopterećene i ljude koji do sad nisu željeli da se politički eksponiraju. Trenutni politički diskurs, teme koje su dominantne, ljudi koji vode politiku-sve to je ubilo želju onih koji zbilja vrijede da daju svoj doprinos ozdravljenju društva. A ozdravljenja zajednice nema ako u tome ne učestvuju oni najsposobniji. Da bismo njih ponovo uključili u proces, moramo da mjenjamo glavne teme i moramo tim ljudima da ponudimo koncept koji ima smisla. A takav koncept može jedino da bude razvojni, kreativni i okrenut budućnosti. Civilizacijski i pozitivan. Neopterećen drugima, fokusiran na sopstveni napredak i razvoj.

Zbog toga treba da za trenutak da napustimo Balkan u našim glavama. Da se okrenemo budućnosti, kreiranju razvojnih šansi i radovanju danima koji dolaze. Prošlost je vrijedna poštovanja i iz nje treba učiti, ali čovjek koji stalno gleda unazad je živi mrtvac. Ovo je postalo društvo hodajućih zombija zato što su političari, mediji i eksponirani intelektualci nametnuli teme koje su zarobile kreativne potencijale ljudi. Stalno se vrtimo oko ratova i mržnji, a u takvom ambijentu možete ili da obolite ili da pobjegnete s tog mjesta. To se nekako i desilo, ljudi ovdje ili pobolijevaju ili emigriraju.

Umjesto toga, nova ideja mora biti bazirana na vjeri da je moguće čak i ovdje graditi nešto solidno, nešto što ima smisla. Treba prestati sa gledanjem u tuđe dvorište, sa ogovaranjima, tračanjima, sitnim sujetnim udarcima ispod pojasa. Svi smo mi rođeni sa potencijalom i za konstrukciju i za uništenje i krajnje je vrijeme da pokažemo i svoju svjetlu stranu.

NOVA SRPSKA