Snježana Kordić je naglasila i da lične koristi od podjela u jeziku, a time i u školama, u navedenim zemljama imaju domaći lingvisti i političari.

Svoju tezu da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, zapravo, govori jedan te isti jezik zasniva na lingvističkim kriterijima.

"Ljudi koji međusobno tečno razgovaraju, ljudi koji se, dakle, razumiju potpuno kad razgovaraju, oni govore zajedničkim standardnim, policentričnim jezikom. I svim ljudima je u stvari potpuno jasna i razumljiva naša situacija, kad se uporedi sa situacijom Austrijanaca i Nijemaca, koji su različite nacije, a govore zajedničkim jezikom, unutar kojeg postoje prepoznatljive, nacionalno prepoznatljive razlike. Ili kad se uporedi sa situacijom Amerikanaca i Britanaca, koji su takođe različiti narodi, a govore zajedničkim jezikom, unutar kojeg postoje prepoznatljive razlike", objasnila je Kordić za RSE.

Dodaje da se upravo ljudi koji su lingvisti kao ona suprostavljaju njenoj tezi. Tvrdi da su oni "domaći lingvisti, koji iz zamagljivanja naše jezične situacije izvlače niz osobnih prednosti".

"To su, na primjer, da ministarstvo financira njihove projekte, radna mjesta, putovanja, knjige, zato što su uvjereni u ministarstvu da će nacija propasti ako govorimo zajedničkim jezikom. To je, naravno, netačno. Vidimo da niz nacija u svijetu govori istim jezikom kao i druge nacije, a pritom postoje i uopšte ne propadaju, ne ide im loše ni na kulturnom niti na bilo kojem drugome planu", rekla je Kordić.

Jezik je odavno jedno veliko, osjetljivo političko pitanje, pogotovo u Bosni i Hercegovini koja je podijeljena po etničkim linijama. Često se mogu čuti i razmišljanja: “u redu, to je jedan jezik, ali zašto se onda ne bi zvao 'bosansko-crnogorski', a ne 'srpsko-hrvatski'. Kordić kaže da su i političari, kao i lingvisti, jedna interesna grupa, koja izvlači razne prednosti iz zamagljivanja jezične situacije

"Dakle, političari, evo, na osnovi toga, što se navodno govori različitim jezicima, razdvajaju djecu u školama po nacionalnoj pripadnosti, pod izgovorom da je to različit jezik. Zašto to rade političari? Jer, jezik je očigledno izmišljeni razlog za razdvajanje. To rade političari zato što žele uzgajati predrasude, međunacionalone predrasude, jer računaju da će time osigurati sebi sigurne glasače na izborima", navela je Kordić.

Dodala je da, kada je u pitanju naziv jezika, naziv za ovaj jezik postoji u lingvistici 150 godina, otkako postoji moderna lingvistika. Nisu ga dali ni Hrvati, ni Srbi ni Bošnjaci ni Crnogorci, nego je došao s njemačkog govornog područja i dat je po uzoru na druge dvodjelne oznake kojima se naziva jezik, gdje se imenuju rubni dijelovi, a centralnu zonu nije nužno ni navesti kad su poznati rubovi. 

Kada su u pitanju “novotarije” u jezicima u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, Kordić kaže da, iako se ovakvi trendovi nastave, za 50 godina, nećemo govoriti sasvim različitim jezicima.

"Dva su razloga zašto je to tako. Jedan je razlog taj što je jezik nešto ogromno i sve ove promjene koje se u njega uvode su jedna neznatna sitnica naspram svega onog što je u jeziku i dalje zajedničko. Drugi razlog je taj što te promjene dođu do ušiju i onih kojima nisu namijenjene. Čuju ih, prepoznaju šta znače i uskladište ih u svoje memorije. One postanu dio njihovog pasivnog leksikona. Tek kad ljudi ne komuniciraju međusobno, kad su razdvojeni prirodnim preprekama, okeanima, planinama i ostalo, onda dolazi do razvoja različitih jezika, ali i tu vidimo kako vijekovi i vijekovi nisu dovoljni", objasnila je Kordić.

izvor: RSE/Frontal